Ovi ljudi imaju ideju za društvene mreže budućnosti. Samo jedan post dnevno, i mora biti vrhunski
This. i Catchpool vjeruju da ljudima treba dobar sadržaj a ne dobra mreža
Kad bih iz ormara bacala kao s Facebooka, Twittera, Instagrama, Periscopea, Tumblra… ja bih na TED-držala “less-stuff-more-happines” govore, a ne Graham Hill. Blokiram i brišem čim čovjek, firma ili medij prestanu biti zanimljivi.
Da zbrojim sve prijatelje i profile koje pratim jedva prelazim 2000. Ali i taj razložni broj izvora proizvede par tisuća postova dnevno. Između komentara na Karamarkov novi intervju do rasprava o zadnjoj epizodi Mad Mena ugura se potpuno nevjerojatan raspon priča i sve ih, više ili manje koncentrirano, pogledam. Uglavnom manje, i tu se problem udvostručuje. Osim iritacije koju rasipanje pažnje neizbježno izaziva, čak i dobar sadržaj postaje beskoristan jer se utopi između novih slika mačke s bebom i rasprava o tome je li Yamamoto avangarda. Koliko god uređivali liste, algoritmi rade svoje.
Analize, video, eseji, karikature
Ionako istrenirani zaboravljati čim vidimo, lako je propustiti dragulj i završiti dan su uvjerenjem da ništa važno nisi vidio. Dvije nove društvene mreže tvrde da imaju rješenje. Na njima možete postati samo jednom dnevno i samo nešto dobro i smisleno. Prva je This. (namjerno s točkom). Pokrenuta u studenom, još je u beta fazi i upravo su izbacili aplikaciju za iPhone. Nazvana prema internetskoj skraćenici za”read this”, mreža je nastala unutar tvrtke Atlantic Media (The Atlantic Monthly, Wire, Quartz) ali su je odlučili izdvojiti u zasebnu tvrtku. Kao bivši šef Wirea i Atlanticov “kućni poduzetnik”, osnivač Andrew Golis uvjeren je da se vrhunsko novinarstvo ne samo može, već neizbježno mora spojiti s masovnom publikom i velikim oglašivačkim budžetima. Od lansiranja u studenom 2014. skupio je oko 10.000 korisnika. Uz This., tu je i startup Catchpool, web stranica također u beta fazi koju je osnivačica Erica Berger pokrenula prošlog svibnja i trenutno je testira nekoliko tisuća ljudi.
https://twitter.com/agolis/status/601409590551523328
Funkcioniraju slično kao Twitter, korisnici prate profile, vide njihove postove ili cijelu mrežu. Na This. se postovi mogu “rethisati” ali ta funkcija nije važna, važniji su korisničko iskustvo i koncept koji žele biti što različitiji od onih na velikim društvenim mrežama i storytelling aplikacijama poput Storehousea. Ove dvije društvene mreže žele biti društvene novine, donekle slično Flipboardu. Omogućavaju objavu duljih sadržaja a najpopularniji žanrovi na njima su analize, eseji, političke karikature i kratki dokumentarci.
Novi pristup postanju linkova
Postanje linkova je vrlo kontrolirano, kako bi korisnike naveli da,ako to već čine, pažljivije biraju i potakli ih da objavljuju originalni sadržaj. Ako postate link, imate 110 znakova da objasnite zašto mislite da je važan. Da bi naglasili koliko su uvjereni da je svaka stvar obavljena kod njih zanimljiva, na This. su ispod postova kad se otvore uz “Thx” koji je kao Favorite na Twitteru, stavili gumb “next”.
Catchpool na svom blogu tvrdi da smo “puno zanimljiviji nego što to internet misli, i oni to znaju.” Smatraju da se ljudi još uvijek previše muče kako bi našli zaista dobar sadržaj na internetu. Suprotno od onoga što sada čini Facebook, obje mreže korisnike vode na web stranice izdavača. Toliko ih respektiraju da, primjerice, ako s This. odete na članak na stranici New York Timesa, to će se ubrojiti u kvotu besplatnih članaka koje list nudi.
Kako privući oglašivače s takvim biznis modelom
“Umjesto da svu pažnju usisavamo u svoju mrežu, guramo ljude prema sadržaju koji je vrijedan njihova vremena. Ljudi moraju provoditi vrijeme uz sadržaj, a ne uz nas.” tvrdi Golis. Konvencionalno pitanje je može li ih takav biznis model ikad izdići iz beta faze, ali osnivači This. i Catchpoola uvjereni su da oglašivači ne žele znati da su svi vidjeli njihove reklame već što ljudi misle dok gledaju njihove reklame.
Na društvenim se mrežama, tvrde, sjajno pisanje i novinarstvo utapa u masi obavijesti o tome što je tko jeo za ručak, pa oglašavanje na This. i Catchpoolu smatraju ekvivalentom objavi oglasa u prestižnim glossy časopisima i zahtijevaju kreativu na toj razini. “Ako riješimo problem plasiranja vrhunskog sadržaja, riješili smo i problem vrhunskog marketinga” tvrdi Golis.