Hoće li popravak kućanskih aparata zbilja opet postati jeftiniji od kupnje novih
Europski parlament uskoro će izglasati rezoluciju o 'pravu na popravak'. Proučili smo što je to
Europski parlament u ožujku ove godine mogao bi izglasati rezoluciju o “pravu na popravak”, nakon čega bi se išlo u izradu zakona kojima bi se regulirala prava potrošača u pogledu mogućnosti servisiranja elektronike i kućanskih aparata.
Naime, osim što građani primjećuju da razna elektronika i kućanski aparati sve kraće traju, sve češće ih je skupo, teško ili nemoguće servisirati, kako bi se produljio njihov životni vijek. Proizvođači uglavnom ne dozvoljavaju da se proizvodi servisiraju van ovlaštenih servisa, a ponekad su i tako dizajnirani da ih je nakon otkazivanja određenog dijela, nemoguće popraviti. To osim financijskih ima i negativne ekološke učinke.
Godišnje se proda 20 kg uređaja po stanovniku
Prema podacima Eurostata, na tržište se svake godine stavlja oko 20 kilograma po stanovniku elektroničkih uređaja i kućanskih aparata, poput perilica rublja, usisavača, frižidera ili televizora, računala i mobilnih telefona. Kada je u pitanju elektronika, studije su pokazale da je njihov životni vijek najmanje 2,3 godine kraći od vijeka za koji su dizajnirani. Proizvodi koje bi inače bilo moguće popraviti, završavaju kao otpad, što stvara i prilično velik ekološki problem.
Zagovornici “prava na popravak” smatraju da proizvodi ne bi trebali biti dizajnirani samo da rade, već da se pri dizajnu vodi računa i o tome da ih je moguće popravljati. Od europskih regulatora traže da proizvođačima propišu da pri dizajnu proizvoda vode računa o tome da se oni jednostavno mogu rastaviti te da se njihove ključne komponente mogu zamijeniti.
Popravak proizvoda bi trebao biti uobičajena praksa
Smatraju da bi popravak proizvoda trebao biti uobičajena praksa, kao što je to bilo u prošlosti, te da treba biti priuštiv i pristupačan. To znači da popravak ne bi trebao koštati toliko da se više isplati kupiti novi proizvod, te da proizvođači ne bi, bilo pravnim ili drugim načinima, trebali braniti kupcima ili neovisnim serviserima da popravljaju proizvode. Naime, događa se da dio proizvođača rezervne dijelove prodaje samo ovlaštenim servisima.
Također, zagovornici “prava na popravak” traže da se kupce informira o tome je li proizvod koji su kupili moguće popraviti, ili će završiti na otpadu jednom kad se nešto na njemu pokvari.
Treba li baciti telefon zato što je oslabila baterija
Jedan od dobrih primjera, koji nam je svima blizak, su baterije, koje se nalaze u većini elektroničkih proizvoda, od mobilnih telefona, prijenosnih računala, tableta, pa sve do električnih bicikala. Potražnja za baterijama je u porastu, a prema procjenama u sljedećih deset godina ona će porasti za čak 60 posto, kada je u pitanju potrošačka elektronika.
No, baterije su u sve većem broju proizvoda ili nezamjenjive, ili su dizajnirane tako da ih se ne može popravljati, što naravno, rezultira skraćenjem vijeka cijelog proizvoda u kojem se nalaze, kao i gubitkom vrijednih sirovina od kojih su napravljene, a u konačnici stvara se i trošak za potrošače koji moraju kupiti novi uređaj.
Prema studiji koju je izradio Europski ured za okoliš u suradnji sa znanstvenicima sa Sveučilišta u Lundu, baterije u elektroničkim uređajima često su zalijepljene ili zavarene tako da je nemoguće doći do njih, dok su kod električnih bicikala problem softverska ograničenja proizvođača koja onemogućuju neovlaštenim serviserima da servisiraju bicikle. Osim toga, utvrdili su i da su upravo baterije jedan od najčešćih uzroka kvara kod potrošačke elektronike – 42 posto kvarova pametnih telefona i 27 posto kvarova kod prijenosnih računala odnosi se na probleme s baterijom.
Preko 80 posto građana kupilo novi uređaj zbog neisplativosti popravka
Ovoga tjedna o toj je temi govorila i eurozastupnica Biljana Borzan koja je jedna od autorica ove rezolucije i koja traži da Hrvatska, neovisno o Europskoj uniji, donese zakone koji će regulirati ovo područje. Prezentirala je i rezultate istraživanja provedenog na 800 ispitanika, prema kojem je više od 80 posto građana kupilo novi uređaj jer im je popravak starog bio neisplativ, a preko 70 posto se odlučilo na kupnju jer nisu mogli servisirati stari uređaj.
Borzan smatra da na svakom uređaju treba biti označeno koliki mu je očekivano vrijeme trajanja te kakva je dostupnost i cijena rezervnih dijelova i servisa. Francuska je donijela regulativu kojom se proizvodi označavaju oznakom “popravljivosti”, dok je Švedska uvela porezne olakšice za popravak uređaja.