Karikaturalan potez premijera
Takav je pokušaj sasvim racionalan; logično je da se sadašnji predsjednik HDZ-a poziva na osnivača HDZ-a, najvažnijeg hrvatskog političara od 1990. godine do danas. No, u Plenkovićevu slučaju taj je pokušaj karikaturalan. Evo tri grupe razloga zbog kojih je Plenkovićevo pozivanje na Tuđmana potpuno neutemeljeno.
Jedna od te tri grupe Plenkoviću, objektivno govoreći, ide u korist, što mu, međutim, neće pomoći u preuzimanju Tuđmanove ostavštine. Prvo, i ono što Plenkoviću ide u korist; njegov sustav načelnih političkih vrijednosti sasvim je različit od Tuđmanova. Franjo Tuđman nikad nije vjerovao u liberalnu demokraciju.
Različiti pristupi BiH i NATO-u
Andrej Plenković ostavlja dojam političara koji vjeruje u liberalnu demokraciju. Franjo Tuđman doista jest želio dijeliti Bosnu i Hercegovinu. Andrej Plenković iskreni je pobornik samostalne Bosne i Hercegovine.
Franjo Tuđman bio je, osobito poslije 1995. godine, naglašeno skeptičan prema Europskoj uniji i NATO-u. Tuđman je, podsjetimo, zamalo izazvao sukob Hrvatske vojske s postrojbama NATO-a na hrvatsko-bosanskoj granici. Andrej Plenković vjerni je podržavatelj euroatlantskih integracija.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako je Tuđman definirao HDZ
No, druge dvije grupe razloga, koje Plenkovića jednako duboko i zauvijek odvajaju od dr. Tuđmana, Plenkoviću nipošto ne idu u korist. Premijer Plenković tvrdi da je dr. Tuđman HDZ definirao kao stranku desnog centra, i to suprotstavlja navodnoj ili stvarnoj spremnosti DP-a da koalira s ljevicom.
Međutim, i programski i praktično i u nizu javnih istupa, dr. Franjo Tuđman u prvih pet odlučnih godina borbe za hrvatsku neovisnost, HDZ nikad nije bio definirao kao stranku desnog centra, nego kao stranku centra. Dr. Tuđman bezbroj je puta govorio da HDZ baštini tradicije hrvatske ljevice, hrvatskog masovnog narodnog pokreta, dakle HSS-a i hrvatske desnice.
Ljevičari u prvim redovima
Franjo Tuđman inzistirao je da u hrvatskom Ustavu piše kako je Republika Hrvatska nastala i na temeljima ZAVNOH-a, znači, na temeljima komunističke hrvatske vlasti u Drugom svjetskom ratu. Franjo Tuđman nije dopuštao, do kraja života, da bilo tko promijeni ime Trga maršala Tita u centru Zagreba.
Članak se nastavlja ispod oglasa
To su programske osnove izvornog HDZ-a, koje bi Andrej Plenković, kao predsjednik Tuđmanove stranke, naprosto morao poznavati. Na praktičnoj razini, u vodstvu HDZ-a, i to sve do 1994. godine, sjedio je niz žestokih ljevičara, uključujući još uvijek žive Josipa Manolića i Stjepana Mesića, koji su imali ključne uloge u vođenju države tijekom prvih godina Domovinskog rata.
Faktografski netočan Plenković
Nadalje, svi načelnici Glavnog stožera Hrvatske vojske, od 1991. do 1995. godine bili su bivši komunisti, generali koji su u HV došli iz JNA. Svi su oni bili sudionici partizanskog pokreta u Drugom svjetskom ratu. Riječ je o generalima Antonu Tusu, Janku Bobetku i Zvonimiru Červenku.
Tuđmanov HDZ se, dakle, i programski i u praksi, čvrsto oslanjao na hrvatsku ljevicu, i to na tvrdu, komunističku, ali patriotsku hrvatsku ljevicu. Stoga je faktografski netočno i neobično glupo kad Plenković tvrdi da je dr. Tuđman pozicionirao HDZ na mjesto desnog centra. Osim ako desni centar ne obuhvaća i povijesno nasljeđe Josipa Broza Tita.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Autentični lider s milijun mana
Takva tvrdnja pokazuje ili da Andrej Plenković ne zna mnogo o Hrvatskoj demokratskoj zajednici i njenoj političkoj prošlosti ili da svjesno laže. Treće, Franjo Tuđman imao je, definitivno, milijun mana; od naglog karaktera, preko prezira prema političkim protivnicima do nespremnosti da poštuje izborne rezultate.
Ali, Franjo Tuđman bio je strastveni, autentični politički lider s vrlo snažnim, čvrstim uvjerenjima. Franjo Tuđman za svoja je uvjerenja doslovno bio spreman riskirati život, što je uostalom i činio.
Smiješna usporedba bezličnog birokrata
Andrej Plenković nema, nažalost, osim proeuropske orijentacije i svega što ona nosi sa sobom, baš nikakva druga specifična uvjerenja. On je tek jedan od brojnih, neprepoznatljivih europskih političkih birokrata, koji se zbog prejakog ega pokušavaju ponašati kao politički lideri.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Katkad nije loše na vlasti imati bezličnog birokrata, pod uvjetom da je ta vlast poštena i efikasna, što Plenkovićeva, kako znamo, dubinski nije. Ali, sasvim je nevjerodostojno i podosta smiješno kad se bezlični birokrat pokušava prikazati kao nasljednik karizmatičnog, strastvenog političkog vođe kao što je bio Franjo Tuđman.
Plenkovićeva tvrdnja o Tuđmanu pokazuje da šef HDZ-a ili ne zna mnogo o povijesti svoje stranke ili da naprosto svjesno laže
Niz je razloga koji Plenkovića duboko i zauvijek odvajaju od Franje Tuđmana
Faktografski je netočno i neobično glupo kad Plenković tvrdi da je dr. Tuđman pozicionirao HDZ na mjesto desnog centra. Osim ako desni centar ne obuhvaća i povijesno nasljeđe Josipa Broza Tita. Takva tvrdnja pokazuje ili da Andrej Plenković ne zna mnogo o Hrvatskoj demokratskoj zajednici i njenoj političkoj prošlosti ili da svjesno laže.
U opsežnom PR intervjuu objavljenom u uskrsnom izdanju Novog lista, premijer Plenković među ostalim je kazao i sljedeće: “Za razliku od Domovinskog pokreta, koji se deklarira kao ‘autentična desnica’, a ne otklanja koaliciju s ljevicom, HDZ je čvrsto pozicioniran na desnom centru, tamo gdje ga je postavio i dr. Franjo Tuđman“.
Očigledno je, dakle, da uoči predstojećih parlamentarnih izbora Andrej Plenković želi preuzeti dio karizme i legitimiteta utemeljitelja Hrvatske demokratske zajednice i prvog predsjednika Republike Hrvatske, ratnog pobjednika Franje Tuđmana.
Karikaturalan potez premijera
Takav je pokušaj sasvim racionalan; logično je da se sadašnji predsjednik HDZ-a poziva na osnivača HDZ-a, najvažnijeg hrvatskog političara od 1990. godine do danas. No, u Plenkovićevu slučaju taj je pokušaj karikaturalan. Evo tri grupe razloga zbog kojih je Plenkovićevo pozivanje na Tuđmana potpuno neutemeljeno.
Jedna od te tri grupe Plenkoviću, objektivno govoreći, ide u korist, što mu, međutim, neće pomoći u preuzimanju Tuđmanove ostavštine. Prvo, i ono što Plenkoviću ide u korist; njegov sustav načelnih političkih vrijednosti sasvim je različit od Tuđmanova. Franjo Tuđman nikad nije vjerovao u liberalnu demokraciju.
Različiti pristupi BiH i NATO-u
Andrej Plenković ostavlja dojam političara koji vjeruje u liberalnu demokraciju. Franjo Tuđman doista jest želio dijeliti Bosnu i Hercegovinu. Andrej Plenković iskreni je pobornik samostalne Bosne i Hercegovine.
Franjo Tuđman bio je, osobito poslije 1995. godine, naglašeno skeptičan prema Europskoj uniji i NATO-u. Tuđman je, podsjetimo, zamalo izazvao sukob Hrvatske vojske s postrojbama NATO-a na hrvatsko-bosanskoj granici. Andrej Plenković vjerni je podržavatelj euroatlantskih integracija.
Kako je Tuđman definirao HDZ
No, druge dvije grupe razloga, koje Plenkovića jednako duboko i zauvijek odvajaju od dr. Tuđmana, Plenkoviću nipošto ne idu u korist. Premijer Plenković tvrdi da je dr. Tuđman HDZ definirao kao stranku desnog centra, i to suprotstavlja navodnoj ili stvarnoj spremnosti DP-a da koalira s ljevicom.
Međutim, i programski i praktično i u nizu javnih istupa, dr. Franjo Tuđman u prvih pet odlučnih godina borbe za hrvatsku neovisnost, HDZ nikad nije bio definirao kao stranku desnog centra, nego kao stranku centra. Dr. Tuđman bezbroj je puta govorio da HDZ baštini tradicije hrvatske ljevice, hrvatskog masovnog narodnog pokreta, dakle HSS-a i hrvatske desnice.
Ljevičari u prvim redovima
Franjo Tuđman inzistirao je da u hrvatskom Ustavu piše kako je Republika Hrvatska nastala i na temeljima ZAVNOH-a, znači, na temeljima komunističke hrvatske vlasti u Drugom svjetskom ratu. Franjo Tuđman nije dopuštao, do kraja života, da bilo tko promijeni ime Trga maršala Tita u centru Zagreba.
To su programske osnove izvornog HDZ-a, koje bi Andrej Plenković, kao predsjednik Tuđmanove stranke, naprosto morao poznavati. Na praktičnoj razini, u vodstvu HDZ-a, i to sve do 1994. godine, sjedio je niz žestokih ljevičara, uključujući još uvijek žive Josipa Manolića i Stjepana Mesića, koji su imali ključne uloge u vođenju države tijekom prvih godina Domovinskog rata.
Faktografski netočan Plenković
Nadalje, svi načelnici Glavnog stožera Hrvatske vojske, od 1991. do 1995. godine bili su bivši komunisti, generali koji su u HV došli iz JNA. Svi su oni bili sudionici partizanskog pokreta u Drugom svjetskom ratu. Riječ je o generalima Antonu Tusu, Janku Bobetku i Zvonimiru Červenku.
Tuđmanov HDZ se, dakle, i programski i u praksi, čvrsto oslanjao na hrvatsku ljevicu, i to na tvrdu, komunističku, ali patriotsku hrvatsku ljevicu. Stoga je faktografski netočno i neobično glupo kad Plenković tvrdi da je dr. Tuđman pozicionirao HDZ na mjesto desnog centra. Osim ako desni centar ne obuhvaća i povijesno nasljeđe Josipa Broza Tita.
Autentični lider s milijun mana
Takva tvrdnja pokazuje ili da Andrej Plenković ne zna mnogo o Hrvatskoj demokratskoj zajednici i njenoj političkoj prošlosti ili da svjesno laže. Treće, Franjo Tuđman imao je, definitivno, milijun mana; od naglog karaktera, preko prezira prema političkim protivnicima do nespremnosti da poštuje izborne rezultate.
Ali, Franjo Tuđman bio je strastveni, autentični politički lider s vrlo snažnim, čvrstim uvjerenjima. Franjo Tuđman za svoja je uvjerenja doslovno bio spreman riskirati život, što je uostalom i činio.
Smiješna usporedba bezličnog birokrata
Andrej Plenković nema, nažalost, osim proeuropske orijentacije i svega što ona nosi sa sobom, baš nikakva druga specifična uvjerenja. On je tek jedan od brojnih, neprepoznatljivih europskih političkih birokrata, koji se zbog prejakog ega pokušavaju ponašati kao politički lideri.
Katkad nije loše na vlasti imati bezličnog birokrata, pod uvjetom da je ta vlast poštena i efikasna, što Plenkovićeva, kako znamo, dubinski nije. Ali, sasvim je nevjerodostojno i podosta smiješno kad se bezlični birokrat pokušava prikazati kao nasljednik karizmatičnog, strastvenog političkog vođe kao što je bio Franjo Tuđman.