Voss kaže da pojam empatije dolazi od pokušaja da se otkrije što je umjetnik nekim djelom htio dočarati. Sagledati nečiju perspektivu ne znači nužno da s njime simpatizirate. Mnogi drže da, ako je nečija pozicija jako udaljena od vaše, nema ni potrebe pokušati ga shvatiti. U razgovoru nikad nećete doprijeti do nekoga ako ne možete pokazati da razumijete njegovu točku gledišta, kaže Chris Voss i zaključuje da treba biti empatičan čak i prema Vladimiru Putinu. To samo znači prokljuviti kako on vidi stvari, ne i slagati se s njim. Pa daje primjer kako pokušati.
“Ako ste zaduženi za neke ljude, koje prehranjujete proizvodnjom fosilnih goriva, od koje se cijeli svijet pokušava odviknuti a vi nemate odgovor na to, dovest ćete te ljude u situaciju da umru sami u mraku i hladnoći. Ovo ne znači da se ja s njim slažem, ali moram znati kako on, u tom svom iskrivljenom pogledu na svijet, vidi stvari.”
Teorija moralnih temelja u Saboru
Nema osobe s kojom pregovaranje treba unaprijed otpisati, bez obzira koliko vam njihovi stavovi ili ponašanje bili neprihvatljivi. Unatoč tome, gotovo sve političke stranke koje su upravo ušle u Hrvatski sabor imaju barem nekoga s kime ne žele niti pregovarati. Mostu ne dolaze u obzir ni HDZ ni Možemo! ni SDSS, SDP-ov europarlamentarac tvrdi da SDP nema što pregovarati s Domovinskim pokretom, ovi pak ne žele ni čuti za SDSS i Možemo!, HDZ prozivaju jer će sjesti za stol sa strankama koje su ih blatile, a Možemo! još od prije izbora drži zatvoreno desno oko i gleda isključivo od centra nalijevo. Otkud uopće to dolazi?
Chris Voss smatra da razum uopće ne postoji jer ljudi donose odluke temeljem onoga za što mare. Što znači da je odlučivanje, iako naizgled razumsko, zapravo rezultat toga kako se netko prethodno emotivno odredio prema određenom pitanju. Iako to Voss nije sam rekao, njegove misli dio su uvoda u teoriju moralnih temelja (moral foundations theory). Prema toj teoriji, sve ljudske vrijednosti mogu se predstaviti kroz pet osovina morala: skrb/povreda, poštenje/varanje, odanost/izdaja, autoritet/podčinjavanje i svetost/degradacija te u posljednje vrijeme i šestu – sloboda/opresija.
Tri dileme ili njih šest
Teorija moralnih temelja dalje koristi ovaj analitički okvir kako bi objasnila vodeću političku podjelu na konzervativce i progresivce (liberale u američkom političkom smislu). Pojednostavljeno, progresivci moral izvode iz prva tri temelja, a konzervativci smatraju da je svih šest jednakovrijedno.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako je to ipak model, treba uzeti u obzir da podjela nije uvijek kirurška. Pa tako i liberali ponekad mare za stup svetosti/degradacije, kao primjerice u klimatskim pitanjima. No osnova ostaje na podjeli – progresivci prva tri stupa, konzervativci svih šest. Zbog čega im se međusobni razgovor, riječima još jednog našeg nepristojnog predsjednika, čini kao mužnja jarca u rešeto.
Uzmimo za primjer spolni odgoj. Sva istraživanja pokazuju da spolni odgoj i dostupnost kontracepcijskih sredstava smanjuju tinejdžerske trudnoće i učestalost spolno prenosivih bolesti. Za progresivca je to kraj rasprave jer svoje stavove o javnom zdravstvu bazira na temelju skrb/povreda.
Razgovor je putokaz do dogovora
Konzervativcu to međutim nije dovoljno jer njegove stavove podupiru i ostali temelji poput autoriteta/podčinjavanja (“Djeca bi trebala činiti što im se kaže, pa se ne seksati prije braka!”) ili svetosti/degradacije (“Seksualni odgoj u nevine umove još premlade djece stavlja grešne misli i bespotrebno ih dovodi u iskušenje!”). Nisu oni zbog toga u krivu, jednostavno imaju drugačije viđenje stvari jer moral izvode iz više izvora.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Svi ti izvori međutim nisu međusobno potpuno odvojeni i upravo to može biti put ka dogovoru svjetonazorski različitih osoba ili stranaka. Ako spolni odgoj stvarno funkcionira jer smanjuje učestalost maloljetničkih trudnoća, to automatski znači da smanjuje i učestalost pobačaja, što je konzervativcima vrlo važna tema (a nije ni da progresivci žele više pobačaja, samo traže pravo na siguran pobačaj kad je to potrebno).
Da biste otkrili ovakve putokaze do nekog dogovora, nužno je da razgovarate. A prije toga je nužno da budete empatični jedni prema drugima, što naravno ne znači da se kao liberal sad odjednom zalažete za zabranu pobačaja samo zato što ste pokušali shvatiti zbog čega konzervativac misli da pobačaj baš ne bi trebalo koristiti kao oblik kontracepcije.
Za domaću zadaću budite empatični prema Domovinskom pokretu i pokušajte dokučiti zašto žele iz vlade amputirati SDSS.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Svaka hrvatska stranka ima bar nekoga s kim ne želi ni pregovarati. Griješe; bilo bi bolje da poslušaju bivšeg glavnog pregovarača FBI-a
Razgovor nije, riječima još jednog našeg nepristojnog predsjednika, "mužnja jarca u rešeto"
Nužno je da budemo empatični jedni prema drugima, što naravno ne znači da se kao liberal sad odjednom zalažete za zabranu pobačaja samo zato što ste pokušali shvatiti zbog čega konzervativac misli da pobačaj baš ne bi trebalo koristiti kao oblik kontracepcije. Za domaću zadaću budite empatični prema Domovinskom pokretu i pokušajte dokučiti zašto žele iz vlade amputirati SDSS.
Bivši FBI-jev pregovarač Chris Voss napisao je vjerojatno najbolju knjigu o pregovorima Never Split the Difference, kod nas prevedenu kao Pregovarajte kao da vam život ovisi o tome. Voss je sudjelovao u svim najistaknutijim FBI-jevim slučajevima koji su uključivali pregovore s počiniteljima te je na vrhuncu karijere bio glavni pregovarač za slučajeve otmica. Nedavno je gostovao u jednom podcastu gdje je objašnjavao pogreške u pregovorima među kojima je i brkanje pojmova empatija i simpatija.
Voss kaže da pojam empatije dolazi od pokušaja da se otkrije što je umjetnik nekim djelom htio dočarati. Sagledati nečiju perspektivu ne znači nužno da s njime simpatizirate. Mnogi drže da, ako je nečija pozicija jako udaljena od vaše, nema ni potrebe pokušati ga shvatiti. U razgovoru nikad nećete doprijeti do nekoga ako ne možete pokazati da razumijete njegovu točku gledišta, kaže Chris Voss i zaključuje da treba biti empatičan čak i prema Vladimiru Putinu. To samo znači prokljuviti kako on vidi stvari, ne i slagati se s njim. Pa daje primjer kako pokušati.
“Ako ste zaduženi za neke ljude, koje prehranjujete proizvodnjom fosilnih goriva, od koje se cijeli svijet pokušava odviknuti a vi nemate odgovor na to, dovest ćete te ljude u situaciju da umru sami u mraku i hladnoći. Ovo ne znači da se ja s njim slažem, ali moram znati kako on, u tom svom iskrivljenom pogledu na svijet, vidi stvari.”
Teorija moralnih temelja u Saboru
Nema osobe s kojom pregovaranje treba unaprijed otpisati, bez obzira koliko vam njihovi stavovi ili ponašanje bili neprihvatljivi. Unatoč tome, gotovo sve političke stranke koje su upravo ušle u Hrvatski sabor imaju barem nekoga s kime ne žele niti pregovarati. Mostu ne dolaze u obzir ni HDZ ni Možemo! ni SDSS, SDP-ov europarlamentarac tvrdi da SDP nema što pregovarati s Domovinskim pokretom, ovi pak ne žele ni čuti za SDSS i Možemo!, HDZ prozivaju jer će sjesti za stol sa strankama koje su ih blatile, a Možemo! još od prije izbora drži zatvoreno desno oko i gleda isključivo od centra nalijevo. Otkud uopće to dolazi?
Chris Voss smatra da razum uopće ne postoji jer ljudi donose odluke temeljem onoga za što mare. Što znači da je odlučivanje, iako naizgled razumsko, zapravo rezultat toga kako se netko prethodno emotivno odredio prema određenom pitanju. Iako to Voss nije sam rekao, njegove misli dio su uvoda u teoriju moralnih temelja (moral foundations theory). Prema toj teoriji, sve ljudske vrijednosti mogu se predstaviti kroz pet osovina morala: skrb/povreda, poštenje/varanje, odanost/izdaja, autoritet/podčinjavanje i svetost/degradacija te u posljednje vrijeme i šestu – sloboda/opresija.
Tri dileme ili njih šest
Teorija moralnih temelja dalje koristi ovaj analitički okvir kako bi objasnila vodeću političku podjelu na konzervativce i progresivce (liberale u američkom političkom smislu). Pojednostavljeno, progresivci moral izvode iz prva tri temelja, a konzervativci smatraju da je svih šest jednakovrijedno.
Kako je to ipak model, treba uzeti u obzir da podjela nije uvijek kirurška. Pa tako i liberali ponekad mare za stup svetosti/degradacije, kao primjerice u klimatskim pitanjima. No osnova ostaje na podjeli – progresivci prva tri stupa, konzervativci svih šest. Zbog čega im se međusobni razgovor, riječima još jednog našeg nepristojnog predsjednika, čini kao mužnja jarca u rešeto.
Uzmimo za primjer spolni odgoj. Sva istraživanja pokazuju da spolni odgoj i dostupnost kontracepcijskih sredstava smanjuju tinejdžerske trudnoće i učestalost spolno prenosivih bolesti. Za progresivca je to kraj rasprave jer svoje stavove o javnom zdravstvu bazira na temelju skrb/povreda.
Razgovor je putokaz do dogovora
Konzervativcu to međutim nije dovoljno jer njegove stavove podupiru i ostali temelji poput autoriteta/podčinjavanja (“Djeca bi trebala činiti što im se kaže, pa se ne seksati prije braka!”) ili svetosti/degradacije (“Seksualni odgoj u nevine umove još premlade djece stavlja grešne misli i bespotrebno ih dovodi u iskušenje!”). Nisu oni zbog toga u krivu, jednostavno imaju drugačije viđenje stvari jer moral izvode iz više izvora.
Svi ti izvori međutim nisu međusobno potpuno odvojeni i upravo to može biti put ka dogovoru svjetonazorski različitih osoba ili stranaka. Ako spolni odgoj stvarno funkcionira jer smanjuje učestalost maloljetničkih trudnoća, to automatski znači da smanjuje i učestalost pobačaja, što je konzervativcima vrlo važna tema (a nije ni da progresivci žele više pobačaja, samo traže pravo na siguran pobačaj kad je to potrebno).
Da biste otkrili ovakve putokaze do nekog dogovora, nužno je da razgovarate. A prije toga je nužno da budete empatični jedni prema drugima, što naravno ne znači da se kao liberal sad odjednom zalažete za zabranu pobačaja samo zato što ste pokušali shvatiti zbog čega konzervativac misli da pobačaj baš ne bi trebalo koristiti kao oblik kontracepcije.
Za domaću zadaću budite empatični prema Domovinskom pokretu i pokušajte dokučiti zašto žele iz vlade amputirati SDSS.