Izgleda da je dolazak IBM-a potaknuo puno širu raspravu o poreznoj politici i poticajima. Uključio se i Velimir Šonje
Ekonomist Šonje na Facebooku je prokomentirao poreznu politiku
Dolazak IBM-a u Hrvatsku i otvaranje centra s 500 ili više radnih mjesta dočekale su različite reakcije među hrvatskim poduzetnicima i ekonomistima. Tako su primjerice, ekonomistica Sandra Švaljek i poduzetnik i investitor Nenad Bakić za Telegram ustvrdili kako su ovo nesumnjivo dobre vijesti. Švaljek je kazala kako se trebamo naučiti dobre vijesti primati “bez cinizma”, a Bakić kako će ovo dugoročno biti dobro za hrvatsku ICT industriju.
S time se u potpunosti ne slažu poduzetnici iz ICT sektora, Ivo Špigel i Damir Sabol s kojima je Telegram također razgovarao u srijedu. Oni problematiziraju poticaje koje je dobio IBM u trenucima kada se ukidaju neki poticaji za domaće ICT poduzetnike. Upozoravaju i kako u njihovom sektoru nezaposlenost – nije problem.
U cijelu se priču na Facebooku uključio i ekonomist Velimir Šonje koji je upozorio kako je ovo zapravo rasprava o politici i ekonomskom sustavu, a ne o konkretnoj investiciji IBM-a. “Kada se olakšice uvode u sustav u kojem su porezna i slična opterećenja visoka, onda olakšice samo za nove investicije unose velike distorzije u sustav. Postojeće tvrtke ne moraju konkurirati novom investitoru na tržištu proizvoda i usluga. Postojeće tvrtke i novi investitor mogu konkurirati na tržištu za resurse (kapital, rad, inpute)”, napisao je Šonje na Facebooku.
‘Novi investitor je u povlaštenom položaju’
Smatra kako je pri tome “novi investitor u povlaštenom položaju, jer uživa bitno manje porezno opterećenje” i kako je tu “narušeno načelo ravnopravnog tržišnog natjecanja na tržištu faktora i inputa”.
“U ekstremnom slučaju, novi investitor može preoteti zaposlenike nekom drugom poduzetniku koji plaća sve poreze i doprinose i ne uživa poticaje”, kaže Šonje i dodaje kako ne tvrdi da će to u konkrenom primjeru IBM-a biti slučaj.
U fokusu bi, smatra Šonje, trebalo biti smanjenje ukupnog poreznog opterećenja, a ne samo privlačenje novih ulaganja na koji će se plaćati manji porezu. U tom bi slučaju (fokusiranja na smanjenje ukupnog poreznog opterećenja) učinci na proizvodnju i zaposlenost bili daleko veći.
Logika ‘bolje išta nego ništa’
“Do sada izneseni argumenti mogu se doimati kao akademsko zanovijetanje, ako se prihvati fatalistička logika «bolje išta nego ništa». Naime, bolje je da investicija dođe, nego da je nema, ako je alternativa da ostaje status quo. Meni takva logika nije prihvatljiva. Alternativa nije nečinjenje, nego provođenje ukupnog poreznog rasterećenja i drugih reformi, čime se mogu proizvesti veći pozitivni učinci na rast i zapošljavanje. Riječ je o traženju odgovora na pitanje što je najbolje da političari rade, gdje treba biti fokus politike”, napisao je Šonje.
Šonje postavlja pitanje zašto porezni poticaji za nova ulaganja mogu umanjiti mogućnost za smanjenje ukupnog poreznog i sličnog opterećenja, i odgovara: “Političari stječu naviku diskrecijskog korištenja poreznog sustava za vođenje svake vrste ekonomske politike (zbog toga naš porezni sustav već jest izbušen kao «švicarski sir», a od toga nemamo nikakve koristi). Time se umanjuju mogućnosti za fiskalnu konsolidaciju i smanjenje ukupnog poreznog opterećenja u budućnosti. Poskupljuje se administracija sustava. Intenzivira se lobiranje za poticaje (umjesto da se fokusiraju na klijente, proizvode i tržišta, firme traže regulatorne prednosti pred konkurentima). Politika postaje arbitrarna i podložnija interesnim pritiscima”.
Upozorava kako su ekonomske i političke distorzije manje ako se poticaji daju u uvjetima niskih opterećenja – tada su i potrebni poticaji manji. Svaki je porezni poticaj, piše Šonje, oportunitetni trošak. Smatra kako “vrlo vjerojatno postoji puno pametnijih stvari koje se s istim novcem mogu napraviti” i kako porezne olakšice trebaju uživati male tvrtke.