Najveći zrakoplov na svijetu mogao bi dovesti do prave revolucije na tržištu vjetroelektrana. Ako ga uspiju izgraditi
Avion WindRunner mogao bi dopremati goleme lopatice za vjetroelektrane u dosad nepristupačna područja
Mark Lundstrom, znanstvenik koji se školovao na MIT-u, misli da će izgradnjom najvećeg zrakoplova na svijetu transformirati sektor obnovljive energije. Lundstrom je sa svojim inženjerskim timom sedam godina radio na projektiranju golemog teretnog aviona kojem su dali naziv WindRunner. Ako ikada bude izgrađen, bit će to najveći avion po duljini i volumenu tereta.
Namjena bi mu trebala biti prijevoz lopatica za najveće vjetroelektrane, koje se trenutno zbog svoje duljine ugrađuju samo kod offshore projekata zbog ograničenih mogućnosti prijevoza kopnom. Time bi se ogromnim dijelovima Zemlje omogućila ugradnja najvećih vjetroelektrana, čiji je sektor doživio veliko usporavanje, kako na kopnu, tako i na offshore projektima, ponajviše zbog cijena.
Problematična godina za vjetroelektrane
Prošla godina bila je jedna od problematičnijih u posljednjih deset godina, jer su projekti naišli na niz problema kao što su neizvjesna politika i barijere pri postavljanju vjetroelektrana, kaže Američka udruga za čistu energiju.
S druge strane, proizvođači su se suočili s problemima oko pouzdanosti svojih najvećih proizvoda koji su uglavnom uzrokovani problemima s kontrolom kvalitete.
Izgradnja golemih elektrana gdje do sada nije bilo moguće
WindRunner omogućio bi instalacije vjetroelektrana čiji je vrh oko 90 metara više od dosadašnjih prosjeka. Takve goleme vjetroelektrane mogu proizvesti otprilike dvaput više energije od sadašnjih instalacija na kopnu, a zbog zračnog prijevoza instalacija bi mogla biti moguća i na mjestima gdje to do sada nije bilo moguće.
WindRunner je oko 25 metara dulji od trenutno najvećeg vojnog zrakoplova, a s kapacitetom od 80 tona, dizajniran je posebno za nošenje najvećih lopatica vjetroturbina na svijetu, koje je gotovo nemoguće transportirati kopnom. Zrakoplov je dulji i širi od Boeinga 747, a može i nositi 12 puta veći volumen.
Godinama su radili u najstrožoj tajnosti
Lundstromov startup Radia, smješten u Boulderu u Koloradu, dizajn je godinama držao tajnim. Iz Startupa su za Wall Street Journal ekskluzivno rekli da su na pola puta procesa projektiranja, izrade i certificiranja zrakoplova, za koji pretpostavljaju da će im ukupno trebati osam godina.
Lundstrom je tvrtku osnovao 2016. godine dok je pokušavao pronaći načine na koje može spojiti zrakoplovstvo s energetskom tranzicijom. Naišao je na članak u kojem se pojašnjavalo da je isporuka golemih lopatica za najveće vjetroelektrane jedan od najzahtjevnijih logističkih poslova u energetskom biznisu. “U tom trenutku mi je bilo jasno da mi se industrija, na neki način, obraća”, rekao je Lundstrom.
Mogu ‘skupiti’ više vjetra
Lopatice koje se ugrađuju u današnje offshore vjetroelektrane ne mogu se koristiti na kopnu, jer je njihov transport željeznicom ili kamionima nemoguć. Jednostavno su prevelike da bi mogle proći ispod mostova i semafora, a neka skretanja i zavoji su preuski. Za njihov transport su do sada korištena specijalizirana plovila.
“Veće lopatice mogu skupiti više vjetra”, objašnjava Lundstrom, “dok viši tornjevi postavljaju lopatice tamo gdje su vjetrovi konstantniji”. Time se, tumači Lundstrom, može proizvesti više električne energije tijekom više sati u danu, čak i u područjima s nižom prosječnom brzinom vjetra.
Vrijede više od milijardu dolara
Prema podacima PitchBooka, startup Radia je do sada prikupila 104 milijuna dolara, a njena vrijednost procijenjena je na više od milijardu. Među zaposlenicima su sadašnji i bivši direktori Boeinga, Savezne uprave za zrakoplovstvo, te bivši zaposlenici komunalnih poduzeća i tvrki koje se bave razvijanjem obnovljivih izvora energije. Među sponzorima su naftni div ConocoPhillips i te investicijske tvrtke Caruso Ventures, Capital Factory i Good Growth Capital.
Bivši američki ministar energetike Ernest Moniz, sada član savjetodavnog vijeća Radije, kaže da komunalna poduzeća povećavaju svoje prognoze potražnje. “Potrošnja električne energije naglo raste zbog elektrifikacije prijevoza i grijanja u većem dijelu SAD-a, kao i procvata proizvodnje i podatkovnih centara za umjetnu inteligenciju. Oni također žele čistu električnu energiju”, rekao je Moniz.
Našli su prvog kupca
Lundstrom ne planira samo transportirati lopatice za projekte vjetroelektrana, već u nekim slučajevima planira i razvijati rane faze projekata. No, ne planira posjedovati niti upravljati vjetroparkovima.
WindRunner zbog svojih velikih kotača može sletjeti na pistu izrađenu od nabijene zemlje, duljine 1,8 kilometara, koju bi trebalo izgraditi za svaki projekt. Kako bi bili profitabilni, prema Lundstromovim proračunima vjetroparkovi bi trebali imati 25 velikih vjetroelektrana.
Startup je već našao svog prvog kupca, velikog neovisnog proizvođača električne energije, koji planira gradnju vjetroparka ukupne snage od 1 gigavata u Nevadi.
Glavni izvor električne energije u središtu SAD-a
Radia procjenjuje da bi veće turbine mogle smanjiti troškove energije do 35 posto, ali i povećati konzistentnost proizvodnje električne energije za 20 posto u usporedbi s današnjim turbinama na kopnu. Vjetar je osigurao oko 10 posto proizvodnje električne energije u SAD-u 2022 godine, a glavni je izvor za proizvodnju električne energije u središtu zemlje, posebno u saveznim državama Iowi, Illinoisu, Teksasu, Oklahomi i Kansasu.
“Veće lopatice na većim tornjevima učinile bi vjetar konkurentnijim izvorom električne energije posvuda, čime bi sve više područja SAD-a moglo prijeći na održive izvore električne energije”, kaže za WSJ Jesse Jenkins, profesor na Sveučilištu Princeton koji je radio studiju za Radiju kao konzultant.
No, s druge strane veće vjetroelektrane bile bi vidljivije većem broju ljudi, što bi moglo naići na negodovanje stanovništva. “Najveći problem je društvena prihvatljivost”, dodao je Jenkins.
Primjena u drugim industrijama
Lundstrom otkriva da bi WindRunner koristio postojeće tehnologije i komponente poznate regulatorima, dostupne kroz uobičajeni lanac opskrbe zrakoplovima, a startup bi koristio postojeće proizvođače zrakoplova za izradu aviona. Rachel Kelley, bivša direktorica inženjeringa u Boeingu i potpredsjednica Radije za razvoj zrakoplova, rekla je da je cilj dizajna aviona bio “ne raditi ništa novo.”
Na pitanje je li izgradnja novog zrakoplova ekstremna ideja, Kelley odgovara da drugi načini na koje bi se transportirale tkao velike lopatice nisu praktične. Zračni brodovi (dirižabli) ne mogu sletjeti u vjetrovitim uvjetima. Helikopteri su skuplji od zrakoplova, a letenje s visećom oštricom dizajniranom za hvatanje vrlo je složen i opasan pothvat. Ako bi se kompletno zaobišao problem transporta, onda bi se trebale graditi velike privremene tvornice, što također nije baš praktično.
Zrakoplov ove veličine mogao bi prevoziti jednu po jednu golemu lopaticu ili umjesto jedne goleme, četiri kraće. Lundstrom također smatra da zrakoplov ima i drugih namjena, poput vojnog transporta ili transporta za druge energetske grane, poput plinske ili naftne.