7 argumenata ekonomista koji tvrde da Kini prijeti katastrofa gora od one u Grčkoj

U idućih pet godina ovim tempom dug će narasti na 77 posto BDP-a odnosno 28.8 bilijuna dolara, procjenjuje rejting agencija Standard & Poor’s.

1. Mjere su previše općenite za potrebe biznisa

Intervencije kineske države dosad su bile usmjerene u gospodarski rast koji se usporava najviše u zadnjih 25 godina, ali utječu i na kreditiranje kompanija. Vlada je od studenog četiri puta snižavala kamate, smanjivala obvezne rezerve banaka i uklanjala ograničenja postotka depozita koji se može plasirati u kreditima.

Iako država tvrdi kako želi da više kredita ide manjim tvrtkama u inovativnim granama ekonomije, njezine mjere previše su općenite da bi utjecale na to. Čim se krediti više otvore, veći je rizik da će novac ići rizičnijim kompanijama. Kineske su banke u lipnju plasirale 206 milijardi dolara (1,28 bilijua juana) novih kredita. U svibnju su plasirali 145 milijardi dolara (900,8 juana).

2. Vladina politika potiče špekulacije

Zbog vladinih stimulativnih mjera smanjeni su kratkoročni troškovi kamata pa je skočilo kreditiranje špekulativne trgovine na dionicama i nema ozbiljniih znakova da je nešto bitno uloženo u profitabilne poslove u realnom sektoru. Tamo dugoročni troškovi zaduživanja ostaju visoki, banke nisu spremne riskirati.

3. Najjači sektori postaju neprofitabilni

Dugovi proizvođača jedu njihove profite. Studija Thomson Reutersa utvrdila je da su 2010. dugovi sirovinskog sektora bili 2,8 puta veći od njegove temeljne dobiti. Krajem 2014. bili su 5,3 puta veći. U energetskom sektoru, zaduženost je u istom periodu narasla sa 1,1 na 4,4 puta u odnosu na temeljnu dobit, a u proizvodnji sa 2,5 na 4,2.

4. Investitori nemaju u što ulagati u biznisu

Investicijski fondovi kažu da ne mogu naći dovoljno profitabilnih meta za ulaganja, pa ulažu u kratkoročne bankarske proizvode koji jamče povrat. Rizik ulaganja u realni sektor je toliko velik a stopa povrata tako niska, da ih ne mogu pravdati ulagačima već se okreću bankarskim instrumentima.

5. Novi krediti su sanacija loših državnih tvrtki

Većina novih kredita odlazi neefikasnim državnim tvrkama kao dio državnih fiskalnih poticaja. Traži se da banke plasiraju više kredita u infrastrukturne projekte a kako njih uglavnom rade velike državne tvrtke, njihova se zaduženost povećava. Zbog pada cijena i prihoda, nemoguće je ubrzati razduživanje, analitičari upozoravaju da bi takav pristup desetkovao privatni sektor.

6. Država neefikasnim tvrtkama ne da da propadnu

Brz rast duga, nejasnoće oko rizičnosti i cijena i vrlo nepovoljan odnos zaduženosti i BDP-a su opasna kombinacija, tvrdi Standard&Poor’s

Prema prognozama te rejting agencije, na kineske će tvrtke do 2019. otpadati 40 posto novih korporativnih kredita u svijetu, ali da količina nije jedini problem. Ono što jest, je to da država ne dopušta neefikasnim tvrtkama da propadnu, tržište ne može realno odrediti vrijednost duga, i krediti ne idu efikasnim tvrtkama gdje bi imali najviše utjecaja na gospodarstvo.

Država tvrdi kako želi da tržišni mehanizmi odigraju važniju ulogu u određivanju cijena kredita, ali u praksi ne čini ništa da se to dogodi. Uglavnom se saniraju kompanije na rubu propasti, poput energetskog diva Shanghai Chaori Solar Energy Science and Technology u kojemu je država suvlasnik i lani je dobio kredit jer nije mogao plaćati kuponske obveznice.

7. Korporativni dug ne može se riješiti na brzinu

Golema intervencija u kinesko tržište dionica mogla bi se činiti kao dječja igra prema onome sa čime će se država suočiti kad je riječ o zaduženosti kompanija. Riječ je o puno većem tržištu, na kojemu nijedna velika firma nikad nije propala i moralni hazard koji stvara spoznaja da mogu griješiti koliko hoće jer će se država pobrinuti da im osigura nove kredite, veliki je problem.