Nekad je nužno odabrati stranu

Tko je odgovoran za blokadu resorta Veliki Brijun, projekta presudnog za repozicioniranje istarskog turizma

Konzultanti su dovršili posao svibnju 2014, ali iz ministarstava im se ne javljaju

03.08.2015., Veliki Brijun - Tokom cijelog dana veliki broj izletnika dolazi u obilazak otocja Brijuni. Photo: Dusko Marusic/PIXSELL
FOTO: PIXSELL

Prošle su gotovo dvije godine otkako je Vlada izabrala konzultantske tvrtke Horwath HTL i Raiffeisen Invest i naručila im izradu kompletnog koncepta razvoja hotelskog biznisa na otoku Veliki Brijun. Odabrani konzultanti u drugoj su fazi razvoja projekta Vladu trebali savjetovati o pronalasku i izboru investitora ili koncesionara, donosno turističkog operatera.

Cilj Vlade bio je podići taj otok na standarde globalne hotelske industrije a da se pritom sačuva i zaštiti funkcija Parka.

Što se projekta tiče, poznato je da se hoteli Neptun i Karmen trebaju obnoviti, restrukturirati i proširiti na internacionalnu razinu pet zvjezdica. Hoteli Jurina i Franina trebaju se srušiti, a na njihovu mjestu nastati luksuzni resort koji bi uključivao i Venecijanski kaštel. Nadalje, na otoku treba rehabilitirati golf resort, stilizirati plaže, sagraditi manji elitni kongresni centar, centar starog naselja Brijuni strukturirati kao poveznicu s javnom funkcijom parka, stvoriti uvjete za prihvat megajahti i tako redom.

Ograničeni zahvat

Projekt bi se zatim dao u koncesiju jer je riječ o Nacionalnom parku, ali ne zna se pod kojim financijskim uvjetima i na koji rok. Koncept, dakle, nije bitno drugačiji od onoga iz 80-ih godina, planiranog s potencijalnim talijanskim partnerima koje je predvodio pokojni Nicola Trussardi.

Želja je bila na Velikom Brijunu razviti luksuznu destinaciju prema standardu koji određuju zahtjevi bogate europske klijentele. Zbog ekonomije i razmjera projekta predloženo je da se prostorni plan Nacionalnog parka Brijuni sa sadašnjih 400 podigne na 600 smještajnih jedinica. Konzervatori su to blagonaklono odobrili jer su i sami utvrdili da je na Velikom Brijunu prije stotinjak godina bila mnogo veća izgrađenost.

Na tom je otoku živjelo gotovo 900 ljudi. Spominjale su se stotine milijuna eura investicija, prononsirani su svjetski brendovi, a onda je uslijedio muk. Godine čekanja i zatvaranja informacija, kao da je riječ o privatnom projektu Vlade, a ne izuzetno važnom nacionalnom poslu zbog čije transparentnosti su, uostalom, i angažirani nezavisni savjetnici.

Sve pripreme su obavljene u roku

Projekt je u ovom trenutku miljama daleko od realizacije. Valja postaviti pitanje što se događa i tko za tu stagnaciju treba snositi odgovornost. Konzultanti Horwath HTL i Raiffeisen Invest ugovoreni su posao odradili još u svibnju 2014. Ministarstvu zaštite okoliša isporučili su koncept projekta, biznis plan, prestudiju izvedivosti, model poslovanja i koncesijski model. Uz to, odradili su 40 posto posla tzv. druge faze, koja se odnosi na akviziciju potencijalnih ulagača odnosno turističkih operatera projekta. Vlada, međutim, projekt nije pomakla ni za milimetar i to nameće niz pitanja.

Možda nadležno Ministarstvo za zaštitu okoliša ni u suradnji s drugim ministarstvima nema kapaciteta za provedbu ovako osjetljivog javnog projekta. Ili možda naprosto nema interesa stranih ulagača. Jesu li interesi drugih dionika, od vojske i nevladinih udruga preko državnog protokola do teatra Ulysses, toliko aktivni da netko sabotira projekt?

Nije isključeno ni da je projekt naprosto preosjetljiv za populizam koji je postao modus operandi u politici i društvu, pa Vlada gubi interes jer misli da bi on vladajućoj koaliciji oduzeo dio glasova na izborima. Čak i da prihvatimo tezu da su konzultanti izradili koncept na temelju uvjeta koji su im već bili zadani, ne ulazeći u njihovu društvenu korisnost, nameće se pitanje zašto i tako definirani projekt nakon dvije godine priprema stoji u mjestu?

Krajnje difuzna izvršna odgovornost

Ovakav razvoj događaja u prvi plan stavlja pitanje izvršne odgovornosti. Ona je krajnje difuzna i uključuje formalni i neformalni aspekt. Formalno je za projekt nadležno Ministarstvo zaštite okoliša. Politički su za njega odgovorna druga ministarstva i sama Vlada. Svi oni imaju svoju razinu odgovornosti, premda je za provedbu projekta Veliki Brijun u biti odgovoran Državni ured za upravljanje državnom imovinom (DUUDI) kao vlasnik.

Ne treba zanemariti ni odgovornost premijera, bez čijeg se znanja i odobrenja projekt ovoga ranga ipak ne može realizirati. Na neformalnoj razini tu su inspicijenti, koji vođeni svojim pojedinačnim interesima također utječu na razvoj projekta. Takav se međuodnos polako pretvara u kaos i blamažu za koju apsolutno nitko ne odgovara.

Profanacija projekta

Riječ je o projektu od presudnog značaja za istarski turizam, bez kojega se on ne može ozbiljnije globalno pozicionirati. Istarske vlasti se kao lojalni koalicijski partneri “pokrivaju ušima”i u njemu uopće ne traže svoju poziciju, što otvara pitanje njihove javne odgovornosti.

Konačno, ovakva profanacija projekta otvara i pitanje odraza općeg javašluka i manjka kapaciteta javne uprave i administracije, koja naprosto nije dorasla iole značajnijim pomacima u vođenju jave stvari, što se vidjelo u nesposobnosti stvaljanja u pogon goleme državne imovine od Kupara, preko drugih vojnih objekata pa do nesretne Brijuni Rivijere, Muzila, ACI-ja i rapskog Imperijala.

Kad se sagleda šira slika, zaista se nameće pitanje ima li ovdje prostora za ikakvu drugu odgovornost osim političke. Na projektu Velikog Brijuna ostaje otvoreno još niz pitanja. Ponajprije, nemoguće se oteti dojmu da koncept projekta, zbog ograničenja koja je postavila Vlada ili oportunizma konzultanata, nije radikalan.

Projekt je nekad obuhvaćao i lokaciju oko luke na Velikom Brijunu kao dijela ekskluzivnog europskog zimovališta. Kako luka prema gabaritima projekta može biti isključivo na toj istoj lokaciji, ona je danas na najlošijoj poziciji, na sjeveroistoku otoka, iako se zna da se moderni luksuzni resorti u pravilu lociraju na jugozapadne strane obala. O činjenici da projektu nedostaje bilo kakvo usklađenje sa “sestrinskim” projektom Brijuni Rivijera, izlišno je i govoriti.

Nedostatak hrabrosti

Nadalje, postavlja se i pitanje ima li Veliki Brijun doista karakter i značaj Nacionalnog parka. Poznato je da ga je sredinom 80-ih godina dobio isključivo zato da bi ga tadašnja socijalistička hrvatska vlada mogla preuzeti iz ruku jugoslavenskih vlasti i vojnih struktura.

Činjenica da je taj prostor sada Nacionalni park znatno ograničava širenje projekta. Konačno, nije li možda trebalo razmisliti o tome da se Veliki Brijun i njegov arhipelag razviju kao ozbiljnija destinacija luksuznog turizma jer bi tako bilo realno očekivati veći broj globalnih igrača koji bi Hrvatsku postavili na mapu ozbiljnog hotelskog biznisa umjesto dominantnog kamping i zimmer-frei kaosa koji u Istri vlada i više nego drugdje. Jasno je da za to treba hrabrosti.

Projekt nije vrednovan

U ovom su je slučaju mogli pokazati konzultanti, bez obzira na eventualna ograničenja parka ili populističke javnosti. Oni to, međutim, nisu učinili. Vlada bi, pak, ako doista nema namjeru nastaviti ovaj projekt ili ga smatra provizornim, mogla barem razmotriti dodatne opcije u njegovu konceptu. Jedini cilj projekta razvoja Velikog Brijuna trebalo bi biti izvlačenje najbolje moguće koristi za hrvatski turizam. Ovako postavljen, on je tek suboptimalno rješenje i nedovoljno valorizira prostor koji mu stoji na raspolaganju.