Mladi arhitekt je smislio genijalno i osjećajno rješenje za privremeni smještaj beskućnika u Londonu

James Furzer želi da se na zidove nekorištenih zgrada objese skloništa

Na londonskom sumanutom tržištu nekretnina, gdje si u nekim kvartovima ni milijunaši više nisu dovoljno bogati da kupe stanove i kuće, neprofitne organizacije više gotovo i da ne mogu kupiti zemljište za jeftine stanove za siromašne ili za azile za beskućnike.

Arhitekt James Furzer iz studia Spatial Design Architects ima rješenje. Predlaže potpuno drugačiji pristup: umjesto da gradi nove azile na kupljenom zemljištu, grad bi s nevladinim organizacijama mogao organizirati akciju u kojoj bi se na zidove nekorištenih zgrada objesila privremena minjaturna skloništa nazvana “mahune”, u kojima bi beskućnici mogli prespavati.

Sklopivi kreveti i puno dnevnog svjetla

mahune2

“Ideja je da se mahune koriste na područjima koja bi inače bila nenastanjiva i da ne smiju biti previše upadljive.” izjavio je Furzer za Fast Company. Njegov je koncept nedavno nagrađen, a privremeni prostori trebali bi se instalirati na parkiralištima, u sporednim ulicama i drugim dijelovima grada na kojima se ne može graditi.

Zidovi su tehnički javne površine

mahune1

Jednostavna skloništa imala bi sklopivi krevet s madracom, puno prirodnog svjetla i ljestve za prilaz. Furzer ističe da ljude koji spavaju na londonskim ulicama često zlostavljaju prolaznici i da je važno osigurati što više prostora za spavanje koji je izdignut iznad zemlje i da bude zatvoren zbog legendarno lošeg vremena koje u Londonu vlada veći dio godine.

Zakonski, ljudi bi imali pravo koristiti privremena skloništa jer su zidovi tehnički javne površine. Isti dizajn mogao bi se koristiti za urede za freelancere i za niz drugih primjena.