Jedan od najvećih problema hrvatskog društva, koji je ujedno i jedan od uzroka dugovječnosti HDZ-a na vlasti, jeste kratko društveno pamćenje. Koliko god nešto bila velika tema, pa čak i ukoliko je angažirala dobar dio društva, ona vrlo brzo postane stara vijest koje se jedva tko i sjeća.
Točno to dogodilo se s prosvjedima vezanim za kurikularnu reformu, za koje se u jednom momentu činilo da bi mogli zemlju i društvo pogurati naprijed. No, kako znamo, od prosvjeda nije bilo ništa. Građani su dobili samo jedan taktički uzmak vladajućih i razvodnjenu reformu u kojoj nije taknuto ništa zbog čega su desnica i crkva uopće bile protiv nje, a to su književnost i historiografija.
Tema Stepinac koči crkvu
Zašto je pak tim dvjema društvenim skupinama bilo toliko važno da se ništa ne promijeni u te dvije im ključne stvari, mogli smo se osvjedočiti ovaj tjedan kad je u javnost došlo pitanje iz vjeronauka s državne mature, koje doslovno glasi ovako: “Kako se zove hrvatski blaženik, rodom iz Krašića, koji je za vrijeme i poslije Drugoga svjetskog rata postao simbolom otpora ateističkim sustavima nacizmu i komunizmu?”
Ponuđena su četiri moguća odgovora, od kojih je točan samo jedan: A – Alojzije Stepinac; B – Augustin Kažotić; C – Ivan Merz i D – Miroslav Bulešić. I ovdje se moramo zapitati ponajprije što pitanja iz vjeronauka, dakle iz izbornog predmeta, uopće rade na državnoj maturi, a onda i zaključiti kako je upravo tema Stepinca ta koja koči crkvu, a potom i društvo u cjelini, da se makne od Drugog svjetskog rata.
Posredna rehabilitacija NDH
Upornim pokušajima da za sveca proglase čovjeka kojem se može pronaći poneki dobar potez u odnosu prema ustaškom režimu, ali koji je u cjelini podržao NDH i činio je to do kraja, sve do one nevjerojatne biskupske poslanice iz ožujka 1945., u njoj se de facto postavio kao da partizani nisu ti koji oslobađaju zemlju od fašizma i našao sva moguća opravdanja i retoričke formulacije da zamagli autentični zločinački karakter ustaške države, vodeći ljudi Katoličke crkve predstavljaju se kao ključni promotori historijskog revizionizma i posredne rehabilitacije NDH.
Jer čak i da neki sljedeći Papa bude taj koji će njihovu argumentaciju prihvatiti i proglasiti Alojzija Stepinca svetim, on neće moći promijeniti činjenice, koje kažu da se ni blizu nije toliko pobunio, niti riskirao protiv sveobuhvatnog zločina kakvog je ustaška država proizvodila, dok je u otporu socijalističkim vlastima doista bio dosljedan i riskirao je.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Uvjeravaju nas u suprotno
I stoga niti ima ikakve potrebe da nas crkva uvjerava u suprotno, odnosno u njegovu jednaku distancu prema oba ta režima, budući da ga tamo u potpunosti slijede s aktualnim stavovima, niti je korektno stavljati marionetsku fašističku državu u istu ravan sa socijalističkom Jugoslavijom.
A ponajmanje je tek u redu tražiti neku poveznicu između socijalističke Jugoslavije i NDH lažući učenicima i u javnom obrazovanju o tome da je u NDH bio ateistički sustav. Pa sam Stepinac i sve ono što je javno objavljivao u razdoblju ustaške države demantira takav zaključak i pitanje.
Revizionistički kurikulum
S obzirom da sam o ovome pisao više puta na Telegramu i da je zapravo odnos Katoličke crkve prema Drugom svjetskom ratu i vlastitoj ulozi u njemu, ključna kočnica društva ka tome da se konačno jasno odredi prema te četiri godine užasa, nema potrebe da ovdje još jednom ponavljam isto.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tim prije jer je ključan problem u ovom konkretnom slučaju sadržaj državne mature, ovakvo pitanje i potpuno revizionistički kurikulum. A to već nije stvar crkve, nego Vlade i ministarstva obrazovanja, odnosno društva u cjelini.
Pitanje o Stepincu na državnoj maturi potvrdilo: odnos Crkve prema Drugom svjetskom ratu je ključna kočnica za društvo
Vodeći ljudi Katoličke crkve predstavljaju se kao ključni promotori historijskog revizionizma i posredne rehabilitacije NDH
Moramo zapitati ponajprije što pitanja iz vjeronauka, dakle iz izbornog predmeta, uopće rade na državnoj maturi, a onda i zaključiti kako je upravo tema Stepinca ta koja koči crkvu, a potom i društvo u cjelini.
Jedan od najvećih problema hrvatskog društva, koji je ujedno i jedan od uzroka dugovječnosti HDZ-a na vlasti, jeste kratko društveno pamćenje. Koliko god nešto bila velika tema, pa čak i ukoliko je angažirala dobar dio društva, ona vrlo brzo postane stara vijest koje se jedva tko i sjeća.
Točno to dogodilo se s prosvjedima vezanim za kurikularnu reformu, za koje se u jednom momentu činilo da bi mogli zemlju i društvo pogurati naprijed. No, kako znamo, od prosvjeda nije bilo ništa. Građani su dobili samo jedan taktički uzmak vladajućih i razvodnjenu reformu u kojoj nije taknuto ništa zbog čega su desnica i crkva uopće bile protiv nje, a to su književnost i historiografija.
Tema Stepinac koči crkvu
Zašto je pak tim dvjema društvenim skupinama bilo toliko važno da se ništa ne promijeni u te dvije im ključne stvari, mogli smo se osvjedočiti ovaj tjedan kad je u javnost došlo pitanje iz vjeronauka s državne mature, koje doslovno glasi ovako: “Kako se zove hrvatski blaženik, rodom iz Krašića, koji je za vrijeme i poslije Drugoga svjetskog rata postao simbolom otpora ateističkim sustavima nacizmu i komunizmu?”
Ponuđena su četiri moguća odgovora, od kojih je točan samo jedan: A – Alojzije Stepinac; B – Augustin Kažotić; C – Ivan Merz i D – Miroslav Bulešić. I ovdje se moramo zapitati ponajprije što pitanja iz vjeronauka, dakle iz izbornog predmeta, uopće rade na državnoj maturi, a onda i zaključiti kako je upravo tema Stepinca ta koja koči crkvu, a potom i društvo u cjelini, da se makne od Drugog svjetskog rata.
Posredna rehabilitacija NDH
Upornim pokušajima da za sveca proglase čovjeka kojem se može pronaći poneki dobar potez u odnosu prema ustaškom režimu, ali koji je u cjelini podržao NDH i činio je to do kraja, sve do one nevjerojatne biskupske poslanice iz ožujka 1945., u njoj se de facto postavio kao da partizani nisu ti koji oslobađaju zemlju od fašizma i našao sva moguća opravdanja i retoričke formulacije da zamagli autentični zločinački karakter ustaške države, vodeći ljudi Katoličke crkve predstavljaju se kao ključni promotori historijskog revizionizma i posredne rehabilitacije NDH.
Jer čak i da neki sljedeći Papa bude taj koji će njihovu argumentaciju prihvatiti i proglasiti Alojzija Stepinca svetim, on neće moći promijeniti činjenice, koje kažu da se ni blizu nije toliko pobunio, niti riskirao protiv sveobuhvatnog zločina kakvog je ustaška država proizvodila, dok je u otporu socijalističkim vlastima doista bio dosljedan i riskirao je.
Uvjeravaju nas u suprotno
I stoga niti ima ikakve potrebe da nas crkva uvjerava u suprotno, odnosno u njegovu jednaku distancu prema oba ta režima, budući da ga tamo u potpunosti slijede s aktualnim stavovima, niti je korektno stavljati marionetsku fašističku državu u istu ravan sa socijalističkom Jugoslavijom.
A ponajmanje je tek u redu tražiti neku poveznicu između socijalističke Jugoslavije i NDH lažući učenicima i u javnom obrazovanju o tome da je u NDH bio ateistički sustav. Pa sam Stepinac i sve ono što je javno objavljivao u razdoblju ustaške države demantira takav zaključak i pitanje.
Revizionistički kurikulum
S obzirom da sam o ovome pisao više puta na Telegramu i da je zapravo odnos Katoličke crkve prema Drugom svjetskom ratu i vlastitoj ulozi u njemu, ključna kočnica društva ka tome da se konačno jasno odredi prema te četiri godine užasa, nema potrebe da ovdje još jednom ponavljam isto.
Tim prije jer je ključan problem u ovom konkretnom slučaju sadržaj državne mature, ovakvo pitanje i potpuno revizionistički kurikulum. A to već nije stvar crkve, nego Vlade i ministarstva obrazovanja, odnosno društva u cjelini.