Državna propaganda čini sve da prikrije surovu istinu. Ranjene i osakaćene vojnike drže još u Bjelorusiji ili ih raspoređuju po provincijskim bolnicama. Za službenu Moskvu, Vojska Ruske Federacije još uvijek je pretrpjela gubitak od 498 poginulih. Samo u jednom gradu u Bjelorusiji izbrojali su, međutim, preko 2500 vreća s mrtvim tijelima na putu ka Rusiji.
Neutraliziran vojni cilj
Upravo zbog toga, ruska vojska je većinu svojih snaga na jugu bacila na Mariupolj. Grad je potpuno blokiran. Rusi su ostvarili kopnene vezu između Sevastopolja na Krimu i odmetnutog Donjecka. Vojska Ruske Federacije zapriječila je Ukrajincima pristup Azovskom moru.
U gradu se nalaze lako naoružane jedinice pješaštva i jedna mehanizirana postrojba Ukrajinske nacionalne garde. Niti jedna od njih nema borbeni kapacitet razbijanja blokade grada. S vojničkog stajališta Mariupolj se može smatrati privremeno neutraliziranim vojnim ciljem. Ruska vojska bi slobodno mogla izdvojiti manje snage za blokadu grada, a ostatak ratnog potencijala angažirati na nekom drugom pravcu.
Putinovi martićevci
Umjesto toga, opkoljeni grad napada se s kopna, mora i iz zraka. Na prvim linijama u Mariupolju poginuo je zamjenik zapovjednika Crnomorske flore Andrej Palij, politički komesar u činu ranga brigadira. Pojavio se na prvoj crti kako bi potaknuo mornaričko pješaštvo Crnomorske flote na ulične borbe u Mariupolju. Iako je rođen u Kijevu 1993. godine, opredijelio se za rusku stranu. Pored redovnih postrojbi ruske vojske u napadu na grad sudjeluju plaćenici čečenskog pro-ruskog lidera Ramzana Kadirova, kao i vojska Donjecke narodne republike, Putinovi martićevci.
Obranu grada sačinjavaju tri grupacije branitelja. Istočni prilaz gradu brani pukovnija Azov. Na sjeveru grada, ruskim napadačima suprotstavila se jedinica mornaričkog pješaštva Ukrajine. Zapadne prilaze gradu brani motorizirana brigada nacionalne garde Ukrajine. Na raspolaganju nemaju tenkove, ali se zbog toga vrlo vješto služe ukrajinskim borbenim transporterima BTR-4. Na nekoliko snimaka vidi se vještina kojom uništavaju ruska borbena vozila pješadije BMP-1, pa čak i tenk T-80.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Boriti se dok ima streljiva
Iako zemaljska i brodska artiljerija tuku grad gotovo neprekidno, a avijacija izbacuje borbene terete od po četiri tone u jednom naletu, izgleda da su se branitelji Mariupolja odlučili boriti dok god imaju streljiva. Ruska vojska je uspjela zauzeti neke istočne dijelove grada uz more, gdje se nalazi administrativno sjedište. Međutim, branitelji uspijevaju spriječiti da se njihove snage odsijeku na manje grupe i pojedinačno unište. Iako dobro manevriranju obranom, branitelji grada nalaze se u potpuno nezavidnom položaju.
Najmanja dubina okupiranog teritorija na sjeveru grada iznosi preko 100 kilometara, gdje se nalaze najbliže postrojbe ukrajinske vojske izvan okruženja. U sadašnjim okolnostima, iluzorno je očekivati bilo kakav kopneni prodor jedinica ukrajinske vojske radi deblokade grada. Dostava pomoći helikopterima teoretski je moguća, ali krajnje rizična. Samo u jednom pravcu helikopter bi trebao letjeti iznad okupiranog teritorija preko 40 minuta. Slijetanje u grad pod stalnom artiljerijskom vatrom još je rizičnije.
Kako je srušen jedini helikopter HRZ-a
Prvi pokušaj Hrvatskog ratnog zrakoplovstva u dostavi pomoći opkoljenom Vukovaru prošao je neslavno. Već na samom početku leta jedini raspoloživi transportni helikopter oboren je “prijateljskom” vatrom. Naoružani narodni zaštitari, koji su se odmarali u vrtu lokalne birtije u podsljemenskoj zoni, ugledali su helikopter i otvorili vatru ne gledajući oznake. Ranjen je jedan pilot i jedan mehaničar, a helikopter oštećen. To je i jedini oboreni helikopter HRZ u Domovinskom ratu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ipak, zrakoplovci iz samostalnog zrakoplovnog voda HRZ u Đakovu, uspijevali su noću, poljoprivrednim avionima An-2, dostavljati streljivo pa čak i krvnu plazmu. O tome je svjedočila i netom preminula šefica ratne bolnice Vukovar , doktorica Vesna Bosanac. “Kad je sva pomoć prestala stizati, naši hrabri piloti dostavljali su nam medicinski materijal padobranima”, često se prisjećala doktorica Bosanac. Nažalost, brzo su ostali bez padobrana, a Vukovar bez pomoći.
Nema sumnje da će ukrajinska vojska pokušati naći načina za dostaviti streljivo i medicinski materijal braniteljima Mariupolja. Pored toga u gradu je još oko 140.000 civila. Ulične borbe su vrlo žestoke. Nešto streljiva se zarobi i od napadača. Međutim, ako se nešto drugo ne dogodi, Ukrajinci nemaju kapaciteta snabdijevati branitelje svim potrebnim materijalom iz zraka.
Zaustavljen prodor prema Odesi
Je li žrtva Mariupolja uzaludna? S vojničkog stajališta sigurno ne. Duge opsade su skupe, pogotovo sa stajališta ljudskih gubitaka u uličnim borbama. Snage napadača, vezane uz opsadu, ne mogu se upotrijebiti na drugom dijelu ratišta. Ruska vojska gotovo je zaustavila svoje pokušaje prodora prema Odesi. U slučaju pada Mariupolja, na južnom dijelu ratišta, ruske snage bi se mogle koncentrirati ili prema Odesi ili pak pokušati prodor u pravcu Zaporožja na sjever. Prva opcija čini mi se vjerojatnom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Izgleda da ruskoj vojsci nedostaje još snaga za slamanje otpora u gradu. Dodatne mehanizirane snage iskrcavaju u luci Berdjansk, nedaleko od Mariupolja. Nova tranša oklopnih transportera BTR-82 trebala bi kompenzirati nedostatke pješaštva Vojske Ruske Federacije spremne za ulične borbe. Kako za sada branitelji Mariupolja ne pokazuju namjeru za predaju grada, proći će još neko vrijeme da se vidi u kom će smjeru ići rasplet situacije na jugu Ukrajine.
Dnevna analiza bivšeg pilota: Iz silne želje da ostvare bar neku pobjedu, Rusi sve snage bacili na jedan grad. Što će biti dalje?
Analitičar i bivši vojni pilot svakodnevno piše osvrte o stanju na frontu
Prvi pokušaj Hrvatskog ratnog zrakoplovstva u dostavi pomoći opkoljenom Vukovaru prošao je neslavno. Već na samom početku leta jedini raspoloživi transportni helikopter oboren je "prijateljskom" vatrom. Naoružani narodni zaštitari, koji su se odmarali u vrtu lokalne birtije u podsljemenskoj zoni, ugledali su helikopter i otvorili vatru ne gledajući oznake
Putinu žurno treba neka značajnija vojna pobjeda. Kako zbog boljih pregovaračkih pozicija, tako i zbog podrške domaće javnosti. Osim agitpropovskih traktata o denacifikaciji i patriotskih populističkih parola, s ratišta iz Ukrajine u Rusiju ne stižu vijesti o veličanstvenim pobjedama. Umjesto slavom ovjenčanih vojnika, u Rusiju se vraćaju vreće pune mrtvih mladića.
Državna propaganda čini sve da prikrije surovu istinu. Ranjene i osakaćene vojnike drže još u Bjelorusiji ili ih raspoređuju po provincijskim bolnicama. Za službenu Moskvu, Vojska Ruske Federacije još uvijek je pretrpjela gubitak od 498 poginulih. Samo u jednom gradu u Bjelorusiji izbrojali su, međutim, preko 2500 vreća s mrtvim tijelima na putu ka Rusiji.
Neutraliziran vojni cilj
Upravo zbog toga, ruska vojska je većinu svojih snaga na jugu bacila na Mariupolj. Grad je potpuno blokiran. Rusi su ostvarili kopnene vezu između Sevastopolja na Krimu i odmetnutog Donjecka. Vojska Ruske Federacije zapriječila je Ukrajincima pristup Azovskom moru.
U gradu se nalaze lako naoružane jedinice pješaštva i jedna mehanizirana postrojba Ukrajinske nacionalne garde. Niti jedna od njih nema borbeni kapacitet razbijanja blokade grada. S vojničkog stajališta Mariupolj se može smatrati privremeno neutraliziranim vojnim ciljem. Ruska vojska bi slobodno mogla izdvojiti manje snage za blokadu grada, a ostatak ratnog potencijala angažirati na nekom drugom pravcu.
Putinovi martićevci
Umjesto toga, opkoljeni grad napada se s kopna, mora i iz zraka. Na prvim linijama u Mariupolju poginuo je zamjenik zapovjednika Crnomorske flore Andrej Palij, politički komesar u činu ranga brigadira. Pojavio se na prvoj crti kako bi potaknuo mornaričko pješaštvo Crnomorske flote na ulične borbe u Mariupolju. Iako je rođen u Kijevu 1993. godine, opredijelio se za rusku stranu. Pored redovnih postrojbi ruske vojske u napadu na grad sudjeluju plaćenici čečenskog pro-ruskog lidera Ramzana Kadirova, kao i vojska Donjecke narodne republike, Putinovi martićevci.
Obranu grada sačinjavaju tri grupacije branitelja. Istočni prilaz gradu brani pukovnija Azov. Na sjeveru grada, ruskim napadačima suprotstavila se jedinica mornaričkog pješaštva Ukrajine. Zapadne prilaze gradu brani motorizirana brigada nacionalne garde Ukrajine. Na raspolaganju nemaju tenkove, ali se zbog toga vrlo vješto služe ukrajinskim borbenim transporterima BTR-4. Na nekoliko snimaka vidi se vještina kojom uništavaju ruska borbena vozila pješadije BMP-1, pa čak i tenk T-80.
Boriti se dok ima streljiva
Iako zemaljska i brodska artiljerija tuku grad gotovo neprekidno, a avijacija izbacuje borbene terete od po četiri tone u jednom naletu, izgleda da su se branitelji Mariupolja odlučili boriti dok god imaju streljiva. Ruska vojska je uspjela zauzeti neke istočne dijelove grada uz more, gdje se nalazi administrativno sjedište. Međutim, branitelji uspijevaju spriječiti da se njihove snage odsijeku na manje grupe i pojedinačno unište. Iako dobro manevriranju obranom, branitelji grada nalaze se u potpuno nezavidnom položaju.
Najmanja dubina okupiranog teritorija na sjeveru grada iznosi preko 100 kilometara, gdje se nalaze najbliže postrojbe ukrajinske vojske izvan okruženja. U sadašnjim okolnostima, iluzorno je očekivati bilo kakav kopneni prodor jedinica ukrajinske vojske radi deblokade grada. Dostava pomoći helikopterima teoretski je moguća, ali krajnje rizična. Samo u jednom pravcu helikopter bi trebao letjeti iznad okupiranog teritorija preko 40 minuta. Slijetanje u grad pod stalnom artiljerijskom vatrom još je rizičnije.
Kako je srušen jedini helikopter HRZ-a
Prvi pokušaj Hrvatskog ratnog zrakoplovstva u dostavi pomoći opkoljenom Vukovaru prošao je neslavno. Već na samom početku leta jedini raspoloživi transportni helikopter oboren je “prijateljskom” vatrom. Naoružani narodni zaštitari, koji su se odmarali u vrtu lokalne birtije u podsljemenskoj zoni, ugledali su helikopter i otvorili vatru ne gledajući oznake. Ranjen je jedan pilot i jedan mehaničar, a helikopter oštećen. To je i jedini oboreni helikopter HRZ u Domovinskom ratu.
Ipak, zrakoplovci iz samostalnog zrakoplovnog voda HRZ u Đakovu, uspijevali su noću, poljoprivrednim avionima An-2, dostavljati streljivo pa čak i krvnu plazmu. O tome je svjedočila i netom preminula šefica ratne bolnice Vukovar , doktorica Vesna Bosanac. “Kad je sva pomoć prestala stizati, naši hrabri piloti dostavljali su nam medicinski materijal padobranima”, često se prisjećala doktorica Bosanac. Nažalost, brzo su ostali bez padobrana, a Vukovar bez pomoći.
Nema sumnje da će ukrajinska vojska pokušati naći načina za dostaviti streljivo i medicinski materijal braniteljima Mariupolja. Pored toga u gradu je još oko 140.000 civila. Ulične borbe su vrlo žestoke. Nešto streljiva se zarobi i od napadača. Međutim, ako se nešto drugo ne dogodi, Ukrajinci nemaju kapaciteta snabdijevati branitelje svim potrebnim materijalom iz zraka.
Zaustavljen prodor prema Odesi
Je li žrtva Mariupolja uzaludna? S vojničkog stajališta sigurno ne. Duge opsade su skupe, pogotovo sa stajališta ljudskih gubitaka u uličnim borbama. Snage napadača, vezane uz opsadu, ne mogu se upotrijebiti na drugom dijelu ratišta. Ruska vojska gotovo je zaustavila svoje pokušaje prodora prema Odesi. U slučaju pada Mariupolja, na južnom dijelu ratišta, ruske snage bi se mogle koncentrirati ili prema Odesi ili pak pokušati prodor u pravcu Zaporožja na sjever. Prva opcija čini mi se vjerojatnom.
Izgleda da ruskoj vojsci nedostaje još snaga za slamanje otpora u gradu. Dodatne mehanizirane snage iskrcavaju u luci Berdjansk, nedaleko od Mariupolja. Nova tranša oklopnih transportera BTR-82 trebala bi kompenzirati nedostatke pješaštva Vojske Ruske Federacije spremne za ulične borbe. Kako za sada branitelji Mariupolja ne pokazuju namjeru za predaju grada, proći će još neko vrijeme da se vidi u kom će smjeru ići rasplet situacije na jugu Ukrajine.