Naime, “kraljica”, kako ju je nazivao poduzetnik za čiji je projekt vjetroelektrana na sve strane lobirala, je prije dvije godine bila u žestokom poslu. Sastajala se s ministrom financija Zdravkom Marićem i svima drugima koje je mogla pogurati da se riješi situacija koju je u SMS porukama Josipi Rimac okarakterizirala kao: “Svi su kao kuvane noge, a vrijeme ide”.
Moralo se do kraja pogurati Hrvatsku banku za obnovu i razvoj i njen Nadzorni odbor pun ministara da odobre 80 milijuna eura kredita za vjetroelektrane firmi Milenka Bašića. I onda je, usred te cijele drame, samo tri dana prije nego što je kredit odobren, pred njen auto u Vinkovcima, dok se vozila prema trgovini, izletjela desetogodišnja djevojčica.
To je trenutak u kojem počinje svaki makar prosječno ambiciozan film. Naime, stvari su se krenule odvijati vrtoglavom brzinom – osim kredita koji je odobren i djeteta koje je ipak bilo samo lakše ozlijeđeno, sve ostalo je krenulo nizbrdo.
Jedrenje s Rimac
Otkrilo se da je ministrici vozačka dozvola istekla prije tri godine, da joj je u dvorištu parkiran Mercedes kojeg nije prijavila u imovinskoj kartici, pa da je, godinu dana ranije, njeno ministarstvo posao za razvoj informacijskog sustava vrijedan 13 milijuna kuna dalo firmi s jednim zaposlenim, bez web-stranice, koja je ranije bila u blokadi…
Završila je kao bivša još istog ljeta, u velikoj Plenkovićevoj rekonstrukciji Vlade, zatim na jedrenju s tad još moćnom državnom tajnicom Josipom Rimac, koje je, sumnja USKOK, platio baš Bašić, da bi se, eto, sad vukla po priopćenjima o proširenju istraga.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Odakle dojava o “bubi”?
Film je, međutim, još uvijek daleko od ključnog zapleta. Krajem svibnja prošle godine, malo prije parlamentarnih izbora netko je očito Josipi Rimac dojavio da ju se prisluškuje. Štoviše, da ima “bubu” čak i u autu.
Momci s iskustvom koje je zamolila za pomoć brzo su pronašli prislušni uređaj s kojim je Rimac otišla na policiju i što je, kako se činilo, pokrenulo aferu golemih razmjera u politički najnezgodnije vrijeme za HDZ.
Neugodno pitanje
Godinu dana kasnije, s novim proširenjem optužnice, s detaljima o tome kod koga su sve i na koji način Rimac i Žalac navodno gurale 590 milijuna kuna vrijedan mega kredit firmi Milenka Bašića, postavlja se izrazito neugodno pitanje – je li otkriće prislušnog uređaja u autu Josipe Rimac doista bilo tek točka na dotad uspješnu političku, ali još i uspješniju lobističku karijeru bivše uzdanice HDZ-a.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Naime, previše je, čak i za najnaivnije od najnaivnijih, tu slučajnosti da bi stvar djelovala uvjerljivo. Da su, eto, jedna ministrica i državna tajnica tako uspijevale lobirati kod kolega i bankara za gigantske kredite pažljivo odabranim i darežljivim poduzetnicima.
Kuljanje mraka
Da su, kako smo pisali proteklih mjeseci i godina, rutinski “rješavale” državne ispite odabranima, da su u svoju mrežu utjecaja uplele prve suradnice i suradnike cijelog niza ministara i ministrica, koji, eto, jadni nisu imali ni najblažeg pojma o tome što se događa?
Ako, međutim, ovako karikaturalno pojednostavljena slika nije ni skica prave istine, kuljanje mraka iz ovog slučaja je nešto što je teško probaviti čak i u zemlji čiji bivši premijer upravo služi višegodišnju zatvorsku kaznu zbog korupcije. Onda je sasvim legitimno postaviti pitanje o tome čemu je, zapravo, služila (vjerojatna) dojava Josipi Rimac da joj je auto ozvučen?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kontrola štete
Da pukne afera ili, pak, da se ona zaustavi – dok se šteta još može donekle kontrolirati? I dok se rezigniranoj javnosti može prodati priča o dvije utjecajne HDZ-ovke koje su, sasvim na svoju ruku, žarile i palile po samom vrhu državne vlasti dok drugi o tome nisu imali ni najblažeg pojma.
Oni drugi, koji, eto i danas gordo vode Hrvatsku u bitci protiv pandemije i prema neumitnom gospodarskom oporavku. Sve je dobro.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Afera 'kuvane noge' otvara mučno pitanje: Je li Rimac dojavljeno da je prisluškuju zato da se kontrolira šteta?
Je li moguće da su dvije dužnosnice vukle za nos baš cijelu Vladu?
Ako, međutim, ovako karikaturalno pojednostavljena slika nije ni skica prave istine, kuljanje mraka iz ovog slučaja je nešto što je teško probaviti čak i u zemlji čiji bivši premijer upravo služi višegodišnju zatvorsku kaznu zbog korupcije
Ministrica Gabrijela Žalac tog je ožujka vjerojatno bila pod još većim stresom od onog koji se podrazumijeva na poslu upravljanja regionalnim razvojem i EU fondovima, dakle milijardama eura.
Naime, “kraljica”, kako ju je nazivao poduzetnik za čiji je projekt vjetroelektrana na sve strane lobirala, je prije dvije godine bila u žestokom poslu. Sastajala se s ministrom financija Zdravkom Marićem i svima drugima koje je mogla pogurati da se riješi situacija koju je u SMS porukama Josipi Rimac okarakterizirala kao: “Svi su kao kuvane noge, a vrijeme ide”.
Kobna prometna
Moralo se do kraja pogurati Hrvatsku banku za obnovu i razvoj i njen Nadzorni odbor pun ministara da odobre 80 milijuna eura kredita za vjetroelektrane firmi Milenka Bašića. I onda je, usred te cijele drame, samo tri dana prije nego što je kredit odobren, pred njen auto u Vinkovcima, dok se vozila prema trgovini, izletjela desetogodišnja djevojčica.
To je trenutak u kojem počinje svaki makar prosječno ambiciozan film. Naime, stvari su se krenule odvijati vrtoglavom brzinom – osim kredita koji je odobren i djeteta koje je ipak bilo samo lakše ozlijeđeno, sve ostalo je krenulo nizbrdo.
Jedrenje s Rimac
Otkrilo se da je ministrici vozačka dozvola istekla prije tri godine, da joj je u dvorištu parkiran Mercedes kojeg nije prijavila u imovinskoj kartici, pa da je, godinu dana ranije, njeno ministarstvo posao za razvoj informacijskog sustava vrijedan 13 milijuna kuna dalo firmi s jednim zaposlenim, bez web-stranice, koja je ranije bila u blokadi…
Završila je kao bivša još istog ljeta, u velikoj Plenkovićevoj rekonstrukciji Vlade, zatim na jedrenju s tad još moćnom državnom tajnicom Josipom Rimac, koje je, sumnja USKOK, platio baš Bašić, da bi se, eto, sad vukla po priopćenjima o proširenju istraga.
Odakle dojava o “bubi”?
Film je, međutim, još uvijek daleko od ključnog zapleta. Krajem svibnja prošle godine, malo prije parlamentarnih izbora netko je očito Josipi Rimac dojavio da ju se prisluškuje. Štoviše, da ima “bubu” čak i u autu.
Momci s iskustvom koje je zamolila za pomoć brzo su pronašli prislušni uređaj s kojim je Rimac otišla na policiju i što je, kako se činilo, pokrenulo aferu golemih razmjera u politički najnezgodnije vrijeme za HDZ.
Neugodno pitanje
Godinu dana kasnije, s novim proširenjem optužnice, s detaljima o tome kod koga su sve i na koji način Rimac i Žalac navodno gurale 590 milijuna kuna vrijedan mega kredit firmi Milenka Bašića, postavlja se izrazito neugodno pitanje – je li otkriće prislušnog uređaja u autu Josipe Rimac doista bilo tek točka na dotad uspješnu političku, ali još i uspješniju lobističku karijeru bivše uzdanice HDZ-a.
Naime, previše je, čak i za najnaivnije od najnaivnijih, tu slučajnosti da bi stvar djelovala uvjerljivo. Da su, eto, jedna ministrica i državna tajnica tako uspijevale lobirati kod kolega i bankara za gigantske kredite pažljivo odabranim i darežljivim poduzetnicima.
Kuljanje mraka
Da su, kako smo pisali proteklih mjeseci i godina, rutinski “rješavale” državne ispite odabranima, da su u svoju mrežu utjecaja uplele prve suradnice i suradnike cijelog niza ministara i ministrica, koji, eto, jadni nisu imali ni najblažeg pojma o tome što se događa?
Ako, međutim, ovako karikaturalno pojednostavljena slika nije ni skica prave istine, kuljanje mraka iz ovog slučaja je nešto što je teško probaviti čak i u zemlji čiji bivši premijer upravo služi višegodišnju zatvorsku kaznu zbog korupcije. Onda je sasvim legitimno postaviti pitanje o tome čemu je, zapravo, služila (vjerojatna) dojava Josipi Rimac da joj je auto ozvučen?
Kontrola štete
Da pukne afera ili, pak, da se ona zaustavi – dok se šteta još može donekle kontrolirati? I dok se rezigniranoj javnosti može prodati priča o dvije utjecajne HDZ-ovke koje su, sasvim na svoju ruku, žarile i palile po samom vrhu državne vlasti dok drugi o tome nisu imali ni najblažeg pojma.
Oni drugi, koji, eto i danas gordo vode Hrvatsku u bitci protiv pandemije i prema neumitnom gospodarskom oporavku. Sve je dobro.