Nekad je nužno odabrati stranu

Moj prijedlog za smanjenje broja građana i tvrtki pod ovrhama ili blokadama (bez da banke kolabiraju)

Razgovarali smo s utjecajnim bankarom Goranom Gazivodom

17.09.2012., Zagreb - Goran Gazivoda, predsjednik Uprave Banco Popolare Croatia. 
Photo: Goran Stanzl/PIXSELL
FOTO: PIXSELL

U Hrvatskoj su trenutno blokirani računi 330.000 građana i 32.767 poslovnih subjekta. Građani i pravne osobe dužni su bankama ukupno 267 milijardi kuna. Građani su se zadužili kod banaka za 114,32 milijarde kuna, a postoji realna opasnost da neće moći vratiti 11.93 posto kredita. Istodobno, banke od građana nisu uspjele naplatiti 39,17 milijardi kuna dospjelih dugovanja. Najviše su se dizali stambeni krediti, gotovo 50 milijardi kuna, od čega je upitna naplata oko 4,78 milijardi kuna.

Nenamjenskih kredita građani su podigli u vrijednosti od oko 39 milijardi kuna, a moguće je da se neće moći vratiti oko 3,43 milijarde kuna. Još je dramatičnija situacija s kreditima koje su podizali poduzetnici i tvrtke: blokirano je 32.767 pravnih osoba, a procjenjuje se da se neće moći vratiti čak 28.26 posto tih dugova.

Banke već nisu uspjele naplatiti od njih 19,4 milijarde kuna dospjelih dugovanja. Zbog toga, kako stvari sada stoje, banke u Hrvatskoj imaju u svojoj bilanci 16,12 posto loših kredita ili čak 43 milijarde kuna koje najvjerojatnije neće moći naplatiti. Inače, do kraja ožujka banke su otpisale kredite u vrijednosti od 5,4 milijarde kuna.

Krediti za refinanciranje dugova

Zbog svega toga ključno je pitanje kako smanjiti dramatično veliki broj građana i tvrtki čiji su računi blokirani ili su pod ovrhom, a da istodobno ne dođe do kolapsa bankarskog sustava. O tomu smo razgovarali s Goranom Gazivodom, uglednim bankarom koji je svoju karijeru započeo radeći 14 godina Ljubljanskoj banci u Londonu i New Yorku.

Bio je predsjednik Uprave Bank Austria Creditanstalt Croatia, predsjednik Uprave HVB Bank Croatia, zamjenik predsjednika Uprave HVB Splitske banke. Nakon toga imenovan je predsjednikom uprave Banco Popolare Croatia, koja je bila u većinskom vlasništvu Gruppo Banco Popolare di Verona e Novara.

“Prije svega banke bi trebale, za svoje dobro, ali i zbog svojih dužnika, ponuditi specifične proizvode za rješavanje prezaduženosti. To su, primjerice, krediti za zaposlene s osiguranjem kod osiguravajućih kuća u slučaju da dužnik izgubi posao, razboli se ili je pak zbog bolesti duže odsutan s posla. U takvim slučajevima osiguravajuća društva preuzimaju na sebe obvezu vraćanja kredita do četiri godine, dok se dužnik ne oporavi od bolesti ili dok ne pronađe novi posao.

Veliko olakšanje za nezaposlene i prezadužene

Također, banke bi trebale kreirati kredite za refinanciranje dugova koji se trenutno ne mogu vraćati. Takvo refinanciranje podrazumijevalo bi da se sve dospjele obaveze mogu otplaćivati novim kreditom još dvanaest godina, s fiksnom, kunskom kamatnom stopom od četiri posto, uz 50 postotni otpis dospjelih potraživanja. Nezaposlenim i onim enormno zaduženim građanima banke bi pak trebale ponuditi takozvane kredite bez roka i kamata.

To su trajni, kunski beskamatni krediti,“ evergreen“. Takvim dužnicima otpisao bi se dio kredita, nakon toga zbrojila bi se sva dospjela ili nenaplaćena potraživanja i onda odobrio kredit koji bi omogućio refinanciranje svih tih dugova. Takvo novo zaduženje, dužnik bi počeo otplaćivati kada se zaposli. Takav bankarski proizvod predstavljao bi veliko olakšanje za nezaposlene i prezadužene, omogućio bi im predah i pružio priliku za novi početak. Istodobno, vjerovnici bi dobili mogućnost da na kraju ipak naplate svoj kredit, a građanima bi omogućilo da se oslobode blokada i ovrha.”

TELEGRAM: Postoje li još neke mogućnosti da se smanji kreditna zaduženost građana i tvrtki, a da se ne ugozi poslovanje financijskih institucija?

GAZIVODA: Trebalo bi osnovati tvrtke kojima bi jedini i osnovni posao bio otkup loših i nenaplativih dugova od banaka. Takve tvrtke izdavale bi vrijednosne papire kojima bi kao jamstvo služio, po diskontu otkupljen loš dug banaka. Restrukturiranje bi podrazumijevalo da se blokiranim i ovršenim dužnicima otpiše pedeset posto dospjelih i neplaćenih dugovanja.

Pri tomu bi otplatna kunska rata restrukturiranih kredita imala fiksnu kamatu te bila određena platnim i materijalnim mogućnostima dužnika. U restrukturiranom kreditu bila bi uključena sva potraživanja pojedinog dužnika bez obzira kada su, kako i zašto ta dugovanja nastala. Rok za otplatu takvih kredita bio bi četrdeset godina. Vrijednosnim papirima trgovalo bi se na sekundarnom tržištu, a kupnja papira u očekivanju rasta njihove cijene, otvara dugu poziciju, takozvani “long buy”, što ujedno, posredno, omogućuje povećanje broja zaposlenih.

TELEGRAM: Zar u Hrvatskoj već ne postoji nekoliko tvrtki koje se bave otkupom kreditnih potraživanja od banaka?

GAZIVODA: Ima ih i njima je jedini i osnovni posao otkup loših i nenaplativih dugova od banaka. Te tvrtke, na natječajima koje raspisuju banke, kupuju kompletne portfelje u kojima su stotine pa i tisuće kredita. Oni te portfelje kupuju po umanjenoj cijeni za 70 do 85 posto popusta. Tako uskaču u cipele bankara: umjesto njih počnu vršiti pritisak na dužnike, šalju im pisma, zovu ih, traže da vrate novac. No, to nije put za rješavanje problema: ako dužnik nema novaca, nema ni mogućnosti vraćati kredit, ma kako ga na to prisiljavali.

Stoga je jedini način da se dužniku odmah otpiše pola dugovanja, a da se vraćanje druge polovice, dogovara izravnim dogovorom bankara i dužnika. Dakle, da se zajednički dogovore, pema mogućnostima dužnika, uvjeti vraćanja neotpisnog dijela kredita. Najbolji rezultati bi se postignuli kada bi se pojedinačni krediti grupirali u paket koji bi služio kao podloga za izdavanje vrijednosnih papira.

TELEGRAM: Ne bi li toliko različitih vrsta kredita, među ostalim, znatno povećalo opseg poslova u bankama?

GAZIVODA: Veliki broj dužnika zahtjeva od banaka, ako žele naplatiti svoje dugove, da na različite načine pristupe rješavanju prezaduženosti svakog pojedinog čovjeka. Tu je najbitniji razgovor bankara s dužnikom, jedan na jedan. Financiranje po mjeri čovjeka i rješavanje njegovih specifičnih potreba, jedini je pravi put. Svaki čovjek ima drugačiju priču i zato svako financiranje mora biti različito. Ponavljanje je nemoguće jer nema istih životnih priča. Smanjivanje nezaposlenosti i siromaštva te rješavanje prezaduženosti, uz otpis duga, moguće je samo stvaranjem proizvoda za rješavanje prezaduženosti i nezaposlenosti i financiranjem projekata koji će povećati zaposlenost.

TELEGRAM: Je li realno očekivati od banaka da će kreirati nove proizvode za pomoć dužnicima ako to ide na njihovu štetu, primjerice, otpisivanjem dijela dugovanja?

GAZIVODA: Otpisi potraživanja su dio bankarskog posla, oni su oduvijek prisutni i odraz su potrebe za usklađivanjem stvarne vrijednosti imovine u bilanci banaka s knjigovodstvenom vrijednošću. Opisani proizvodi bili bi, uz otpis dijela lošeg duga, dodatna opcija dužnicima i vjerovnicima.

TELEGRAM: Ipak, već sada postoje neki bankarski proizvodi koji su na tragu ovoga što govorite…

GAZIVODA: Da, ali oni ne rješavaju prezaduženost već nezaposlenost. Postojeći program Hrvatska banka za obnovu i razvoj (HBOR) za početnike, odnosno za one koji imaju otežan pristup financiranju za početak poslovanja, pomaže samozapošljavanje i realizaciju poslovnih ideja. To su krediti uz rok vraćanja od četrnaest godina, s počekom od pet godina i dvopostotnom kamatnom stopom. Stvaranje novih radnih mjesta pospješuje i Evropski jamstveni fond,(EIF), koji izdaje jamstva i garancije za poslovne projekte, mikro, malih i srednjih poduzetnika. Potpisan je sporazum EIF-a i HBOR-a u iznosu od dvadeset milijuna eura, a kvaliteta izdanih jamstava osigurat će snižavanje postojeće kamate.

Uz postojeće instrumente, rastu izvoza i povećanju broja zaposlenih, pomoglo bi i izdavanje vrijednosnih papira na osnovi izvoznih potraživanja koja su vezana za proizvodnju, roba i usluga. To bi se moglo ostvariti uz otkup takvih potraživanja od centralne banke u sklopu operacija na otvorenom tržištu. Uz postojeće proizvode HBOR i EIF, trebali bi stvoriti nove proizvode vezane za izvozna potraživanja i proizvode koji bi ubrzali korištenje EU fondova.Također, stvaranje novih financijskih instrumenata za sufinanciranje pripreme i provedbe projekata omogućilo bi se ubrzano korištenja fondova EU, što bi uz bržu realizaciju projekata doprinijelo i povećanju broja zaposlenih.

TELEGRAM: U okviru strategije Europa 2020. EU, naglasak je stavljen na partnerstvo. O kakvom je partnerstvu riječ?

GAZIVODA: To je osnovno načelo provedbe javnih politika. Pokazuje se da ekonomski rast nije dovoljan za održivo smanjenje siromaštva te da je bez poticanja pravednije društvene raspodjele i boljih životnih uvjeta, nemoguće smanjivati socijalne razlike u društvu. Strategija Europe, čiji dio je i strategija razvoja društvenog poduzetništva u Hrvatskoj od 2015. do 2020. godine, govori o rastu zasnovanom na pameti, a to uključuje poticanje obrazovanja i inovacija, održivi rast koji naglašava važnost zelene, energetske efikasne ekonomije, dakle, rast kojim se želi doseći ekonomska, socijalna i teritorijalna kohezija kroz ekonomiju usmjerenu na zapošljavanje.

TELEGRAM: Nisu li to pretjerano idilični i nerelni planovi koji se, zbog trke za profitom financijskih institucija, neće moći realizirati?

GAZIVODA: Primjer brazilske banke lokalne zajednice u Palmeirasu, Banka palmi, o kojoj smo već govorili, svojom filozofijom poslovanja, ukazuje na moguće puteve rješavanja nezaposlenosti i siromaštva. U toj banci ljudi za ljude, banci karakternih kredita i moralnih garancija, ne postoji katalog kredita, već se oni oblikuju prema potrebama budućih dužnika, stanovnika zajednice i budućih poduzetnika.

TELEGRAM: Koje sve vrste kredita odobrava ta banka?

GAZIVODA: Postoje razne vrste mikro kredita za financiranje proizvodnje i potrošnje. Sve vrste financiranja ne uključuju klasičan postupak odobravanja kredita niti klasične instrumente osiguranja. Kamate na mikro kredite za proizvodnju i potrošnju plaćaju se u lokalnoj valuti palma. Kreću se u rasponu od 0,5 do 3,5 posto i konačnom otplatom kredita u roku od dvanaest mjeseci. Banka također nudi mikro kredite za početnike te kredite za samozapošljavanje s kamatom od 1.5% do 2.5% i isplatom glavnice u četiri obroka. Krediti za obnovu kuće odobravaju se uz kamatu od 2.5% i otplatu u šest obroka.

TELEGRAM: Tko i kako kontrolira rad te banke?

GAZIVODA: Rad banke kontrolira društveno-ekonomski savjet u kojemu se nalaze lokalni stanovnici koji su ujedno proizvođači i potrošači. Njihovim povezivanjem u ekonomsku cjelinu, omogućava se unapređivanje poslovanja, olakšava se otplata kredita i smanjuje kreditni rizik. Takvo društveno poduzetništvo, stvaranje novih financijskih proizvoda te odobravanje kredita za socijalno poduzetništvo, može bitno prodonijeti borbi protiv siromaštva i unapređenju kvalitete života.

U Hrvatskoj se problem siromaštva može početi rješavati samo tako da na političku scenu dođu posve novi ljudi, društveno odgovorni pojedinici koje nemaju nikakve veze sa sadašnjim političkim garniturama, koji bi ponudili kvalitetne, dugoročne društveno ekonomske programe.