Europska komisija objavila je plan o zajedničkom osiguranju bankovnih depozita u EU i nitko nije zadovoljan
EU želi oslabiti spregu banaka i država i uvesti strože centralno upravljanje rizikom
Europska komisija u utorak je objavila plan za novi stup Europske bankarske unije – jedinstveni plan osiguranja bankovnih depozita. Još u pripremama mnogi su, poput Njemačke, Austrije i šefa Eurogrupe i nizozemskog ministra financija Jeroena Dijsselbloema, pokazali dosta hladne osjećaje prema njemu, tako da nitko ne očekuje da će plan zaživjeti u sadašnjem obliku. Atmosfera je slična kao 2012. kad se stvarala Europska bankarska unija. Ni tada članice nisu htjele olakšati život Komisiji dok poseže za većom vlasti.
Plan predviđa da se od srpnja 2017. do srpnja 2020. depoziti do 100.000 eura i dalje osiguravaju prema nacionalnim propisima ali da se članicama u slučaju da iscrpe rezerve može dati pomoć iz Europskog sanacijskog fonda. Taj je dio plana nazvan “re-osiguranjem”.
Novi zajednički sustav osiguranja
Od srpnja 2020. do srpnja 2024. prešlo bi se na “su-osiguranje” u kojemu bi se nacionalni fondovi i Europski fond koristili zajedno, tako da Europski fond isprva pokriva 20 posto troškova i da se taj postotak povećava svake godine.
Od srpnja 2024. depozite bi osiguravao Europski sanacijski fond. Banke bi uplaćivale u njega i svaka bi se uplata oduzimala od ukupne obveze uplate koju bi imala članica, tako da bi rizičnije banke od početka plaćale više.
Druge mjere kontrole rizika predviđaju obvezu potpune primjene postojećih propisa o jamstvima i sanacijama kako bi se izbjeglo da se teret popravljanja štete koju naprave neodgovorne Uprave banaka, prebacuje na građane i proračun te diversificiranje rizika poput izloženosti unutarnjem dugu i sl.
Jedinstveni sanacijski odbor
Europskim planom osiguranja depozita upravljao bi Jedinstveni sanacijski odbor koji bi trebao biti unutar Europske komisije. Odluke bi se donosile običnom većinom i svaka bi članica imala jedan glas.
Do 2024. Europski sanacijski fond bi osigurao 0,8 posto depozita banaka u Bankarskoj uniji, što je oko 43 milijardi eura, ako bi banke plaćale 12,5 posto ili 6,8 milijardi dolara godišnje. To je nešto manji fond nego što se očekivalo, nacionalne agencije obično pokrivaju 1 do 2 posto.
S druge strane, mnogi nacionalne agencije za osiguranje depozita imaju izravnu kreditnu liniju kod središnjih banaka i ministarstava financija, ne samo u EU. Opravdanost veličine fonda ovisit će o tome tko ga kreditira i koliko se brzo novac bude mogao povući u slučaju krize.
Previše nejasnoća i teški pregovori
Još se ni približno ne zna kako bi se točno novac prikupljao od banaka, preko poreza na financijske transakcije ili bi se uveo jedinstveni namet za cijelu eurozonu. Nadalje, ne zna se kako bi se banke klasificirale prema rizičnosti, a o tome ovisi koliko bi uplaćivale u fond. Europska središnja banka (ECB) morala bi provesti temeljitu reviziju velikog broja banaka što je ogroman i dug posao, a još nije obrađeno ni pitanje što bi se dogodilo da EU fond ostane bez novca, jedna od trenutnih ideja je da bi se možda mogao dodatno naplatiti kod banaka. I konačno, tko je zapravo odgovoran za fonda, članice ili Europska središnja banka. Zasad, čini se, nitko.
O jedinstvenom planu sanacije europskih banaka priča se godinama a aktualizirale su ga posljedice svjetske financijske krize i kriza u eurozoni, kad je potreba da se sprega država i banaka oslabi postala još veća. Plan koji je upravo objavila Europska komisija trebao bi odigrati ulogu u tome, ali ne tako veliku kakvu bi, primjerice, mogli odigrati jedinstveni propisi o sanacijama kad bi ih članice dosljedno primjenjivale.
Kako spriječiti povlačenje depozita
Komentatori tvrde da je jedna od najvećih njegovih mana to što ne nudi rješenja za porezni tretman banaka koji je ključan za njihovu simbiozu s državama. Smatraju da on ne bi spriječio ni pražnjenje banaka u slučaju nove krize slične grčkoj, jer ne daje odgovor na pitanje što će biti ako članica iziđe iz eurozone.
U Grčkoj su se ljudi kad su povlačili depozite najviše bojali toga, a u manjoj mjeri nešto se slično događalo u Irskoj i Portugalu. Ako se uz sve slabosti prve verzije uzme u obzir da se gotovo svaka bitna politika Europske unije u pregovorima neviđeno razvodni, mnogi se pitaju što će od jedinstvenog plana sanacija banaka ostati.
Njemačka, primjerice, traži da se rizik smanjuje unaprijed i da se mutualizacija što više zamijeni “re-osiguranjem”, a utjecaj Komisije smanji. Plan se odnosi samo na članice eurozone i sve ostale članice Europske bankarske unije. Očekuju se teški pregovori.