15 razloga zašto bi prodaja TDR-a British American Tobaccu bila savršen epilog njihove epske bitke

BAT je htio kupiti TDR dok još nije bilo monopola

British American Tobacco u Hrvatsku je odlučio značajno ulagati u trenutku kad je TDR uspostavljao monopol. Do 1992. TDR je imao 30 posto udjela u domaćem tržištu. Kad je 1998. kupio Tvornicu Duhana Zagreb, udjel im je naglo skočio na 85 posto. Gotovo 50 posto proizvodnje izvoze u regiju i EU. Do 2010. godine TDR je bio apsolutni monopolist u Hrvatskoj. Svaki od njihovih poznatih brendova, Ronhill, Walter Wolf, MC, Benston, Filter 160 Kolumbo, York, fokusirao se na svoju tržišnu skupinu što je analitičarima uvijek bio dokaz da kompanija namjerava čuvati monopol i istisnuti svakog stranog konkurenta.

TDR-u je pred nosom kupio Tvornicu Duhana Zadar

BAT i Philip Morris najviše je od svih duhanskih multinacionalki zanimalo ulaganje u Hrvatsku. TDR je batu bio idealna meta za stratešku prevagu u regiji. TDR-ove cigarete mogli su puno bolje od Hrvata prodavati u Srbiji, zbog dobrih veza sa srpskim dužnosnicima. Rat dvaju lobija počeo je kad TDR 1997. nije uspio kupiti tvornicu duhana Zadar a BAT jest. Godinu dana kasnije TDR je kupio Tvornicu Duhana Zagreb.

Vlada se prema BAT-u postavila neprijateljski

Nakon što je BAT u kupnju i osposobljavanje tvornice u Zadru uložio oko 40 milijuna eura, ukupno su kažu uložili gotovo 70 milijuna, tadašnji potpredsjednik Vlade Slavko Linić u Zadru je izjavio da je BAT “loš investitor u Hrvatsku” jer ne poštuje propise i sklon je podmićivati za ulazak na tržište. Zadrani su bili iznenađeni, BAT je žestoko reagirao odbacujući takve tvrdnje. Vlada je tada prvi put optužena da radi u korist TDR-a, učinio je to sindikat Tvornice Duhana Zadar a Linića i nastavile pratiti priče da u Adrisu ima prikriveni osobni interes. Šef sindikata Ante Vojvodić tada je rekao “da je Ante Vlahović jači od svih ministara u Vladi i sprječava početak duhanske proizvodnje u Zadru”.

TDR je država štitila zakonima i trošarinama

Dok je BAT radio u Zadru, neprekidno se žalio da hrvatski zakoni diksriminiraju inozemne proizvođače i da im TDR onemogućava normalnu prodaju cigareta na kioscima. TDR jest agresivno nadzirao maloprodaju, ali puno više su mu pomagali sustav trošarina i Pravilnik o duhanu i sastavu duhanskih proizvoda. Sustav trošarina dijelio je cigarete u tri kategorije, A, B i C kategoriju s trošarinama od 175, 197,5 i 310 kuna na 1000 cigareta. Na se se obračunavalo dodatnih 30 posto poreza na maloprodajnu cijenu. Većina TDR-ovih cigareta bila je iz jeftinijih kategorija A i B a skupe strane cigarete zbog trošarina na kategoriju C bile su nekonkurentne. Pravilnik o duhanskim proizvodima nalagao je da 70 posto duhana u cigaretam mora biti domaće, a TDR je pokupovao većinu domaće proizvodnje i uklopio je u tvrtku Hrvatski duhani u okviru Adrisa.

BAT je 2003. htio agresivnije krenuti na TDR

Kad je u kolovozu 2003. Nacional objavio da BAT svoje regionalno sjedište seli iz Budimpešte u Zagreb, svi su pomislili da će ovoga puta agresivnije krenuti u akviziciju TDR-a. BAT je pustio informaciju da je zainteresiran uložiti stotine milijuna dolara u Hrvatskoj. To je bilo odlično za imidž tadašnje Račanove vlade neposredno pred izbore. To što jedna moćna multinacionalka želi ovdje stvarati regionalni centar, slalo je poruku da je Hrvatska dovoljno stabilna i uređena ekonomija što tada nije bilo prevladavajuće mišljenje u EU.

TDR je jačao poziciju očekujući ponudu BAT-a

TDR je već imao strategiju izlaska iz duhanskog biznisa. Kroz svoju tvrtku Adria resorts uložili su više od 100 milijuna eura u tvrtke Anita iz Vrsara i Jadran-turist iz Rovinja i najavilli da su spremni investirati još milijardu eura. Ušli u spor s državom za vrijedno zemljište namoru i pokušali se spojiti s Lurom Luke Rajića, kako bi ojačali poziciju uoči očekivane ponude iz BAT-a. Pisalo se da je Rajić shvatio da se Anti Vlahoviću žuri i navodno postavio uvjete koji su za TDR bili previše. BAT je tada navodno bio spreman ponuditi milijardu eura za TDR.

BAT 2005. zbog diskriminacije odlazi iz Hrvatske

Umjesto da preseli centralu u Hrvatsku, BAT je počeo gubiti i ono što je imao. Bilo je jasno da neće dosegnuti cilj od 75 posto tržišnog udjela, Visoki trgovački sud poništio je privatizaciju Tvornice Duhana Zadar jer su ustanovili da BAT među ostalim nije platio 20 spornih dionica, i umjesto da da ponudu od milijarde eura za TDR, kompanija je kupila tvornicu u Srbiji i 2005. se povukla iz Hrvatske razglasivši to svim svjetskim medijima. Forbes je u rujanskom broju 2005. Hrvatsku zbog BAT-a prikazao kao “balkansku zemlju neprijateljski raspoloženu prema stranim investitorima” a BAT “neprijateljskim okruženjem koje i legislativom štiti monopol najjačeg domaćeg proizvođača.”

TDR je 2006. zaokružio monopol

Paralelno s odlaskom BAT-a počeli su TDR-ovi problemi s korporacijom Philip Morris. TDR je bio njihov ekskluzivni distributer za Marlboro i htjeli su ga kupiti. TDR je postavio uvjet da se proizvodnja barem 9 godina zadrži u Hrvatskoj što se nije uklapalo u koncept Philip Morrisa pa su ih otada smatrali konkurencijom. Raskinuli su im ugovor za Marlboro pa je TDR 2006. izbacio svoj premium brand Avangard. Iste godine zatvorili su tvornicu u Zagrebu i proizvodnju preselili u Kanfanar. Time su zaokružili monopol.

Tri godine kasnije, odnosi snaga se mijenjaju

Odnosi snaga počeli su se mijenjati 2009. godine. Vlada je u procesu približavanja članstvu u EU morala liberalizirati tržište. Od lipnja 2009. sustav trošarina se promijenio. Država je za sve cigarete uvela trošarine od 3,6 kuna po kutijii ostavila proporcionalni porez od 30 posto. Jeftinije cigarete kakve dominiraju na TDR-ovoj listi brendova poskupile su i postale bitno manje profitabilne, a najskuplje uvozne cigarete konkurentnije. Iste godine počele su zabrane pušenja u zatvorenim javnim prostorima koje su nakon jakog otpora ugostitelja na kraju u velikoj mjeri ostale na snazi. Treći udar na TDR bila su drastična ograničenja ionako ograničenog oglašavanja i promocije cigareta.

Adrisov endemski model upravljanja je neprobojan

Adris je nastavio širiti biznis u turizmu, osiguranjima i marikulturi ali su uvijek bili vrlo oprezni s pričama o prodaji TDR-a. Iza kulisa, prema nizu izvora koje su citirali mediji, upravo o tome vodila se maratonska rasprava. Kao najveći dioničar Adrisa s 20,39 posto udjela, Vlahović Adris upravlja s malim timom lojalnih suradnika i dobro je znao da je TDR Rovinju što jei Fiat Torinu, kompanija oko koje su se gradili egzistencija, identitet i osjećaj autonomije lokalnog stanovništva. TDR je još 1990. među rijetkima ušao u pretvorbu prema modelu Ante Markovića, procijenjen na 15-tak milijuna kuna. Kapital se prema zakonu raspodijelo među zaposlenima u nepoznatim omjerima. Radnici su dobili po 100 dionica.

U TDR-u su uspostavili vlastiti model dioničarstva koji su zadržali i kad je 2003. nastao Adris, dionicama se nije moglo trgovati na tržištu nego samo unutar tvornice. Većina ljudi imala je povlaštene dionice koje donose dividende ali ne daju pravo na upravljanje kompanijom. Redovne dionice koje daju vlast u rukama su uskog kruga ljudi i o tome se malošto točno zna. TDR je 2003. mora na burzu zbog zakona koji je to naložio svim kompanijama sa značajnim kapitalom. Mnogi su tvornički radnici tada postali bogati ljudi što je danas još jedan od faktora osjetljivosti Rovinjana na prodaju TDR-a. Kompanija je, međutim, na tržište gurnula samo povlaštene dionice, a država je vlasnicima redovitih dionica koji su kontrolirali TDR dopustila da svoje zadrže. To su bili Ante Vlahović i uski krug njegovih suradnika koji su razvili TDR u moćnu Adris grupu i pritom se ozbiljno obogatili.

Čelni ljudi Adrisa sporili su se oko taktike prodaje

Dio tog tima zagovarao je puno raniju prodaju TDR-a i smatrao da se čekanjem, dok se zbog promjena na tržištu kopni TDR-ova moć, nanosi veliku štetu kompaniji i dioničarima. Kad je u listopadu 2014. objavljeno da TDR definitivno ide u prodaju, Uprava Adrisa sve je demantirala, da bi već u prosincu najavila strateško restrukturiranje dijela imovine i sazvala povijesnu skupštinu dioničara na kojoj će tražiti odobrenje za prikupljanje ponuda za prodaju TDR-a.

Plinio Cuccurin zbog toga je navodno otišao iz Adrisa

Negdje oko datuma te povijesne skupštine u siječnju 2015. kao bomba je odjeknula vijest da Adris napušta njegov drugi čovjek Plinio Cuccurin, čovjek s kojim su TDR identificirali koliko i s Vlahovićem, zbog goleme uloge koju je odigrao u dizanju te industrije i razvoju Adris grupe. Prije Cuccurina otišao je još jedan ključni čovjek firme, Branko Zec. U Upravi su ostali Vlahović, Mato Zadro i Tomislav Popović. Navodni razlog Cuccurinova odlaska bili su upravo tajming i struktura prodaje TDR-a iako nikad ništa nije ni neslužbeno potvrđeno.

Vlahović je dramatično proživio glasanje o prodaji

Na Skupštini dioničara u siječnju 2015. Adris je dobio odobrenje da počne prodavati TDR. Vlahovićevu je bilo toliko stalo da se sve obavi transparentno, da su doslovno sazvali skupštinu za odlučivanje o odluci.

“TDR je prepoznatljiva adresa hrvatske industrijske povijesti. Ima ekonomsku, ali i socijalnu i kulturološku vrijednost za Rovinj, Istru, Hrvatsku i regiju… U pamćenju mnogih ljudi TDR je simbol dugogodišnjeg uspješnog opiranja globalizaciji te paradigma pravedno provedene pretvorbe i poslovne uspješnosti. Iz TDR-a je nastao današnji Adris. TDR je puno više od dobiti i knjigovodstvene vrijednosti” rekao je tada Ante Vlahović. Na Skupštini na kojoj je izglasana prodaja TDR-a u emotivnom se nastupu suzdržao od glasanja.

Adris više nema nikakvog rezona baviti se duhanom

U prezentaciji u siječnju 2015. dioničarima Adrisa pokazano je da turistički biznis grupe, Maistra, raste 8 posto godišnje. Lani su zaradili 99 milijuna kuna a do 2017. imat će 95 posto kapaciteta u razini 4 i 5 zvjezdica. U prehrambenoj industriji Cromaris su u 6 godina digli na peterostruki rast, s prihodima od 284 milijuna kuna, a Croatia osiguranje donosi im 3,2 milijarde kuna godišnje. Istovremeno, ukupni prihod TDR-a u 2014. bio je 1,3 milijarde kuna, 4,4 posto manji nego godinu ranije. Prodaja cigareta pala je 9 posto. Legalno tržište se od 2008. drastično smanjilo,trošarine u Hrvatskoj u istom razdoblju narasle 89 posto, u Srbiji 133 posto a u BiH za 203 posto. Adris više nema nikakvog poslovnog rezona ostati u duhanskom biznisu.

Ako je kupac BAT bit će to poetska pravda

Jedino preostalo pitanje za Adris je kome će, za koliko novca i koji dio TDR-a prodati. U igri su TDR s tvornicom u Kanfanaru, Adista, Istragrafika koja proizvodi kartonsku ambalažu i Hrvatski duhani u kojima su proizvođači duhana. Ne zna se kako je imovina restrukturirana i zapakirana za prodaju.

Ako kupac zaista bude BAT kako se zasad neslužbeno najavljuje, TDR će se prodati multinacionalki koj aje lani imala 140 milijardi funti prihoda i profit od 5 miljardi funti te koja godišnje proizvede 600 milijardi cigareta, što je 67 puta veća proizvodnja od TDR-ove. U takvom ishodu neće biti gubitnika, ali za BAT je to poetska pravda.

Analitičari procjenjuju da će pregovori trajati dugo i da će akvizicija biti vrijedna 1,7 do 2,7 milijardi kuna. Ne zna se koliki je udjel na prodaju niti što će se sve iz duhanskog biznisa Adrisa prodavati, iz kompanije su dosad govorili da žele zadržati najmanje 25 posto plus jednu dionicu. Ono što se sigurno zna, jest da će radnici TDR-a nakon prodaje zahvaljujući Vlahovićevu konceptu još neko vrijeme ostati jedni najzaštićenijih radnika u svjetskoj duhanskoj industriji.