Biden je napunio 81 godinu i možda bi se zbilja trebao povući. Nije slab u glavi, nego u anketama

Da odmah budemo načistu: razlozi zbog kojih je Bidenova dob politički relevantna ne proizlaze ni iz kakvih zdravstvenih ili mentalnih problema koje bi imao aktualni predsjednik. Koliko znamo i vidimo iz njegovih svakodnevnih javnih aktivnosti, Biden je zdrav i oštar kakav je bio kad je izabran za predsjednika. Nije izgubio kognitivne sposobnosti, niti je ishlapio, niti ne zna tko mu glavu nosi a njime kao marionetom upravljaju suradnici.

Istina je da mu se godine više vide nego 2020. i da mu se promijenio hod, pa se kreće kao pravi starac, kao da je uvijek iznenađen gdje je došao. No, to su promjene koje valja očekivati od ljudi u devetom desetljeću života. Baš kao i zgode kad ispriča nešto u tom trenutku samo njemu smiješno. Biden je deda i tu nema povratka natrag.

Prastara boljka mucanje

No, kako godine prolaze, njegov imidž čovjeka čiste glave i bistre misli sve više trpi od njegove prastare boljke, mucanja. Predsjednički posao naporan je i mlađima, a Biden se povremeno nađe u situaciji da umoran ili nekoncentriran smandrlja tekst s blesimetra ili se muči izgovoriti najjednostavnije riječi. Kad se to na televiziji izreže kao argument u raspravi o njegovim godinama, Biden može djelovati kao čovjek kojemu su odstranili polovicu mozga.

Osim toga, ako ste Bidena zadnji put gledali na inauguraciji 2021. pa sad tu dobro izvježbanu i koreografiranu izvedbu uspoređujete s njegovim brbljanjem iz glave dok govori u hali punoj automehaničara – izgledat će vam znatno manje artikuliran. No tu problem nije u Bidenu nego u vašoj usporedbi.

Iako su američkim medijima rasprave o Bidenovoj dobi omiljeni sport, ne postoji nitko s ozbiljnim informacijama iz prve (ili druge) ruke koje bi upućivale da Biden ima ikakvih problema u obavljanju dužnosti zbog svojih godina. A u njegovoj dobi to zna izgledati grdo, kao što smo nedavno imali priliku vidjeti od vođe republikanaca u Senatu, Mitcha McConnella, a potom, mjesec dana kasnije, opet od njega.

Uspješne Bidenove politike

Bidenov problem s godinama dakle nije u zdravlju nego u percepciji, a ta percepcija vidi se u lošim rejtinzima koje sugeriraju novija ispitivanja javnog mnijenja. Biden zaostaje za Donaldom Trumpom u nekoliko ključnih saveznih država te osobito loše stoji kod mladih, ključne sastavnice demokratske biračke koalicije.

No, postoji i druga strana. Bidenovi demokrati postižu odlične rezultate – na nedavnim izborima pobijedili su u Ohiju, Virdžiniji i Kentuckyju, gdje su se republikanci nadali boljim brojkama. To sugerira da stranka na čelu s Bidenom nije u problemima. Kakvo god objašnjenje te kontradikcije, činjenica je da i birači i drugi demokratski političari vole Bidenove politike – u nedavnoj kampanji svi su se hvalili ulaganjima u infrastrukturu i u zelenu tranziciju, dvama Bidenovim kapitalnim projektima.

Postoji škola mišljenja – i sam sam joj sklon – koja kaže da demokrati pobjeđuju zbog ekstremizma Republikanske stranke i Donalda Trumpa te da će tako biti i na predsjedničkim izborima iduće godine. Drugim riječima, da ni Bidenova nepopularnost niti popularnost Demokratske stranke nisu važni. No, ja sam to mislio i 2016. pa znamo gdje smo završili.

Tko je savršeni kandidat

Nema sumnje da su Bidenove godine razlog njegove nepopularnosti, ako vjerujemo ispitanicima anketa. No, i tu treba biti oprezan. Ankete sugeriraju da birači ne misle nužno da je Biden loš, nego samo da ne bi trebao ići po drugi mandat. U tom slučaju, problem je za Bidena nerješiv, ali je rješiv za Demokratsku stranku, koja samo treba izabrati mlađeg kandidata.

Ankete sugeriraju da bi ogromna većina (dvije trećine) demokratskih birača htjeli nekog drugog kandidata 2024. godine. Takvi rezultati nisu nezapamćeni jer birači često hoće “nekoga drugoga” dok ne dođe do pitanja tko je taj “netko drugi”, pa se ispostavi da je riječ o savršenom kandidatu kakav ne postoji u zbilji. No, brojka je neupitno visoka i to nije dobro za Bidena.

Nedavna povijest sugerira da Biden može pobijediti, osobito ako je protukandidat Trump, jer će se demokratski birači mobilizirati kao što su na svakim izborima u Trumpovoj eri: republikanci i/ili Trump izgubili su izbore 2018., 2020., 2022. i ove godine.

Vrlo je vjerojatno doduše da bi demokrati bolje stajali kad bi kandidat bio netko mlađi, poput guvernerke Michigana Gretchen Whitmer, guvernera Kalifornije Gavina Newsomea ili ministra prometa Petea Buttigiega. Posebno je zabrinjavajuće da problem s popularnošću ima Biden. On je postao predsjednik jer su ga demokrati 2020. odabrali za kanidata upravo zbog njegove snage s biračima.

Mig elita biračima

Biden je desetljećima htio postati predsjednik, ali demokratski birači nisu bili zainteresirani za njega ni kad je formalno bio kandidat 2008. niti kad je razmatrao opcije da se kandidira 2004. i 2016. No, 2020. Biden je konačno uspio povezati svoje kvalitete s tadašnjim potrebama Demokratske stranke, koja je tražila umjerenog, iskusnog, bijelog muškog kandidata koji može poraziti Trumpa.

Sva istraživanja su pokazivala da je u izravnom srazu Biden jači od Trumpa, to su prvo prepoznale stranačke elite, podržale Bidena u predizborima, slijedili su ih demokratski birači te konačno i velika većina Amerikanaca na izborima 2020. Biden je bio jak u anketama i na biralištima te se oklada demokrata na njega, unatoč njegovoj poodmakloj dobi, pokazala ispravnom. No, ta se prednost na biralištu u ove tri godine istopila.

Biden je vjerojatni kandidat demokrata zato što je aktualni predsjednik, a unatoč činjenici da u anketama stoji loše. Da predsjednik u prvom mandatu treba biti kandidat za drugi, stvar je političkog bontona, ali ne i sveto pismo, osobito ako ankete sugeriraju da drugi mandat ne bi ni osvojio.

Četrdeset i četiri bijela muškarca

Za razliku od njegova bivšeg šefa Baracka Obame, Bidenov odlazak po drugi mandat ne bi ispunio nikakvu simboličnu funkciju, kao što je Obamina druga kandidatura i druga pobjeda dokazala da Amerika može izabrati crnca za predsjednika ne samo jednom (što se može pripisati slučaju, okolnostima ili greški birača) nego i drugi put nakon četiri godine.

Biden nije ni u čemu prvi, dapače 44. je bijeli muškarac na čelu Sjedinjenih Država (iako je Biden 46. predsjednik, a Obama jedini nebijelac, Grover Cleveland se broji dvaput jer je imao dva odvojena mandata – kuriozitet koji iduće godine može ponoviti Trump)

Kao što sam rekao, Bidenove godine nisu dosad predstavljale problem u njegovu predsjednikovanju, no mogu postati problem u kampanji. Prvo, mediji imaju nesrazmjeran fokus na Bidenove godine, a gotovo nikad ne na Trumpove.

Što ako mu pozli u kampanji

Bidenova “starost” neiscrpna je medijska tema otkad se kandidirao 2019., Tad je imao 77 godina, koliko danas ima Trump. Uzalud ćete svijećom tražiti izvještaje ili analize u američkim medijima o Trumpovoj “starosti”, iako bivši predsjednik zbilja pokazuje znakove slabljenja kognitivnih sposobnosti. Takav medijski tretman utječe na percepciju Bidena u javnosti bez obzira što problem o kojem se toliko govori u stvarnosti ne postoji.

Druga opasnost je stvarna, a to je mogućnost da se Bidenu nešto dogodi u vrijeme kampanje. S obzirom da mu je 81 godina, ta je opasnost veća nego kod kandidata u pedesetim ili šezdesetim godinama.

Zdravstveni incident usred kampanje događao se i zdravijima od njega – Hillary Clinton onesvijestila se 2016. na obilježavanju 9/11 u New Yorku – ali bi po aktualnog predsjednika mogao biti politički pogubniji upravo zbog toga što bi aktualizirao problem njegove dobi. Hospitalizacija od makar nekoliko dana mogla bi poljuljati Bidenove šanse jer bi mogla ohladiti neke birače i istopiti njegovu prednost u ključnim državama. Sve su ovo špekulacije, barem dok se ne dogode.

Što ako Trump ode u zatvor

Bidena bi ozbiljno ugrozila i moguća presuda Trumpu prije održavanja izbora ako bi republikanci potom zamijenili Trumpa nekim drugim kandidatom. Scenarij s presudom je izgledan, čak i vjerojatan, barem u slučaju u Washingtonu, gdje se Trumpu sudi za pokušaj državnog udara 6. siječnja 2021.

No, teško je znati što će republikanci napraviti ako Trump završi u zatvoru. Iskustvo posljednjih godina sugerira da će stati uz njega, ali to nije posve sigurno, osobito ako dugotrajnija kazna bude okončala Trumpovu političku budućnost i ako ga uvjeti izdržavanja kazne odsjeku od pristupa društvenim mrežama i medijima (situacija je bez presedana jer nikad bivši predsjednik nije slan na izdržavanje zatvorske kazne; neka vrsta kućnog pritvora s korištenjem mobitela ostavila Republikansku stranku u šakama Trumpa).

Iako Trump u predizborima vodi s 40 postotnih poena, niz kandidata još uvijek se natječe za republikansku nominaciju. Svi se oni nadaju scenariju s Trumpom u zatvoru i izboru baš nekoga od njih za novog kandidata (iako samo Chris Christie priznaje da mu je to plan). Biden bi se u tom slučaju našao u čudu jer bi mu protukandidat bio znatno mlađi političar ili političarka (Nikki Haley) naspram kojih bi izgledao kao prežitak iz Trumpove ere.

Tko bi uskočio umjesto Bidena

S druge strane, pitanje je postoje li demokratski političari koji bi mogli uskočiti i pobijediti. Osim spomenutih Whitmer, Newsomea, Buttigiega, demokrati imaju niz uspješnih guvernera: J. B. Pritzkera u Illinoisu, Jareda Polisa u Coloradu, Andyja Basheara u Kentuckyju te nekoliko popularnih senatora poput Amy Klobuchar iz Minnesote, Marka Kellyja iz Arizone i Raphaela Warnocka iz Georgije.

Širi stranački aparat, koji čine aktualni i bivši demokratski dužnosnici, veliki donatori i skloni mediji poput MSNBC-a, čvrsto stoji iza Bidenove kandidature za drugi mandat. Dapače, kad je Obamin bivši strateg David Axelrod nedavno pozvao Bidena da se ne kandidira, na njega se sručila bujica jezikove juhe sa spomenutih adresa.

Nitko od potencijalnih ozbiljnih zamjena za Bidena ne želi istupiti jer bi si tako, osim bijesa danas, mogli upropastiti šanse sutra, na izborima 2028. ili kasnije. No, stranačke elite mogu i ponekad znaju reagirati na stanje na terenu, promijeniti mišljenje i prebaciti podršku na izglednijeg kandidata.

Kako su 2020. sredili Bernieja

Nakon što je Bernie Sanders 2020. osvojio Nevadu, demokratske elite su se pokrenule i Bidena su odjednom podržale desetine stranački utjecajnih političara. Stranka je vjerovala da bi Sanders izgubio od Trumpa, i vjerojatno su bili u pravu. Prebacili su se na Bidena jer je imao dobar profil za oponenta Trumpu, a stajao je dobro među crnim biračima – osobito crnim ženama – te bijelim biračima bez fakulteta.

Nakon što su utjecajni političari podržali Bidena, slijedili su ih birači koji često prate signale elita, a na kraju i Bidenovi protukandidati; stranka je koalirala oko Bidena kao najboljeg izazivača Trumpu i Sanders je uskoro također morao odustati.

Biden danas stoji posebno loše kod mlađih birača, koji su za stranku najvažnija demografska grupa, jer ih više od 60 posto glasa za demokrate. Ništa još nije gotovo i ankete mogu pokazati da se Demokratska stranka samo nešto sporije mobilizira za nadolazeću izbornu godinu nego republikanci, koji imaju kakve-takve predizbore i čiji je kandidat svaki dan na televiziji zbog svojih brojnih suđenja.

No, pokaže li se Bidenova slabost kod birača trajnom, moguće je da će se stranačke elite pokrenuti i ponovno pokušati pronaći jačeg protukandidata Trumpu. To bi na kraju moglo okončati Bidenovu polustoljetnu političku karijeru – slabost u anketi, a ne slabost u glavi.