Sve napredne zemlje znaju da se i te kako može zaustaviti one mufljuze koji ne plaćaju poreze, davanja i radnike pa otvaraju nova poduzeća, a kaos ostavljaju starima, no konačno se ta topla voda otkriva i u Hrvatskoj. Dakle, osobe s dugovanjima više neće moći pokretati nove firme, u to ime mijenjaju se zakoni o sudskom registru i trgovačkim društvima.
Ukratko, registracija trgovačkog društva bit će odbijena ako sud od Porezne uprave dobije informaciju da poduzetnik ima neplaćena dugovanja. Takva informacija morat će biti zatražena u svim pokušajima da se otvori nova firma. Zašto tako jednostavna i logična stvar nije napravljena nikad do sada, o tome možemo špekulirati, no čini se da pritisak i za ovo sada opet dolazi iz Bruxellesa.
Državni tajnik u Ministarstvu pravosuđa i uprave Juro Martinović u petak je to potvrdio rekavši kako se zakonske izmjene donose ”da bi se naše zakonodavstvo prilagodilo europskim zakonima”. Što se tiče našeg sustava, briga za porezni novac i radničke plaće dosad se samo fingirala pa su se pojedini prezaduženi gospodarstvenici lako vozikali u Ferrarijima.
‘Uzmimo samo za primjer Keruma’
Još uvijek, jer zakon još nije promijenjen, poduzetnik vlastima sam prilaže izjavu potpisanu kod javnog bilježnika da nema dugova prema državi. To je, dakako, bez provjere kao mačku o rep, ali kontrola nije predviđena. Obaveza da se isplaćuju ugovorene plaće svojedobno je stavljena u zakon, ali vlasnik tvrtke može odgovarati samo ako se utvrdi da je svoje zaposlene mogao namiriti, a nije. Ako njegov advokat dokaže da to iz raznih razloga nije bio u stanju – onda nikome ništa.
Zato je Hrvatska puna i prepuna slučajeva koji bacaju ljagu i na korektne poduzetnike. Zato je riječ ”poduzetnik” omrznuta kod velikog broja građana od kojih su se mnogi i sami opekli radeći za takve poslodavce.
Uzmimo samo za primjer Željka Keruma, bivšeg gradonačelnik Splita, koji je kao HDZ-ov koalicijski partner na izborima 2011. godine postao i saborski zastupnik. A on je samo jedan. Državi je ostao dužan za porez, gradu Splitu, raznim tvrtkama i radnicima ukupno oko 170 milijuna kuna. To je lijepa svotica nezakonitog viška od oko 22,5 milijuna eura.
Članak se nastavlja ispod oglasa
‘Nije se provjeravalo čak ni njega’
Njegovo kasnije propalo poslovno carstvo, kojim se sada već godinama bavi stečajna upraviteljica pokušavajući u što većoj mjeri obeštetiti nepregledni niz dužnika, funkcioniralo je godinama kroz vlasništvo nad Kerumovim povezanim firmama i kroz otvaranje novih. Računi nekadašnjeg vozača bagera i prodavača ribe na splitskoj pijaci nikad nisu bili čisti, ali nove tvrtke kupovao je registrirao bez problema.
Nije se provjeravalo čak ni njega iako je postao istaknuta javna osoba, vlasnik pola Splita i četiri puta uzastopno, sve do posljednjih lokalnih izbora, kandidat za splitskog gradonačelnika. Višestruko osnivanje tvrtki postalo je hit još u devedesetima s legendarnim Miroslavom Kutlom, sada osuđenikom i bjeguncem koji neometeno živi u Hercegovini.
Ljudi takvog soja dočepali su se ogromnih bogatstava tako da im ni stečaj, ako ikada dođe, a ni presude, ne mogu osobito zagorčati život. Veseli gradonačelnik Kerum jednom je splitskim opozicijskim vijećnicima rekao da i njega, kao i njih, smeta razvaljeni asfalt na ulicama. Ali njega pogotovo: ”Možete misliti kako je tek meni voziti po tim rupama, puno gore nego vama, jer je moj Ferrari samo prst od ceste”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
’Ni s Maybachom mu nije bilo lakše’
A ni s Mercedesom Maybach nije mu sigurno bilo ništa lakše. Stručnjaci će reći jesu li ove zakonske izmjene dovoljno efikasna mjera protiv poduzetnika koje love u mutnom i svjesno šire biznis pljačkajući državu, svoje zaposlenike i druge vjerovnike tako da nitko od njih ne može naplatiti ni deset posto duga čak i ako dođu na udar stečaja.
Radnici koji svoj novac nikad nisu vidjeli najbolje znaju i razumiju kako se kapital prebacuje sa stare tvrtke na sljedeću, sa zadužene na novu, a dugovi se zakopavaju u projektu koji se napušta. Tamo više ni za koga ne ostane ni pišljivog centa. Jer upravo to i jest ideja ovog balkanskog tipa poslovanja. Iza njega godinama ostaju vile, hacijende, dionice računi u Švicarskoj i vozni park kakvog se ne bi posramio ni Tesla Ericsson.
Sada je EU zakucala i na ta vrata i to otvara neku nadu barem pro futuro. No što ćemo s novim tvrtkama koje će ovi i dalje registrirati na supruge, stričeve i susjeda preko puta? Je li Vlada i za to pripremila neku kvaku? Juro Martinović već unaprijed zna da će ”spretni ljudi vjerojatno opet tražiti način da izigraju i ovaj stroži zakon”. I to je sigurno točno, ali ne zvuči dobro kad to proriče državni tajnik, desna ruka ministra pravosuđa. Jer teško je izigrati kvalitetno zakonodavstvo i pedantne službe koje ga provode. Hrvatskoj treba oboje, a hoće li to imati?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vlada otkrila toplu vodu, da dužnici ne smiju otvarati nove firme. Ali već najavljuju da će se zakon moći izbjegavati
Što se tiče našeg sustava, prezaduženi gospodarstvenici lako su se vozikali u Ferrarijima
Radnici koji svoj novac nikad nisu vidjeli najbolje znaju i razumiju kako se kapital prebacuje sa stare tvrtke na sljedeću, sa zadužene na novu, a dugovi se zakopavaju u projektu koji se napušta. Tamo više ni za koga ne ostane ni pišljivog centa. Jer upravo to i jest ideja ovog balkanskog tipa poslovanja. Iza njega godinama ostaju vile, hacijende, dionice računi u Švicarskoj i vozni park kakvog se ne bi posramio ni Tesla Ericsson
Sve napredne zemlje znaju da se i te kako može zaustaviti one mufljuze koji ne plaćaju poreze, davanja i radnike pa otvaraju nova poduzeća, a kaos ostavljaju starima, no konačno se ta topla voda otkriva i u Hrvatskoj. Dakle, osobe s dugovanjima više neće moći pokretati nove firme, u to ime mijenjaju se zakoni o sudskom registru i trgovačkim društvima.
Ukratko, registracija trgovačkog društva bit će odbijena ako sud od Porezne uprave dobije informaciju da poduzetnik ima neplaćena dugovanja. Takva informacija morat će biti zatražena u svim pokušajima da se otvori nova firma. Zašto tako jednostavna i logična stvar nije napravljena nikad do sada, o tome možemo špekulirati, no čini se da pritisak i za ovo sada opet dolazi iz Bruxellesa.
Državni tajnik u Ministarstvu pravosuđa i uprave Juro Martinović u petak je to potvrdio rekavši kako se zakonske izmjene donose ”da bi se naše zakonodavstvo prilagodilo europskim zakonima”. Što se tiče našeg sustava, briga za porezni novac i radničke plaće dosad se samo fingirala pa su se pojedini prezaduženi gospodarstvenici lako vozikali u Ferrarijima.
‘Uzmimo samo za primjer Keruma’
Još uvijek, jer zakon još nije promijenjen, poduzetnik vlastima sam prilaže izjavu potpisanu kod javnog bilježnika da nema dugova prema državi. To je, dakako, bez provjere kao mačku o rep, ali kontrola nije predviđena. Obaveza da se isplaćuju ugovorene plaće svojedobno je stavljena u zakon, ali vlasnik tvrtke može odgovarati samo ako se utvrdi da je svoje zaposlene mogao namiriti, a nije. Ako njegov advokat dokaže da to iz raznih razloga nije bio u stanju – onda nikome ništa.
Zato je Hrvatska puna i prepuna slučajeva koji bacaju ljagu i na korektne poduzetnike. Zato je riječ ”poduzetnik” omrznuta kod velikog broja građana od kojih su se mnogi i sami opekli radeći za takve poslodavce.
Uzmimo samo za primjer Željka Keruma, bivšeg gradonačelnik Splita, koji je kao HDZ-ov koalicijski partner na izborima 2011. godine postao i saborski zastupnik. A on je samo jedan. Državi je ostao dužan za porez, gradu Splitu, raznim tvrtkama i radnicima ukupno oko 170 milijuna kuna. To je lijepa svotica nezakonitog viška od oko 22,5 milijuna eura.
‘Nije se provjeravalo čak ni njega’
Njegovo kasnije propalo poslovno carstvo, kojim se sada već godinama bavi stečajna upraviteljica pokušavajući u što većoj mjeri obeštetiti nepregledni niz dužnika, funkcioniralo je godinama kroz vlasništvo nad Kerumovim povezanim firmama i kroz otvaranje novih. Računi nekadašnjeg vozača bagera i prodavača ribe na splitskoj pijaci nikad nisu bili čisti, ali nove tvrtke kupovao je registrirao bez problema.
Nije se provjeravalo čak ni njega iako je postao istaknuta javna osoba, vlasnik pola Splita i četiri puta uzastopno, sve do posljednjih lokalnih izbora, kandidat za splitskog gradonačelnika. Višestruko osnivanje tvrtki postalo je hit još u devedesetima s legendarnim Miroslavom Kutlom, sada osuđenikom i bjeguncem koji neometeno živi u Hercegovini.
Ljudi takvog soja dočepali su se ogromnih bogatstava tako da im ni stečaj, ako ikada dođe, a ni presude, ne mogu osobito zagorčati život. Veseli gradonačelnik Kerum jednom je splitskim opozicijskim vijećnicima rekao da i njega, kao i njih, smeta razvaljeni asfalt na ulicama. Ali njega pogotovo: ”Možete misliti kako je tek meni voziti po tim rupama, puno gore nego vama, jer je moj Ferrari samo prst od ceste”.
’Ni s Maybachom mu nije bilo lakše’
A ni s Mercedesom Maybach nije mu sigurno bilo ništa lakše. Stručnjaci će reći jesu li ove zakonske izmjene dovoljno efikasna mjera protiv poduzetnika koje love u mutnom i svjesno šire biznis pljačkajući državu, svoje zaposlenike i druge vjerovnike tako da nitko od njih ne može naplatiti ni deset posto duga čak i ako dođu na udar stečaja.
Radnici koji svoj novac nikad nisu vidjeli najbolje znaju i razumiju kako se kapital prebacuje sa stare tvrtke na sljedeću, sa zadužene na novu, a dugovi se zakopavaju u projektu koji se napušta. Tamo više ni za koga ne ostane ni pišljivog centa. Jer upravo to i jest ideja ovog balkanskog tipa poslovanja. Iza njega godinama ostaju vile, hacijende, dionice računi u Švicarskoj i vozni park kakvog se ne bi posramio ni Tesla Ericsson.
Sada je EU zakucala i na ta vrata i to otvara neku nadu barem pro futuro. No što ćemo s novim tvrtkama koje će ovi i dalje registrirati na supruge, stričeve i susjeda preko puta? Je li Vlada i za to pripremila neku kvaku? Juro Martinović već unaprijed zna da će ”spretni ljudi vjerojatno opet tražiti način da izigraju i ovaj stroži zakon”. I to je sigurno točno, ali ne zvuči dobro kad to proriče državni tajnik, desna ruka ministra pravosuđa. Jer teško je izigrati kvalitetno zakonodavstvo i pedantne službe koje ga provode. Hrvatskoj treba oboje, a hoće li to imati?