Sukob u Gazi, koji je izazvao Hamas masakrom Izraelaca, geopolitički je sve predvidljivi. Poslije prvih, logično, paničnih reakcija, neke su činjenice o posljedicama najnovijeg palestinsko-izraelskog rata prilično jasne.
Prvo, sasvim je očigledno da u idućih 10 do 20 godina, nažalost, neće doći do stvaranja samostalne palestinske države. Poslije pokolja početkom listopada, niti jedan izraelski politički vođa ne može pristati na samostalnu palestinsku državu, kako zbog populističko i psiholoških tako ni zbog sigurnosnih razloga.
Ako nitko u Izraelu neće pristati na samostalnu palestinsku državu, ni Sjedinjene Države, tko god bio u Bijeloj kući, ne mogu poduprijeti palestinsku državu, a bez američke potpore, palestinska se država ne može uspostaviti. Hamasov napad na Izrael sahranio je, dakle, planove za osnivanje palestinske države.
Zastoj u normalizaciji odnosa s Arapima
Drugo, Hamasov upad u Izrael onemogućio je, barem srednjoročno, uspostavljanje relativno normalne suradnje između Izraela i važnih arapskih država, poput Saudijske Arabije.
Podsjetimo, Izrael i Saudijska Arabija bili su pred potpisivanjem značajnih diplomatskih sporazuma. Poslije krvoprolića u Gazi i Izraelu, Saudijska Arabija se povukla.
Što znači da još dugo neće doći do formalne normalizacije odnosa između Izraela i utjecajnih arapskih država. Saudijska Arabija jedna je od najgroznijih diktatura na svijetu, ali je veoma utjecajna.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Obračuni po starozavjetnim obrascima
Treće, sukob u Gazi pokazao je, još jednom, da se Palestinci i Izraelci i dalje obračunavaju po starozavjetnim obrascima koji podrazumijevaju nevjerojatnu fizičku brutalnost prema protivničkoj vjerskoj ili nacionalnoj skupini. Radi se o brutalnosti u kojoj su masakri svakodnevna pojava. I to ne samo masakri između Židova i muslimana.
Valja podsjetiti na jezivi pokolj što su ga 1982. godine u logorima Sabra i Šatila izveli libanonski kršćani, koje je podupirao Izrael. U tom je još jednom od brojnih biblijskih masakra na biblijskoj zemlji ubijeno između 328 i 3500 Palestinaca. Ni danas se ne zna točan broj.
Starozavjetno okrutni izraelsko-arapski sukobi nastavit će se još mnogo godina, a Hamasov napad na Izrael, kao i disproporcionalna izraelska reakcija, samo će pojačati njihovu neljudskost.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nema šanse da ovo ode u Treći svjetski rat
Izvjesno je, međutim, da sadašnji sukob, kao ni jedan prijašnji konflikt na Bliskom istoku, ne može prerasti u Treći svjetski rat.
Nitko, ama baš nitko na cijelom svijetu izvan Bliskog istoka, neće riskirati nuklearnu kataklizmu zbog palestinskog pitanja. Kao što nije ni unatrag skoro 80 godina arapsko-izraelskih obračuna.
Rat u Ukrajini i dalje ima ponešto veći nuklearni potencijal od sadašnjih sukoba u Gazi zato što rat u Ukrajini može dovesti u pitanje samu fizičku sigurnost Putinove Rusije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Putinu bi dobro došao manji rat na Kosovu
Četvrto, sadašnje stanje u Gazi posve je nesporno da najviše koristi baš Vladimiru Putinu. Zbog niza razloga. Prije svega, ruski debakl u Ukrajini više nije u fokusu svjetske javnosti. Putin sada može ojačati utjecaj među arapskim zemljama jer se, naravno, odmah svrstao na palestinsku stranu.
I najvažnije od svega, Moskva u ovom času napreže mogućnosti Zapada skoro do krajnjih granica jer Zapad mora istodobno braniti Ukrajinu i Izrael. Utoliko bi neki manji rat na Kosovu ili u Bosni pomogao Putinu da dodatno destabilizira NATO i Europsku uniju.
Peto, Iran je također dobitnik sukoba Hamasa i Izraela jer sadašnji konflikt pojačava iranski utjecaj na Bliskom istoku. Prilično je žalosno za budućnost palestinskog pitanja da Palestince podržavaju najmračnije diktature, poput iranske i ruske. Naravno, i Izrael je vrlo, vrlo daleko od bilo kakve stvarne demokracije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Radikalizacija muslimana u Europi
Šesto i uvjerljivo najznačajnije za Europu – sukob u Gazi prijeti radikalizacijom milijuna muslimanskih migranata, koji su u zadnjih desetak godina stigli u Europsku uniju. Mnogi Pakistanci, Sirijci, Afganistanci i drugi koji su na Zapad došli da bi preživjeli i da bi imali od čega živjeti, u sadašnjim okolnostima mogu postati pasivni ili aktivni fundamentalisti.
Radikalizacija muslimana i opasnost od terorizma dovode u pitanje osnovne demokratsko liberalne vrijednosti Europske unije, baš kao što je 11. rujna dugoročno devastirao niz vrijednosti američke liberalne demokracije.
Radikalizacija muslimanskih migranata može dovesti do snažnije represije unutar Europske unije, do ukidanja ili privremene suspenzije demokratskih instituta poput Schengena, do epidemije rasističkih predrasuda u europskoj javnosti, kao i do dodatnog jačanja populističkih, a zapravo protudemokratskih, ultradesnih stranaka u raznim europskim zemljama.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prijeti vatromet masovnog terorizma
Svaki muslimanski teroristički napad u Njemačkoj jača izborni potencijal AfD-a, koji je i sad opasno prevelik. Europa, naravno, ne može vratiti muslimanske migrante. Jedino što Europa može poduzeti je široka društvena, ekonomska i politička akcija, kojom bi se u svim zemljama Europske unije integriralo što više migranata.
Europa migrante mora što prije početi tretirati kao ravnopravne europske građane. Sve bi se drugo moglo pretvoriti u vatromet masovnog terorizma koji se ne može kontrolirati jer nijedna obavještajna služba ne može precizno nadzirati više milijuna ljudi razmještenih na širokom prostoru Europske unije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sukob u Gazi geopolitički je sve predvidljiviji, a ovo je 6 posljedica koje će izazvati. Najopasnija prijeti nama u Europi
Prvo, sasvim je očigledno da u idućih 10 do 20 godina, neće doći do stvaranja palestinske države
Jedino što Europa može poduzeti je široka društvena, ekonomska i politička akcija, kojom bi se u svim zemljama Europske unije integriralo što više migranata. Europa migrante mora što prije početi tretirati kao ravnopravne europske građane. Sve bi se drugo moglo pretvoriti u vatromet masovnog terorizma
Sukob u Gazi, koji je izazvao Hamas masakrom Izraelaca, geopolitički je sve predvidljivi. Poslije prvih, logično, paničnih reakcija, neke su činjenice o posljedicama najnovijeg palestinsko-izraelskog rata prilično jasne.
Prvo, sasvim je očigledno da u idućih 10 do 20 godina, nažalost, neće doći do stvaranja samostalne palestinske države. Poslije pokolja početkom listopada, niti jedan izraelski politički vođa ne može pristati na samostalnu palestinsku državu, kako zbog populističko i psiholoških tako ni zbog sigurnosnih razloga.
Ako nitko u Izraelu neće pristati na samostalnu palestinsku državu, ni Sjedinjene Države, tko god bio u Bijeloj kući, ne mogu poduprijeti palestinsku državu, a bez američke potpore, palestinska se država ne može uspostaviti. Hamasov napad na Izrael sahranio je, dakle, planove za osnivanje palestinske države.
Zastoj u normalizaciji odnosa s Arapima
Drugo, Hamasov upad u Izrael onemogućio je, barem srednjoročno, uspostavljanje relativno normalne suradnje između Izraela i važnih arapskih država, poput Saudijske Arabije.
Podsjetimo, Izrael i Saudijska Arabija bili su pred potpisivanjem značajnih diplomatskih sporazuma. Poslije krvoprolića u Gazi i Izraelu, Saudijska Arabija se povukla.
Što znači da još dugo neće doći do formalne normalizacije odnosa između Izraela i utjecajnih arapskih država. Saudijska Arabija jedna je od najgroznijih diktatura na svijetu, ali je veoma utjecajna.
Obračuni po starozavjetnim obrascima
Treće, sukob u Gazi pokazao je, još jednom, da se Palestinci i Izraelci i dalje obračunavaju po starozavjetnim obrascima koji podrazumijevaju nevjerojatnu fizičku brutalnost prema protivničkoj vjerskoj ili nacionalnoj skupini. Radi se o brutalnosti u kojoj su masakri svakodnevna pojava. I to ne samo masakri između Židova i muslimana.
Valja podsjetiti na jezivi pokolj što su ga 1982. godine u logorima Sabra i Šatila izveli libanonski kršćani, koje je podupirao Izrael. U tom je još jednom od brojnih biblijskih masakra na biblijskoj zemlji ubijeno između 328 i 3500 Palestinaca. Ni danas se ne zna točan broj.
Starozavjetno okrutni izraelsko-arapski sukobi nastavit će se još mnogo godina, a Hamasov napad na Izrael, kao i disproporcionalna izraelska reakcija, samo će pojačati njihovu neljudskost.
Nema šanse da ovo ode u Treći svjetski rat
Izvjesno je, međutim, da sadašnji sukob, kao ni jedan prijašnji konflikt na Bliskom istoku, ne može prerasti u Treći svjetski rat.
Nitko, ama baš nitko na cijelom svijetu izvan Bliskog istoka, neće riskirati nuklearnu kataklizmu zbog palestinskog pitanja. Kao što nije ni unatrag skoro 80 godina arapsko-izraelskih obračuna.
Rat u Ukrajini i dalje ima ponešto veći nuklearni potencijal od sadašnjih sukoba u Gazi zato što rat u Ukrajini može dovesti u pitanje samu fizičku sigurnost Putinove Rusije.
Putinu bi dobro došao manji rat na Kosovu
Četvrto, sadašnje stanje u Gazi posve je nesporno da najviše koristi baš Vladimiru Putinu. Zbog niza razloga. Prije svega, ruski debakl u Ukrajini više nije u fokusu svjetske javnosti. Putin sada može ojačati utjecaj među arapskim zemljama jer se, naravno, odmah svrstao na palestinsku stranu.
I najvažnije od svega, Moskva u ovom času napreže mogućnosti Zapada skoro do krajnjih granica jer Zapad mora istodobno braniti Ukrajinu i Izrael. Utoliko bi neki manji rat na Kosovu ili u Bosni pomogao Putinu da dodatno destabilizira NATO i Europsku uniju.
Peto, Iran je također dobitnik sukoba Hamasa i Izraela jer sadašnji konflikt pojačava iranski utjecaj na Bliskom istoku. Prilično je žalosno za budućnost palestinskog pitanja da Palestince podržavaju najmračnije diktature, poput iranske i ruske. Naravno, i Izrael je vrlo, vrlo daleko od bilo kakve stvarne demokracije.
Radikalizacija muslimana u Europi
Šesto i uvjerljivo najznačajnije za Europu – sukob u Gazi prijeti radikalizacijom milijuna muslimanskih migranata, koji su u zadnjih desetak godina stigli u Europsku uniju. Mnogi Pakistanci, Sirijci, Afganistanci i drugi koji su na Zapad došli da bi preživjeli i da bi imali od čega živjeti, u sadašnjim okolnostima mogu postati pasivni ili aktivni fundamentalisti.
Radikalizacija muslimana i opasnost od terorizma dovode u pitanje osnovne demokratsko liberalne vrijednosti Europske unije, baš kao što je 11. rujna dugoročno devastirao niz vrijednosti američke liberalne demokracije.
Radikalizacija muslimanskih migranata može dovesti do snažnije represije unutar Europske unije, do ukidanja ili privremene suspenzije demokratskih instituta poput Schengena, do epidemije rasističkih predrasuda u europskoj javnosti, kao i do dodatnog jačanja populističkih, a zapravo protudemokratskih, ultradesnih stranaka u raznim europskim zemljama.
Prijeti vatromet masovnog terorizma
Svaki muslimanski teroristički napad u Njemačkoj jača izborni potencijal AfD-a, koji je i sad opasno prevelik. Europa, naravno, ne može vratiti muslimanske migrante. Jedino što Europa može poduzeti je široka društvena, ekonomska i politička akcija, kojom bi se u svim zemljama Europske unije integriralo što više migranata.
Europa migrante mora što prije početi tretirati kao ravnopravne europske građane. Sve bi se drugo moglo pretvoriti u vatromet masovnog terorizma koji se ne može kontrolirati jer nijedna obavještajna služba ne može precizno nadzirati više milijuna ljudi razmještenih na širokom prostoru Europske unije.