Iz nekog razloga, globalna ekonomija baš i ne raste brzo koliko bi trebala
Slab rast globalne ekonomije unatoč padu cijene nafte i nižim kamatama
Popustljiva monetarna politika, prepolovljena cijena nafte i padajuće valute u mnogim dijelovima svijeta trebali bi biti recept za brži ekonomski rast, ali ne i prema prognozi Međunarodnog monetarnog fonda koji predviđa nepromijenjeni globalni rast od 3,5 posto, piše Bloomberg.
Nova prognoza MMF-a manja je od lani predviđenih 3,9 posto, procjenjenih prije pada cijena nafte, rasta dolara i kvantitativnog popuštanja Europske središnje banke.
“Kada bi vam prije 15 godina netko predočio današnje kamatne stope i cijenu nafte, pomislili biste da se sprema eksplozija ekonomskog rasta. No, ona se ne događa”, kaže Michala Marcussen, glavna ekonomistica Societe Generalea u Londonu, Michala Marcussen.
Donedavni pokretači više ne stimuliraju rast
Ona smatra da uobičajeni pokretači potražnje u prošlosti više nisu toliko snažni kao prije. Ukupno gledajući, prepolovljen je pozitivni učinak nižih kamatnih stopa, manje cijene energije i valuta u odnosu na ono što su ekonomski analitičari predviđali.
Pitanje je zašto donedavni pokretači više ne stimuliraju rast ekonomije, a odgovor leži u strukturnim promjenama i ostavštini financijske krize iz 2008. i 2009. Pozitivni učinak niže cijene zaduživanja izostaje zbog potrebe za smanjivanjem dugova, manje volje kreditiranja od strane banaka i strože financijske regulacije.
Kada je nafta u pitanju, sve veća energetska učinkovitost smanjuje korist nižih cijena. Pored toga, manje vrijednosti valuta često ne rezultiraju kao ekonomski poticaj smanjenjem cijena već završavaju kao nečiji profit.
Nerealne prognoze rasta
Za smanjenje rasta zaslužni su i neki fundamentalniji razlozi poput starenja populacije koja više štedi pred mirovinu i deflacije Kine, smatra Marcussen.
Stephen King, glavni ekonomist u HSBC Holdings-u, objašnjava kako je za pogrešne prognoze i modele ekonomskih analitičara najviše zaslužno njihovo neprepoznavanje promjena u svijetu. Ističe da su analitičari od 2000. desetak puta precjenili godišnji rast SAD-a, a podcijenili samo tri puta. Slično se događalo i u Japanu, Njemačkoj i Velikoj Britaniji.
King očekuje da će se na slijedećem sastanku MMF-a voditi mnoge debate oko tzv. sekularne stagnacije (previše štednje u odnosu na ulaganja), a rezultirati će pritiskom na države da učine više kako bi povećali potražnju.