Turizam je na autopilotu. Brojke rastu, ali Vlada turizmom upravlja kao da su 80-te
Nekorektno je vrijednosti koje su znatno ispod planiranih proglašavati uspjehom
Hrvatski turizam za prvih sedam mjeseci ove godine bilježi rezultate koji su znatno bolji od prošlogodišnjih. Tako je u prvih sedam mjeseci ove godine u Hrvatskoj boravilo 7.5 miljuna turista,što je rast od devet posto. Dosad je već ostvareno 40 milijuna noćenja odnosno sedam posto više nego u istom razdoblju protekle godine. Ministar turizma smatra da bi ova godina po prihodima od turizma mogla doseći osam milijardi eura.
U tom pogledu, riječ je o nedvojbeno respektabilnim vrijednostima. Prihod veći za 400 milijuna eura (oko 3 milijarde kuna) važna je činjenica za nacionalno gospodarstvo, posebno imamo li u vidu njegovu multiplikativnu funkciju u okolnostima kada novac ostvaren inozemnom turističkom potrošnjom “kruži” kroz veći broj transakcija u nacionalnoj i lokalnim ekonomijama.
Ovaj prihod nije odraz stvarnog potencijala
Obrazlažući postignute rezultate, ministar turizma višetkratno je, otvoreno naglašavajući zasluge ministarstva i aktualne Vlade, rekao da spomenute brojke u najvećoj mjeri treba pripisati marketinškim aktivnostima na inozemnim tržištima, suradnji privatnog i javnog sektora te ovogodišnjim investicijama. Međutim, ti stavovi ministra turizma nisu u skladu sa realnim činjenicama.
Obrazlažući dosadašnje rezultate sezone ministar se poziva na investicije. Problem je, međutim, što je realizirano je tek 30 posto investicija na kojima u najvećoj mjeri počivaju projekcije prihoda od turizma od 14 do 16 milijardi eura do 2020.
Prvo, ne možemo nipošto biti zadovoljni s 8 milijardi eura prihoda od turizma, jer taj rezultat ne odražava njegov stvarni potencijal. Aktualna Vlada sama je u Strategiji razvoja hrvatskog turizma za razdoblje 2014-2020. potencijal prihoda od turizma procijenila na 14 do 16 milijardi eura. Ista je Strategija za 2015. godinu predvidjela 9,3 milijardi eura prihoda od turizma pa je očigledno da nam loše ide i po pitanju dinamike rasta i “prolaznog vremena”. Politički i u svakom smislu, nekorektno je vrijednosti koje su znatno ispod planiranih proglašavati uspjehom.
Drugo, ministrova obrazloženja dosadašnjeg tijeka sezone sugeriraju da hrvatskim turizmom značajno upravljamo kroz tzv javne poluge. I ova je Vlada, na žalost, naslijedila matricu svih dosadašnjih, koje su preuzele mantru o turizmu kao “zlatnoj koki” iz 80tih godina, kad se novostvorena vrijednost izvlačila iz prirodne rente, a ne performansi tehnologije, rada i upravljanja.
Pojam o turizmu na razini 80tih godina
Interes države tada su bile devize za nabavu repromaterijala i opreme, pa je turizam uživao brojne benefite poput tečajnih razlika, deviznih stimulacija, preraspodjele društveno priznatih reprodukcijskih potreba, swap poslova, kredita za ulaganje u osnovna sredstva, pripremu turističke sezone i izvoz turističkih usluga koje su kroz dnevni rast cijena (inflaciju) praktički otplaćivali svi građani bivše države.
Pomanjkanje svijesti o potrebi upravljanja hrvatskim turizmom ima uporište upravo u spomenutom razdoblju i tadašnjim okolnostima. Ova je Vlada nastavila profanirati hrvatski turizam i praktički nije poduzela ništa značajnije na planu stvaranja općih uvjeta za razvoj sektora.
Kad je riječ o odnosu prema turizmu, paradigmatsko je za ovu Vladu donošenje Zakona kojim je međustopu PDV-a u turizmu od 1. siječnja 2014. podigla sa 10 na 13 posto. Na taj je način cijeli sektor srozala na 134. mjesto na ljestvici 140 zemalja prema kriteriju visine poreznih opterećenja. Ni ova Vlada, kao ni prethodne, nije riješila problem 100 milijuna četvornih metara tzv. turističkog zemljišta, zbog čega nema značajnijih investicija etabliranih kompanija, vlasnički transformiranih još temeljem Zakona o pretvorbi iz 1992.
Tri ozbiljna debakla privatizacije
Te kompanije ne žele ulagati na spomenutom zemljištu sve dok s državom i lokalnom samoupravom ne potpišu ugovore o koncesiji. Istovremeno, izostala je bilo kakva velika državna investicija. Najveći projekt Brijuni Rivijera, koji je prije tri godine doživio fijasko na međunarodnom javnom natječaju, stagnira zbog Vladina inzistiranja na pogrešnom BOT konceptu (Build-Operate-Transfer), koji u naravi ograničava stvarno pravo vlasništva. Osim nekoliko trgovačkih društava koja su sanirana i vlasnički transformirana na račun poreznih obveznika, nije privatizirana niti jedna značajnija državna tvrtka. Javni natječaji za privatizaciju Imperijala Rab i ACI-ja također su doživjeli fijasko.
Premda je Strategijom razvoja turizma nepobitno utvrđeno da smo izrazito deficitarni u segmentu komplementarne turističke ponude, pa je razvoj golf turizma naznačen kao jedna od značajnijih komponenti jačanja hrvatskog turističkog proizvoda, ministarstvo turizma po tom pitanju ne poduzima praktički ništa.
Realizira se tek 30 posto investicija na kojima u najvećoj mjeri počivaju projekcije prihoda od turizma od 14 do 16 milijardi eura do 2020. i na koja se poziva ministar obrazlažući dosadašnje rezultate sezone. U najvećoj mjeri razlog su visoka fiskalna opterećenja turizma, okruženje anti-investicijske histerije koje ni približno ne odražava uvjete koje investitori zatiču u matičnim i drugim državama te izrazito birokratizirana administracija lokalne samouprave i uprave, što sve stvara percepciju Hrvatske kao korumpirane i birokratizirane države. Zadnje ali jednako važno, tu je i nedovoljna pravna zaštita ulagačkih interesa u Hrvatskoj.
Birokracija umjesto destinacijskog menadžmenta
U kontekstu kvalitete javnog upravljanja sektorom, bitno je spomenuti da je ministarstvo turizma nedavno objavilo prijedlog Zakona o turističkim zajednicama i promicanju hrvatskog turizma. Riječ je o dokumentu od krucijalnog značenja za turizam, koji međutim ne samo da ne donosi nikakve bitne promjene u sustav Turističkih zajednica (TZ), već će ako bude usvojen u Saboru de facto ozakoniti sadašnje stanje i odustajanje od koncepta destinacijskog menadžmenta, na kojem počivaju razvoj proizvoda i marketinške aktivnosti nama konkurentnih turističkih destinacija.
Nema nikakvog dokaza da su bolji rezultate ovogodišnje turističke sezone izravno povezani s operativnim marketinškim aktivnostima Turističkih zajednica. Naprotiv, o tome se ne može govoriti ni u pretpostavkama. Valja podsjetiti da je u Strategiji razvoja hrvatskog turizma 2014-2020. koju je prihvatio Sabor, nepobitno utvrđeno da je sustav turističke promocije Hrvatske deficitaran. I samo ministarstvo turizma u uvodnom dijelu Prijedloga zakona o turističkim zajednicama navodi da znatnom broju turističkih zajednica nedostaje kadra i da im je funkcionalna aktivnost zato niska.
Jako se kasni u provedbi postavljenih ciljeva
U Strateškom marketinškom planu ministarstva turizma također je nepobitno utvrđeno da je 2013., primjerice, Glavni ured Hrvatske turističke zajednice (HTZ) imao ozbiljnih poteškoća u provedbi marketinških planova i da je oko 60 posto marketinških taktika ostalo neispunjeno. Aktualna garnitura Glavnog ureda, izuzmemo li profilaciju novog brenda “Croatia full of life” koji je hrvatska javnost uglavnom dočekala na nož, značajno kasni u realizaciji ciljeva predviđenih za 2015. i 2016.
Nije osnovana jedinstvena PR agencija hrvatskog turizma, nije donesena nova digitalna strategija, nije stvorena nova digitalna platforma niti nova promocijska kampanja za PPS i PCE, nije provedena racionalizacija predstavništava Hrvatske turističke zajednice niti je donesen plan ključnih događanja (evenata), nije primijenjen sustav istraživanja i praćenja marketinških aktivnosti putem mjernih alata.
Stoga, imajući u vidu da je i samo ministarstvo turizma postojeći sustav Turističkih zajednica ocijenilo lošim a da u međuvremenu nije došlo do značajnijih organizacijskih ili barem kadrovskih promjena u tom sustavu, aktualne je sofizme ministra turizma moguće tumačiti isključivo kao aktivnosti predizborne kampanje .