Cijeli vikend se priča da Atlantic i Adris žele kupiti dijelove Agrokora. Telegram analizira što se zbiva

Što bi eventualne akvizicije Jamnice i Leda značile za Atlantic, a što za Adris

ZADNJA IZMJENA: Sep 18, 2017

Atlantic i Adris stvaraju konzorcij kojim žele kupiti dijelove Agrokora poput Leda i Jamnice, objavljeno je danas na naslovnici Jutarnjeg lista. “Tedeschi i Vlahović pozvat će u konzorcij druge hrvatske tvrtke i mirovinske fondove”, pišu, a navodno su u njihov plan uključene i prehrambene tvrtke poput Podravke.

Atlantic je vijest odmah demantirao; nisu, doduše, demantirali ideju kupovanja dijelova Agrokora. “Atlantic Grupa ne poduzima nikakve aktivnosti vezano za formiranje konzorcija za kupnju dijelova sustava Agrokor”, kažu u priopćenju. No, njihov navodni partner Adris svojim je priopćenjem više ili manje potvrdio namjeru akvizicije.

Pad prihoda i dobiti Atlantica u 2016.

“Ako budu stvoreni uvjeti za to, Adris je spreman zajedno s uspješnim hrvatskim tvrtkama tražiti cjelovito rješenje za Agrokor, to više što je riječ o tvrtkama koje imaju poslovnu vjerodostojnost i investicijski potencijal. Uvjereni smo da bi to bilo korisno ne samo za te tvrtke nego i za hrvatsko gospodarstvo u cjelini”, kažu iz Adrisa.

Zanemarimo li iskazani altruizam i brigu za čitavo gospodarstvo, radi čega bi ove dvije kompanije bile zainteresirane za dijelove Agrokor?

Redom, Atlantic. Prihodi Atlantica prošle su godine pali za nešto manje od 300 milijuna kuna, s 5,4 na 5,1 milijarde kuna odnosno 5,1 posto, dok je dobit kompanije pala za 32,7 posto, s 242 na 163 milijuna kuna (ukupna dugovanja iznose 1,5 milijarde kuna). Posebno je zanimljivo što je na svojim pićima Atlantic uprihodovao 637 milijuna kuna, od čega kategorija voda čini slabih 5,4 posto pića.

Iako tvrdi suprotno, Atlantic je horizontalna firma

Jamnica je lani imala prihode od gotovo 3 milijarde kuna; kompaniji poput Atlantica takav promet mora biti zanimljiv, posebno jer se radi u kategoriji u kojoj su loši. Iako se u godišnjim izvještajima pogrešno i neinteligentno predstavljaju kao vertikalno integrirana kompanija, Atlantic je, u suštini, horizontalna kompanija (vertikalna integracija značila bi da se Atlantic, recimo, razgranao po maloprodaji ili znatno dublje ušao u proizvodnju hrane).

To znači da je Atlanticov jedini poslovni cilj što širi plasman brendova, pod što boljim uvjetima, u svrhu čega su razvili veleprodajnu logistiku. Više jakih brendova znači veću prodaju, veća prodaja znači bolju pregovaračku poziciju s maloprodajnim mrežama, kao i veću efikasnost veleprodaje – Atlantic je već morao izgradili ili kupiti distributivne centre, njih 19, a svaki dodatni promet povećava njihovu isplativost.

Uklapanje Jamnice i Leda u poslovni model

Nakon pada prometa u 2016. godini, proizvodi Agrokora Atlanticu moraju biti ekstremno zanimljivi. Posebno proizvodi koji se uklapaju u Atlanticov portfelj i distributivnu logistiku, u kojima uglavnom nema namirnica ni svježih proizvoda (u opisu pakiranih Montana sendviča, posebno ističu kako su, nakon akvizicije 1998., povećali rok trajanja sendviča).

Flaširana voda i sladoled izvrsno se uklapaju u Atlanticov model, za razliku od Pika ili Belja – samo, trenutni prihodi i operativna dobit Atlantica govore da bi samostalna akvizicija jedne od tih kompanija bila vrlo teška i kreditno preopterećujuća. No, demantiranje konzorcijskog udruživanja s Adrisom, i izostanak demantiranja moguće akvizicije Agrokorovih brendova, može značiti da razmatraju upravo takvu samostalnu opciju.

A Adris? Adris nije horizontalna ni vertikalna kompanija, već holding, s posve različitim poslovnim modelima i industrijama – posljednjih godina, to su dominantno osiguranje i turizam, Croatia osiguranje i Maistra. Financijski stoje dobro, dobit iz poslovanja narasla je s 280 milijuna kuna u 2015. na 546 milijuna lani (iako je ukupna dobit 2015. bila 1,4 milijarde kuna, zbog prodaje TDR-a).

Adrisova motivacija u mogućoj akviziciji

U Adrisovom slučaju, nema jasnog strateškog casea za akviziciju. S obzirom da se radi o holdingu, ne treba ga ni biti. Ukoliko Adrisov menadžment zaključi kako je riječ o povoljnoj prilici, a svaki bankrot povoljna je prilika, mogu sudjelovati u ovakvoj operaciji kako bi a) zaradili na razlici, nakon rasta vrijednosti b) pomogli zakonodavcu i ostalim zainteresiranim stranama u kompleksnom problemu Agrokora.

Nategnut poslovni rezon bi bio da Adrisovi hoteli, koji čine velik dio poslovanja kompanije, i tako moraju nabavljati vodu, sladoled i drugu robu za svoje potrebe, pa stoga ima smisla kupiti udio u proizvodnji; ali, time bi se Adrisovi hoteli naši u identičnim tenzijama kao i Konzumovi dućani s Ledom, Jamnicom i Pikom – cilj hotela jest nabavljati robu po što boljim cijenama, za što bolju kvalitetu, neovisno o proizvođaču.

Tko može odlučiti o prodaji Agrokorovih tvrtki?

Postoji i drugo objašnjenje za današnje vijesti. Prije nekoliko mjeseci izvanrednu upravu Agrokora kontaktirali su predstavnici stranih kompanija zainteresiranih za pojedine manje dijelove Agrokora poput Tiska, za koje su bili spremni odmah platiti određene iznose. Ispod realne tržišne cijene, ali s kratkim rokovima isplate, što je izvanrednoj upravi zbog likvidnosti bilo iznimno zanimljivo.

Jedini je problem što, prema aktualnom Lex Agrokoru, nemaju ovlasti raspolaganja imovinom koncerna. “O prodaji ne odlučuju niti izvanredna uprava niti država, nego odlučuju vjerovnici”, kazao je Agrokor u današnjem priopćenju. Interes domaćih kompanija, potpomognut medijskim napisima, možda bi zakonodavcu pomogao u rješavanju tog zakonskog propusta.