Nekad je nužno odabrati stranu

Jedan britanski špijun ispričao je čime se on i njegovi kolege bave nakon što napuste službu

Agenti napuste špijunski posao nakon manje od desetljeća službe

A member of the US Secret Service speaks on a cellphone as US President-elect Donald Trump attends meetings at the US Capitol in Washington, DC, November 10, 2016. / AFP PHOTO / SAUL LOEB
FOTO: AFP/AFP

Cameron Colquhoun ima 33 godine i bivši je špijun njezina Veličanstva. 2014. godine osnovao je Neon Century, prvu tvrtku na svijetu koja se bavi “etičkim” korporativnim istragama. Sa svojim međunarodnim klijentima, Colquhounova tvrtka jedan je od najuzbudljivih startupa koji se bave sigurnosnim pitanjima.

“Stvarno me veseli kada napravimo istragu, sastanemo se s klijentom i kažemo mu: ‘Ovo smo pronašli’, a zatim vidimo iznenađenje na njegovu licu. Uživamo u tome kada ljudima kažemo stvari koje nisu znali”, rekao je Cameron Colquhoun za Bloomberg.

Posao u britanskoj tajnoj službi – začetku moderne špijunske agencije – može biti uzbudljiv, stresan i izazovan. Ali, ne može biti profitabilan. Početne plaće su dosta niske, oko 30,490 funti (265.450 kuna) godišnje, pa nakon nekoliko godina u službi, agenti prelaze u privatni sektor. Tako umjesto hvatanja terorista i despota, love nevjerne muževe ili intelektualno vlasništvo konkurenta.

Većina špijuna nakon desetljeća napusti službu

Život bivših špijuna ponovno je aktualiziran publikacijom od prošlog tjedna kada je objavljen dosje s informacijama o Donaldu Trumpu te je javno otkrivan identitet autora tog dosjea, ali i ponešto njegovoj karijeri privatnog špijuna. Christopher Steele (52) bio je agent britanske tajne službe MI6 prije nego je prešao u privatni sektor.

Fikcionalni agent 007 nikada ne napusti špijunsku službu, dok je stvarnost posve drugačija. Takozvani ‘lovci na glave’ kažu kako mnogi agenti napuste špijunski posao nakon manje od desetljeća aktivne službe.

Britanija zapošljava oko 12.000 ljudi u svoje tri špijunske grane: MI5, koja se zadužena za nacionalnu sigurnost, MI6 pokriva međunarodnu sigurnost i GCHQ koji je odgovoran za elekroničko motrenje.

Špijunska prošlost intrigira potencijalne poslodavce

Imati u svom životopisu stavku da ste radili u državnoj sigurnosnoj agenciji, svakako je bonus. “To vam daje određeni stupanj inteligencije i kompetencije. Ako dođete negdje s preporukom MI5 ili MI6, to naravno intrigira ljude”, kaže Annie Machon (48), bivša službenica MI5 koja je napustila tajnu agenciju 1996. pod lošim uvjetima nakon što je djelovala kao zviždačica.

Bujajuća branša korporativne sigurnosti obično uključuje istraživanje bivših zaposlenika ili budućih akvizicija. Ali, neki bivši špijuni mogu biti frustrirani legalnim ograničenjima koja postoje kada se istražuju obični civili ili činjenicom da više nemaju na raspolaganju posebne državne alate.

U globalnoj headhunterskoj firmi Barclay Simpson, posao Chrisa Meagera jest da pronalazi špijune koji žele veća primanja ili promjenu životnog stila koju donosi rad u privatnim firmama. Prošle godine, Meager je na čelo odjela sigurnosti jedne privatne kompanije zaposlio bivšeg agenta i tvrdi kako je prvog dana dobio povišcu od 20.000 funti (174.039 kuna). Ali, nije sve u novcima, špijuni se ponekad samo žele vratiti normalnom životu.

Teško je potpuno napustiti obavještajne krugove

Colquhoun tvrdi da mnogi njegovi kolege odlaze iz službe. “Takav rad može biti jako intenzivan i stvara veliki pritisak zato što se uvijek bavite lošim vijestima, riskirate i pokušavate spriječiti neki grozan scenarij. Za mnogo ljudi koji rade u tajnim službama je razumljivo kad kažu da im je dosta tog svijeta, da žele otići i raditi nešto ugodno”, ispričao je Cameron Colquhoun za Bloomberg.

Colquhoun je rekao da je radio za nekoliko britanskih tajnih agencija; njegov rad za GCHQ je uključivao prikupljanje i analizu informacija. Bila je to jako stresna okolina koja je uključivala rad s vrlo visokim ulozima, tvrdi Colquhoun (GCHQ neće niti potvrditi ni negirati da je on radio tamo).

Korporativna sigurnost nije jedino polje rada za bivše državne detektive. Neki završe na najčudnijim radnim mjestima i u potpunosti napuste obavještajnu zajednicu. Neki krenu podučavati, neki postanu osobni treneri, vlasnici kafića ili pak aktivisti u organizacijama koje promiču ljudska prava. Osim ako ne spale baš sve mostove, teško je zaista napustiti obavještajne krugove. Uvijek će postojati prijateljski kontakt koji je sačuvan ili neka vrsta neformalne spone, tvrde Bloombergovi sugovornici.