Jedan je nastupio kao superheroj. Pokazivao je tronuto na rever rutinski ukrašen značkicom s hrvatskom trobojnicom. “Ova ovdje značka koju nosim na odijelu nije radi šminke nego zato što tu leži moja lojalnost i ne postoji pritisak koji će me zaustaviti u obrani hrvatskih interesa i obrani hrvatskih građana. Ne postoje politički poeni koji su mi važniji od toga da štitim interese Hrvatske od predatora koji misle da je Hrvatska njihov bankomat”, govorio je gordo ministar gospodarstva i održivog razvoja Davor Filipović.
Drugog su doslovno djeca crtala kao superheroja, s plaštom. Gledalo ga se kao u spasitelja, kao u čovjeka koji je dokazao koliko je bitno dati priliku struci, a ne političarima (to što je doslovno bio političar bila je tek činjenica koja nije uspjela pokvariti priču). Na parlamentarnim izborima Vili Beroš je dobio najviše preferencijalnih glasova, više čak i od predsjednika HDZ-a i Vlade Andreja Plenkovića.
S obojicom je ovog tjedna premijer obrisao pod, narušavajući njihov ministarski, ali i ne samo taj integritet. Naravno, superheroji se nisu usudili pustiti ni glasa protivljenja. Ni glasića.
“Deus ex machina”
Beroša Plenković ponižava već duže vrijeme (zlobnici će to povezati s onom količinom preferencijalnih glasova). No, predvidivo koreografirano “deus ex machina” pojavljivanje premijera koji rješava problem s pobunjenim liječnicima vrhunac je tretmana ministra kao potrošnog epizodista u priči s kojom nema previše veze.
Nakon trosatnog razgovora liječničkog izaslanstva s premijerom, gle čuda, problemi u zdravstvu došli su vrlo blizu razrješenja. A pregovarače sa strane struke ostavili u čudu. “To može značiti samo dvije stvari – ili su na pozicijama resornog ministarstva ljudi bez ideje, bez vizije, ili su bez ikakvog utjecaja. Zašto bismo se mi liječnici morali dovesti do situacije da razgovaramo s premijerom?”, zapitala se Mirjana Livojević iz Inicijative mladih liječnika gostujući u studiju Večernjeg lista.
Odgovor je vrlo jednostavan – da se premijer pokaže kako je on taj koji rješava probleme. A ministar-superheroj je ionako odavno pluskvamperfekt, kojeg od prpošnog bacanja ostavke u lice velikom vođi vjerojatno sprječava razmišljanje o svojoj budućnosti u sustavu kojeg stranka kapilarno kontrolira.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Predatori na običan dan u uredu
Davor Filipović, pak, Plenkoviću za politički uspon može zahvaliti mnogo više nego Vili Beroš. Premijer ga je iz redova manje-više nebitnih zastupnika vladajuće Bandić-HDZ koalicije u Zagrebu izvukao kao “briljantnog i superiornog” kandidata za zagrebačkog gradonačelnika. Nakon nimalo briljantnog nastupa na izborima, e kako bi Zagrepčanima i medijima (koji su tvrdili da Filipović nije ni briljantan ni superioran) dokazao koliko su bili u krivu, kivni Plenković ga je rukopoložio na ministarsko mjesto.
Što, eto, dolazi očito i s nekim ugrađenim kočnicama. Jer, Plenkoviću se očito nije svidjela Filipovićeva domoljubna tirada o predatorima i bankomatima. Kad je od lidera najjače opozicijske stranke Peđe Grbina dobio pitanje o tome tko su predatori o kojima govori ministar gospodarstva, premijer se galantno – izmaknuo.
“To pitajte ministra”, kazao je, pa krenuo objašnjavati kako su pritisci na vlast – normalna stvar. “Da ima pritisaka, ima ih svaki dan”, kazivao je Plenković, objasnivši da je, jednostavno, to demokracija. Ukratko, Filipoviću, pretjerao si s dramatiziranjem običnog dana u uredu jednog ministra.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bijeg u “netemu”
Filipović, naravno, nije odgovorio na pitanje tko su predatori, a koje su mu, osim oporbenih zastupnika, danima postavljali i mediji. A da je značka jedno, a da lojalnost ipak leži na drugom mjestu (ako se uopće smije bogohulno pretpostaviti da Republika Hrvatska i predsjednik Vlade Andrej Plenković nisu jedno te isto) – pokazalo se dan poslije, nakon sjednice Vlade.
Naime, Filipović je tad izjavio kako su pritisci na njega – “netema”. Dakle, ne samo da je pred cijelom javnošću sam sebi spektakularno skočio usta, jer je upravo on tu temu i stavio u javnost, nego je u dirljivom iskazu lojanosti otišao i korak dalje.
Vrijedna lekcija za pale superheroje
Izraz “netema” je upravo Plenkovićeva originalna umotvorina kojom već neko vrijeme pokušava prekidati bilo kakvu raspravu o stvarima koje su mu neugodne. Recimo, o stanovitom AP iz dopisivanja njegove bivše ministrice Gabrijele Žalac i njegove bivše državne tajnice Josipe Rimac, koje su, kako sumnja Ured europskog javnog tužitelja, dogovarale namještanje javnog natječaja za nabavku softvera.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ukratko, bijegom od predatora u zavjetrinu “neteme”, Filipović je lijepo upotpunio tjedan u kojem su superheroji definitivno pali. Odnosno, naučili vrijednu lekciju o stranci, Vladi i zastavi na reveru. U ovoj zemlji ima mjesta za samo jednog superheroja.
Plenković je obrisao pod s Berošem i Filipovićem. Prvi nije ni trepnuo, drugi samo što nije zahvalio
Čudesan put od predatora do 'neteme' pokazuje da u Hrvatskoj ima mjesta za samo jednog superheroja
Plenkoviću se očito nije svidjela Filipovićeva domoljubna tirada o predatorima i bankomatima. Kad je od lidera najjače opozicijske stranke Peđe Grbina dobio pitanje o tome tko su predatori o kojima govori ministar gospodarstva, premijer se galantno - izmaknuo. “To pitajte ministra”, kazao je, pa krenuo objašnjavati kako su pritisci na vlast - normalna stvar. Ukratko, Filipoviću, pretjerao si s dramatiziranjem običnog dana u uredu jednog ministra
Jedan je nastupio kao superheroj. Pokazivao je tronuto na rever rutinski ukrašen značkicom s hrvatskom trobojnicom. “Ova ovdje značka koju nosim na odijelu nije radi šminke nego zato što tu leži moja lojalnost i ne postoji pritisak koji će me zaustaviti u obrani hrvatskih interesa i obrani hrvatskih građana. Ne postoje politički poeni koji su mi važniji od toga da štitim interese Hrvatske od predatora koji misle da je Hrvatska njihov bankomat”, govorio je gordo ministar gospodarstva i održivog razvoja Davor Filipović.
Drugog su doslovno djeca crtala kao superheroja, s plaštom. Gledalo ga se kao u spasitelja, kao u čovjeka koji je dokazao koliko je bitno dati priliku struci, a ne političarima (to što je doslovno bio političar bila je tek činjenica koja nije uspjela pokvariti priču). Na parlamentarnim izborima Vili Beroš je dobio najviše preferencijalnih glasova, više čak i od predsjednika HDZ-a i Vlade Andreja Plenkovića.
S obojicom je ovog tjedna premijer obrisao pod, narušavajući njihov ministarski, ali i ne samo taj integritet. Naravno, superheroji se nisu usudili pustiti ni glasa protivljenja. Ni glasića.
“Deus ex machina”
Beroša Plenković ponižava već duže vrijeme (zlobnici će to povezati s onom količinom preferencijalnih glasova). No, predvidivo koreografirano “deus ex machina” pojavljivanje premijera koji rješava problem s pobunjenim liječnicima vrhunac je tretmana ministra kao potrošnog epizodista u priči s kojom nema previše veze.
Nakon trosatnog razgovora liječničkog izaslanstva s premijerom, gle čuda, problemi u zdravstvu došli su vrlo blizu razrješenja. A pregovarače sa strane struke ostavili u čudu. “To može značiti samo dvije stvari – ili su na pozicijama resornog ministarstva ljudi bez ideje, bez vizije, ili su bez ikakvog utjecaja. Zašto bismo se mi liječnici morali dovesti do situacije da razgovaramo s premijerom?”, zapitala se Mirjana Livojević iz Inicijative mladih liječnika gostujući u studiju Večernjeg lista.
Odgovor je vrlo jednostavan – da se premijer pokaže kako je on taj koji rješava probleme. A ministar-superheroj je ionako odavno pluskvamperfekt, kojeg od prpošnog bacanja ostavke u lice velikom vođi vjerojatno sprječava razmišljanje o svojoj budućnosti u sustavu kojeg stranka kapilarno kontrolira.
Predatori na običan dan u uredu
Davor Filipović, pak, Plenkoviću za politički uspon može zahvaliti mnogo više nego Vili Beroš. Premijer ga je iz redova manje-više nebitnih zastupnika vladajuće Bandić-HDZ koalicije u Zagrebu izvukao kao “briljantnog i superiornog” kandidata za zagrebačkog gradonačelnika. Nakon nimalo briljantnog nastupa na izborima, e kako bi Zagrepčanima i medijima (koji su tvrdili da Filipović nije ni briljantan ni superioran) dokazao koliko su bili u krivu, kivni Plenković ga je rukopoložio na ministarsko mjesto.
Što, eto, dolazi očito i s nekim ugrađenim kočnicama. Jer, Plenkoviću se očito nije svidjela Filipovićeva domoljubna tirada o predatorima i bankomatima. Kad je od lidera najjače opozicijske stranke Peđe Grbina dobio pitanje o tome tko su predatori o kojima govori ministar gospodarstva, premijer se galantno – izmaknuo.
“To pitajte ministra”, kazao je, pa krenuo objašnjavati kako su pritisci na vlast – normalna stvar. “Da ima pritisaka, ima ih svaki dan”, kazivao je Plenković, objasnivši da je, jednostavno, to demokracija. Ukratko, Filipoviću, pretjerao si s dramatiziranjem običnog dana u uredu jednog ministra.
Bijeg u “netemu”
Filipović, naravno, nije odgovorio na pitanje tko su predatori, a koje su mu, osim oporbenih zastupnika, danima postavljali i mediji. A da je značka jedno, a da lojalnost ipak leži na drugom mjestu (ako se uopće smije bogohulno pretpostaviti da Republika Hrvatska i predsjednik Vlade Andrej Plenković nisu jedno te isto) – pokazalo se dan poslije, nakon sjednice Vlade.
Naime, Filipović je tad izjavio kako su pritisci na njega – “netema”. Dakle, ne samo da je pred cijelom javnošću sam sebi spektakularno skočio usta, jer je upravo on tu temu i stavio u javnost, nego je u dirljivom iskazu lojanosti otišao i korak dalje.
Vrijedna lekcija za pale superheroje
Izraz “netema” je upravo Plenkovićeva originalna umotvorina kojom već neko vrijeme pokušava prekidati bilo kakvu raspravu o stvarima koje su mu neugodne. Recimo, o stanovitom AP iz dopisivanja njegove bivše ministrice Gabrijele Žalac i njegove bivše državne tajnice Josipe Rimac, koje su, kako sumnja Ured europskog javnog tužitelja, dogovarale namještanje javnog natječaja za nabavku softvera.
Ukratko, bijegom od predatora u zavjetrinu “neteme”, Filipović je lijepo upotpunio tjedan u kojem su superheroji definitivno pali. Odnosno, naučili vrijednu lekciju o stranci, Vladi i zastavi na reveru. U ovoj zemlji ima mjesta za samo jednog superheroja.