Nitko nije siguran niti zaštićen od Jackova bijesa, možda će krenuti prema vama. Nikad ne znaš na koga će se ubojica okomiti, koga će dohvatiti. Here’s Johnny! Vrata su razbijena sjekirom. I nema pošteđenih. Ako si ga nagazio, vraća rafalno. Oni koji ga simpatiziraju, strahuju, jer, jasno je, ne može se taj suzdržati. Riječ je o takozvanom uncanny efektu koji je uveo Freud i opisao kao susret sa zaboravljenim, potisnutim ili blokiranim, koji izaziva trenutnu tjeskobu. Onaj osjećaj da vam je nešto istodobno blizu i strašno daleko.
Jedan lik, dva lica
Isti efekt jeze izazvao je jučerašnji Facebook status predsjednika Milanovića u kojem se ničim izazvan okomio na migrante. Prije devet godina, u jeku najveće europske migrantske krize tadašnji premijer Zoran Milanović proveo je kroz Hrvatsku više od 600 tisuća izbjeglica omogućivši nesretnicima koliko-toliko dostojanstvo.
Zakačio se pritom s Viktorom Orbanom zbog žica na granici, konstantno bio u kontaktu sa slovenskim premijerom, jasno rekao Bruxellesu i Angeli Merkel da Hrvatska neće biti biti hotspot u kojoj će se spontano ili dogovorom nekih trećih zadržavati veći broj ljudi od onog broja koji zemlja može primiti.
Kako je, dakle, moguće da je isti čovjek jučer ničim izazvan objavio status o migrantima gužvajući sve što je po tom pitanju njegova Vlada 2015. mirno i pametno napravila? Je li najmudrije da ozbiljnu temu današnjih ekonomskih migranata otvori predsjednik Republike u kampanji na društvenim mrežama?
Tko je tu bedak?
“Danas je sve drukčije jer sada ovdje dolaze migranti s računicom i želeći uzeti samo socijalnu pomoć”, objašnjava. No, predsjednik dobro zna da ljudi ne čitaju i ne moraju čitati pažljivo. Dobro zna da neki ne vide puno razlike između organiziranih mafijaških skupina koje krijumčare migrante preko granice i Nepalaca koji na biciklima dostavljaju sushi i tajlandsku slatko-kiselu juhu?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Je li moguće zamisliti potencijalne mučne posljedice kada, po anketama sve omiljeniji predsjednik napiše da su “ti ljudi protupravno ovdje i kao takvi trebaju biti tretirani. Budimo i dalje prema njima pošteni i sućutni”, i istodobno zaključuje “da ne bismo trebali biti bedaci”.
Ministar policije Davor Božinović promptno je polijepio svoje slike u helikopteru i na granici sa specijalcima, desnica je reagirala žaleći se po medijima da je “to njihova tema”. I Most i Domovinski pokret cijuknuli su “mi smo se toga prvi sjetili”. SDP nije reagirao.
Na pitanje uznemiravaju li SDP-ovce ovakve predsjednikove izjave o migrantima, Arsen Bauk posegnuo je za doskočicom. “Zbog upozorenja Ustavnog suda nisam u mogućnosti komentirati ono što je napisao predsjednik Republike”, rekao je Bauk. Možda bi bilo pametno da se od kompleksnih tema u kampanji suzdrže ako za njih nemaju dovoljno koncentracije i ne bi prigodno bili konzistentni. Ali što se može, Here’s Johnny!
Članak se nastavlja ispod oglasa
Za vrijeme presica Zorana Milanovića čovjek se osjeća kao da gleda Shining iz našeg sokaka
Možda bi bilo pametno da se SDP-ovci od kompleksnih tema u kampanji suzdrže
Nikad ne znaš na koga će se okomiti, koga će dohvatiti. Here's Johnny! Vrata su razbijena sjekirom. I nema pošteđenih. Ako si ga nagazio, vraća rafalno. Ako ga simpatiziraš, strahuješ jer, jasno je, ne može se suzdržati
Praćenje Milanovićevih nastupa postalo je kao gledanje ‘Isijavanja’. Prije snimanja tog veličanstvenog klasika Stanley Kubrick proučavao je učinke subliminalnih slika. Jedan od alata kojima veliki redatelj unosi jezu su kadrovi u kojima Jack Nicholson u samo par frejmova pogleda u objektiv kamere iako nema druge osobe s kojom komunicira. Gledatelj je uznemiren, jer možda Jack gleda u duha, ali možda gleda u vas.
Nitko nije siguran niti zaštićen od Jackova bijesa, možda će krenuti prema vama. Nikad ne znaš na koga će se ubojica okomiti, koga će dohvatiti. Here’s Johnny! Vrata su razbijena sjekirom. I nema pošteđenih. Ako si ga nagazio, vraća rafalno. Oni koji ga simpatiziraju, strahuju, jer, jasno je, ne može se taj suzdržati. Riječ je o takozvanom uncanny efektu koji je uveo Freud i opisao kao susret sa zaboravljenim, potisnutim ili blokiranim, koji izaziva trenutnu tjeskobu. Onaj osjećaj da vam je nešto istodobno blizu i strašno daleko.
Jedan lik, dva lica
Isti efekt jeze izazvao je jučerašnji Facebook status predsjednika Milanovića u kojem se ničim izazvan okomio na migrante. Prije devet godina, u jeku najveće europske migrantske krize tadašnji premijer Zoran Milanović proveo je kroz Hrvatsku više od 600 tisuća izbjeglica omogućivši nesretnicima koliko-toliko dostojanstvo.
Zakačio se pritom s Viktorom Orbanom zbog žica na granici, konstantno bio u kontaktu sa slovenskim premijerom, jasno rekao Bruxellesu i Angeli Merkel da Hrvatska neće biti biti hotspot u kojoj će se spontano ili dogovorom nekih trećih zadržavati veći broj ljudi od onog broja koji zemlja može primiti.
Kako je, dakle, moguće da je isti čovjek jučer ničim izazvan objavio status o migrantima gužvajući sve što je po tom pitanju njegova Vlada 2015. mirno i pametno napravila? Je li najmudrije da ozbiljnu temu današnjih ekonomskih migranata otvori predsjednik Republike u kampanji na društvenim mrežama?
Tko je tu bedak?
“Danas je sve drukčije jer sada ovdje dolaze migranti s računicom i želeći uzeti samo socijalnu pomoć”, objašnjava. No, predsjednik dobro zna da ljudi ne čitaju i ne moraju čitati pažljivo. Dobro zna da neki ne vide puno razlike između organiziranih mafijaških skupina koje krijumčare migrante preko granice i Nepalaca koji na biciklima dostavljaju sushi i tajlandsku slatko-kiselu juhu?
Je li moguće zamisliti potencijalne mučne posljedice kada, po anketama sve omiljeniji predsjednik napiše da su “ti ljudi protupravno ovdje i kao takvi trebaju biti tretirani. Budimo i dalje prema njima pošteni i sućutni”, i istodobno zaključuje “da ne bismo trebali biti bedaci”.
Ministar policije Davor Božinović promptno je polijepio svoje slike u helikopteru i na granici sa specijalcima, desnica je reagirala žaleći se po medijima da je “to njihova tema”. I Most i Domovinski pokret cijuknuli su “mi smo se toga prvi sjetili”. SDP nije reagirao.
Na pitanje uznemiravaju li SDP-ovce ovakve predsjednikove izjave o migrantima, Arsen Bauk posegnuo je za doskočicom. “Zbog upozorenja Ustavnog suda nisam u mogućnosti komentirati ono što je napisao predsjednik Republike”, rekao je Bauk. Možda bi bilo pametno da se od kompleksnih tema u kampanji suzdrže ako za njih nemaju dovoljno koncentracije i ne bi prigodno bili konzistentni. Ali što se može, Here’s Johnny!