Otišla sam u zagrebački HUB 385, na biznis predavanje utjecajnog startup gurua iz Silicijske doline

Radite proizvod na engleskom i ciljajte globalno

Adeo Ressi je u 22 godine bavljenja poduzetništvom izgradio devet kompanija koje su dioničarima donijele dvije milijarde dolara, što ga u svakom slučaju čini osobom s kojom želite pričati ako razmišljate o pokretanju biznisa. S akceleratorom Founder Institute krenuo je iz tehnološke meke, kalifornijskog grada Palo Alto 2009. godine. U međuvremenu, proširio se na 160 gradova u 40 zemalja svijeta. U 2015. godine program je prošlo oko 2500 startup tvrtki, a ove godine se očekuje isto toliko .Samo u Europi, prošle je godine kroz program prošlo oko 400 startupova koji su ukupno privukli 400 milijuna dolara investicija.

U komunikaciji, Ressi je vrlo konkretan i izravan. Financiranje poduzetničkih projekata iz fondova Europske unije smatra prevarom, a osnivače koji pri pokretanju startupova ne razmišljaju globalno okarakterizirao je kao ne odviše pametne.

“Nitko nije zadovoljan s tržištem na kojem pokušava pokrenuti biznis”, kaže Ressi. U prezentaciju često uključuje publiku, pa je zatražio od njih da navedu prednosti i prepreke na koje nailaze poduzetnici u Hrvatskoj, nakon čega je objasnio da nije sve idealno ni u Silicijskoj dolini.

Nedostatak investicija kao glavna kočnica

“U Silicijskoj dolini svi imaju ideju i svi žele pokrenuti startup. Troškovi stanovanja i života su tamo ekstremno visoki. Osim toga, kada pokrećete tehnološku kompaniju, morate voditi računa o tome da ćete se za dobrog, (ne odličnog ali dobrog) computer visual inženjera boriti s Googleom, koji ga može platiti tri milijuna dolara godišnje.

U svemu je konkurencija žestoka. Kako ideje obično dolaze u fazama, ako hoćete napraviti uslužni softver za vodoinstalatere, velika je šansa da na tome već rade još barem tri četiri firme”, kaže Ressi.

Umjesto na prepreke, treba se fokusirati na mogućnosti i prilike za pokretanje startupa u Hrvatskoj, poručio je okupljenima. Kao prednost istaknuo je ljudske potencijale. “U Hrvatskoj imate obrazovane inženjere koji rade za znatno manje novca nego oni u Silicijskoj dolini.”

S druge strane, priznaje i da je glavna privlačnost Silicijske doline je ogromna koncentracija venture investicija. “Oko 51 posto svih venture ulaganja je u Silicijskoj dolini, još oko 25 posto u drugim dijelovima Sjedinjenih Država”, objašnjava. Kao glavni problem za poduzetnike u Hrvatskoj, naveo je nedostatak poslovnih anđela i investitora za rizična ulaganja (tzv. venture investitora), koji koči razvoj startup scene.

Ne vjerujte medijima – sve je laž

Izrazito je bio kritičan prema medijima. “Kada razmišljate o pokretanju biznisa, ne vjerujte im. Sve što pročitate u medijima je laž. Okej?
Čitate o tome kako je pokrenuta neka firma, kako je nastao Facebook… postoje u tome komadići istine, ali to su samo komadići. Dalje, ne vjerujte rekla – kazala pričama. Ono u što se trebate pouzdati su stvarne opservacije i podaci. Napravite proizvod na engleskom i ciljajte globalno, jer fokus na hrvatsko tržište, pa čak i europsko tržište je promašena priča”, smatra Ressi.

Everithing I read in media is a lie :-) @hub385 #adeoinzagreb

— Mario Buljan (@Mario_Buljan) August 30, 2016

Složio se s primjedbom iz publike da nije lako uspjeti u Hrvatskoj, a nije osobito zadovoljan ni načinom na koji EU dijeli novce. Pritom se osvrnuo na tzv. grant enterepreneurs, odnosno poduzetnike koji se za pokretanje i razvijanje biznisa oslanjaju na bespovratne državne poticaje ili fondove Europske unije i bez toga ne mogu opstati. “Kupite softver za izradu biznis planova, napravite biznis plan i dobijete 250 tisuća dolara od EU. Čini li vas to dobrim poduzetnikom? Ne, to vaš čini dobrim u muljanju”, kaže.

Laka lova nije rješenje

Naveo je primjer Finske gdje svatko s polovičnom idejom može dobiti od države par milijuna eura za razvoj ideje, s time da država ne traži vlasničke udjele. “Koliko sjajnih kompanije je stvoreno od toga novca? Niti jedna. Kada je Nokia propala, Finska je ostala na suhom. Što sad? Država se prebacila na razvoj startupova, no bez ozbiljnog rezultata. Kada je do novca lako doći, poduzetnici se opuste i postanu nemarni”, smatra. “Kada gradite startup, poteškoće su dobre, jer ćete kao osnivač naići na mnogo izazova i prepreka. Za uspjeh morate biti izdržljivi i uporni. Ako vam je početak bio prelagan, nećete imati dovoljno snage i izdržljivosti kada stvarno postane teško”, uvjeren je Ressi.

Kao prednost razvijanja biznisa u Hrvatskoj vidi i niže troškove poslovanja. “Jeftino je dobro. Natječete s na globalnoj pozornici, vjerojatno i s firmama iz Silicijske doline. Iako je njima lakše privući investicije, njihovi su troškovi znatno viši nego ovdje u Hrvatskoj, što je nezanemariva komparativna prednost”, tvrdi Ressi. “Za novac koji trebati rezervirati za jednog inženjera u Silicijskoj dolini, ovdje možete dobiti njih pet. S vremenom, ako postane uspješni, prikupit ćete novac, vjerojatno ne u Hrvatskoj nego izvana.”

Umjesto razmišljanja da je negdje drugdje sigurno bolje, iskoristite prednosti koje imate na domaćem terenu, a na nedostatak novca razmišljate kao o poticaju za kreativnost i inovativnost. Ako imate kreativnu i originalnu poslovnu ideju novac će doći putem. No ako nemate ideju ni upornost koja potrebna za njezinu poslovnu realizaciju, ni novac vam neće pomoći. Kako dođe, tako i prođe. Samo poslovanje koje uključuje i neku društveno vrijednu ideju omogućava opstanak u doba digitalne ekonomije, zaključuje svoje izlaganje Ressi.

“Hrana je novi internet”

U predavanje se uključio Kimbal Musk koji je prepričao vlastita poduzetnička iskustva. Nakon osnivanja startupa Zip2 i nekoliko firmi koje su uslijedile, vratio se svojoj staroj ljubavi – hrani. “Masovna proizvodnja hrane rezultirala pogubnim posljedicama, ljudi ne vode računa o tome što jedu, pojavljaju se ogromni problemi s pretilošću i drugim bolestima, nitko više ne vjeruje hrani i ne zna što jede”, kaže Kimbal, kojemu je cilj to promijeniti i u biznisu s hranom vidi ogroman potencijal.

“Hrana je novi internet”, kaže Kimbal. Kritizirao je velike prehrambene kompanije koje forsiraju sadnju ogromnih količina kukuruza i soje, što stvara goleme viškove, pa 40 posto uroda kukuruza završi u proizvodnji etanola. Kimbala ne zanimaju startupovi koji rade na povećanju prinosa kukuruza ili hranu žele zamijeniti pilulama.

Savjeti poduzetnicima

Zainteresiran je za zdravi uzgoj hrane, gdje vidi puno prostora za inovacije. Zanimaju ga kompanije koje će rješavati probleme uzrokovane prevelikom proizvodnjom, primjerice bržom regeneracijom tla nakon višegodišnje eksploatacije, ili oživljavanjem domaće kuhinje, razvijene oko ideje obitelji koja zajedno jede domaće pripremljenu hranu.

Savjetovao je poduzetnicima da se drže svoje misije. “Budite fleksibilni, ali držite se svoje misije. Razvijajte nekoliko koncepata oko onoga što želite raditi, ali razmišljate kako će se vaš biznis razvijati u sljedećih 90 dana, ali i za 50 godina”, rekao je.

Prve stotine milijuna s Elonom

Spomenuo je i slavnog brata Elona. “Često sam s bratom razgovarao o tzv. mental torture loop, stanju u glavi kada radite nešto s čim niste zadovoljni. Morate raditi ono što volite, oko čega ste strastveni, a novac će s vremenom doći”, izjavio je Kimbal. “Ako ne znate što je vaša strast, pronađite ljude s kojima će vam suradnja predstavljati užitak, pa će rad s njima stvoriti i u vama iskru”, kazao je.

"Find people you are passionate working with" @kimbal @hub385 #adeoinzagreb pic.twitter.com/VN8s80JRdg

— HUB385 (@hub385) August 30, 2016

Na tvrtki ZIP2, koje su 1999. godine prodali Compaqu, Kimbal i Elon zaradili su 307 milijuna dolara. Kimbal je tada imao 25 godina i novac je investirao u nekoliko tehnoloških kompanija. Ljubav prema hrani je prevagnula pa je u New Yorku završio za chefa. U 2004. pokrenuo je The Kitchen, restoran koncipiran po maksimi “od farme do stola”, s fokusom na zdravu hranu i povezivanje lokalne zajednice oko hrane.

Ideja o otvoranju restorana uslijedila je nakon iskustva kuhanja za vatrogasce poslije terorističkoga napada na Twinse 11. rujna 2001. “Vidio sam što hrana znači za zajednicu i zajedništvo, pogotovo u stresnim situacijama. Nakon toga, bio sam siguran da želim otvoriti restoran”, rekao je.

Kimbalovi restorani u Europi

Na pitanje razmišlja li o širenju restoranskog biznisa izvan granica Sjedinjenih Država, Kimbal je potvrdio da je već nekoliko europskih zemalja izrazilo interes. “Puno vremena provodim u Londonu. Upoznao sam Borisa Johnsona s kojim sam razgovarao o širenju, no to je bilo prije nego što sam otkrio da podržava BREXIT”, smije se Musk.

Trenutno ima lanac od devet restorana u šest američkih gradova, kao i The Kitchen Community, neprofitnu organizaciju koja uzgoj i važnost zdrave hrane približava djeci kroz projekte vrtova s povrćem u oko 260 škola diljem Sjedinjenih Država.

“Klinci danas nemaju pojma odakle dolazi meso ili mrkva. Pokazujemo im kako se mrkva čupa iz zemlje i njima to doslovno izgleda kao mađioničarski trik. Jednostavno nemaju iskustvenog konteksta otkuda dolazi hrana”, rekao je u jednom intervjuu. Kimbal Musk dijeli bratovu viziju koloniziranja Marsa i razmišlja o intergalaktičkoj hrani. U međuvremenu, želi transformirati kulturu hrane ovdje na Zemlji.