Napisat ću ovaj tekst i onda ću svu svoju pažnju usmjeriti na početak treće sezone serije “U uredu”, samo da se prisjetim, bar na desetak minuta, što se to dogodilo s Pam i Jimom sada kad su napokon priznali svoje osjećaje.

Bit će to nagrada za komad obavljenog posla, uz stotine drugih, i djelić parcijalne motivacije za sve ono što tek predstoji da se obavi u danu. Jedan tekst, u usporedi s neprekidnom listom obveza, ne čini se mnogo.

Pa ipak, zaslužujem li ja znati hoće li Pam konačno ostaviti onog smotanog zaručnika i svoje srce predati najljepšem muškarcu u uredu? Struka kaže da itekako zaslužujem.

Nagrada za obavljeni posao, epizoda za tekst, pola vrećice bombona za odlomak i dvije Bajadere za uvod, jer uvod je najteži. Struka kaže – riječ je o operantnom uvjetovanju.

Učenje na posljedicama

Prema službenim izvorima, riječ je o učenju na posljedicama, koje se provodi tako što se određeno poželjno ponašanje nagradi, odnosno potkrepljuje, dok se nepoželjno kažnjava, uvjetno rečeno.

Na ovaj način pozitivno se ponašanje nagrađuje kako bi se posljedično povećala vrijednost ponavljanja takvog ponašanja. Ako ćemo dublje i složenije, klinički psiholozi primjenjuju ovakvu tehniku kod liječenja određenih poremećaja, poput fobija.

Konkretnije, ova teorija tvrdi da ćemo ponavljati određene radnje upravo zbog pozitivnog ishoda. Drugim riječima, zbog nagrade u obliku epizode, napisat ću još koji tekst danas, biti brža, a samim tim i zadovoljnija.

Pri tome, nagrada ovisi isključivo o željama pojedinca – neovisno o tome je li to slatkiš ili odlazak u laganu šetnju, mala nagrada može učiniti čuda po pitanju motivacije pojedinca.

Treba se nagraditi

Ovakav je pristup, nagrađivanja samog sebe, u današnjim vremenima izuzetno važan. Naime, količine stresa kojima je današnji čovjek izložen ranije su bile jednostavno nezamislive.

Pa ipak, živimo u okolnostima u kojima je mijena konstantna, a broj zadataka obrnuto je proporcionalan našim mentalnim kapacitetima. Gurajući kroz dan, često i do krajnjih granica, zaboravljamo na trenutke u danu koje bismo mogli posvetiti isključivo sebi.

Na ovaj način ujedno zaboravljamo i na važnost redovitog nagrađivanja samog sebe za male uspjehe i pomake koje ostvarimo kroz dan kako bismo potaknuli pozitivne osjećaje, ali i zasnovali dobre navike koje nas vesele i kojima težimo.

Psihologija kaže – to je danas važnije nego ikada prije, ponajviše zbog ubrzanog životnog tempa i manjka vremena koje posvećujemo individualno i potpuno nesebično – isključivo sebi.

Izazivamo hormon nagrade

Naime, uokvireni ulogama koje živimo, od roditeljske do one poslovne, zaboravljamo na ono što bez tog okvira doista jesmo, a upravo takve male nagrade mogu učiniti veliku razliku da to i osvijestimo.

Biološki gledano, mali trenuci i nagrade povećavaju razinu dopamina, neurotransmitera koji povećava osjećaj sreće, ali i zadržava pažnju, regulira nam apetit i raspoloženje uopće.

Osim toga, dopamin se često naziva i hormonom nagrade. Struka kaže da sustav nagrade čini grupa moždanih struktura sa snažno zastupljenom aktivnošću dopamina.

Drugim riječima, kada gledamo omiljenu seriju, uživamo u omiljenom slatkišu ili jednostavno dobijemo dobru ocjenu, dolazi do otpuštanja dopamina i aktivacije moždanih struktura koje čine sustav nagrade.

Kad smo zadovoljniji, produktivniji smo

Uz to, iskustvo porasta razine dopamina stvara ovisnost, a mi fizički i mentalno ponovno žudimo za tim osjećajem. Posljedično, kad smo zadovoljni, produktivniji smo. Um je vrlo lako istrenirati da na određeni segment gleda kao na nagradu, a sve to možemo praksom.

Ipak, valja biti umjeren u svemu. Pri tome, važno je odabrati male pozitivne stvari, sitnice koje često previdimo, zaboravimo ili jednostavno ni ne stignemo u danu.

Izgradnja novih fizičkih i mentalnih rutina zahtijeva vrijeme i strpljenje, ali najbolje stvari proizlaze iz predanosti. Nagrađivanje samog sebe znači njegovanje nove navike i dugoročni osobni rast koji će se uvelike isplatiti na svim poljima.

Ipak, ne treba pretjerivati

Pri tome, novije znanstvene analize sugeriraju da samonagrađivanje može biti vjerodostojan i učinkovit alat za prevladavanje problema samokontrole. Naime, samonagrađivanje motivira pojedinca da slijedi izazovnije ciljeve nego što bi inače.

No, kako bi se prevladao problem samokontrole, strategija samonagrađivanja ne samo da mora biti vjerodostojna, već mora pružiti i odgovarajuće poticaje. Ipak, model samonagrađivanja ne bi trebao postati izlika za prokrastinaciju.

Drugim riječima, uzimanje kraćih predaha kako bismo se nagradili zbog obavljenog posla ne smije biti izlika za odugovlačenje obavljanja pojedinih zadataka. Sreća je u malim stvarima, rekli su znatno pametniji od nas, no samo ako male stvari posložimo kako treba, dodali bismo.

Nagradi se

Ako ću se za pojedini odlomak nagraditi Bajaderom ili dvije to ne smije biti razlog da odugovlačim s pisanjem samog teksta. Prvo – jer bi to bilo varanje, drugo – jer bih tako zavlačila vlastitog urednika i treće – jer tako će jednostavno izostati onaj boost dopamina.

Slatkiš i serija bit će moja nagrada, ali samo ako se posao obavi kako treba. Jasno, neke su stvari neodgodivo dobre, poput Bajadere koja slavi 70 godina zaslađivanja brojnih trenutaka kao najdugovječnija tradicija.

Upravo zbog toga, neću dozvoliti užitku da čeka, već ću uživati u sitnicama koje mijenjaju kurs dana. Da, Jim i Pam će biti zajedno, ali to je bolje saznati nakon napisanog teksta. Bajadera će uvijek imati onaj prepoznatljiv okus u ustima, ali uz osjećaj nagrade nekako je slađe.

Sadržaj je nastao u suradnji s Krašom.