Koliko vrijedimo točno nam je pokazao sprovod gradonačelnika Milana Bandića koji je doveo na Mirogoj valjda tisuće štovatelja i zahvalnika. Više od 25 ožalošćenih rođaka i prijatelja ne smije ispratiti u grob nekog drugog oca, muža, brata, djeda s 13 unuka i sedam praunuka, zaslužnog poslovnog partnera koji je podigao firmu s tisuću zaposlenih, dobročinitelja, bivšeg profesora, mentora ili virtuoznog violinista u filharmoniji. Jer je Covid. Pa je vraški opasno i sramotno neodgovorno. Ali kod Bandića je posve druga stvar. Strogo pravilo čudesno se razvuklo koliko god treba, s 25 na 25 na n-tu.
Bandić i u smrti može, ostali ne
Kaže se uvijek da Smrt sve poravna. Da smo pred njom svi isti. Da Kosac siječe redom i ne da se potkupiti ni od onih koji su svima drugima pisali pravila, nosili basnoslovne satove, koje su vozili na bijelim kožnim sjedalima i pred kojima si morao biti manji od makova zrna. To je ta jeftina utjeha za sirotinju da strpljivo guta svoj mizerni kruh, ostane ponizna i poslušna i ne gleda zavidno u tuđi tanjur s gravurama i zlatnim rubom. Jer doći će i njen pobjedonosni trenutak zadnjega dana među živima, tada će se izjednačiti s moćnicima i prvi put stati uz njih kao uz sebi ravne.
Jest da su oni živjeli kao carevi, a ti i tvoji kao sluge, ali ima i tome kraja, a Smrt će presuditi kad je kucnuo čas. Ali evo ti gledaj vijesti s Mirogoja pa ćeš znati kako stvarno stojiš s time u Hrvatskoj, koja nije ni nasljedna monarhija osornih krunjenih glava, ni okrutna despocija vojne hunte, i čiji ti ustav svečano garantira jednakost pred svakim zakonom i svakom normom. Bandić i u smrti može, ostali ne.
Podjela na staleže
Tu smo, dakle, nemojmo se pretvarati da smo negdje drugo i da je ovo zemlja jednakopravnog svijeta. Jer nije. Pa neka nas barem ne farbaju, nije ovaj narod baš toliko glup. A i nepristojno je. Ma kakve epidemiološke mjere, kakvi redari, kakve trice i kučine. Ljudi su na ovom ispraćaju kondolirali i slušali ganutljive govore skroz natisnuti jedno do drugoga. I – kao što smo i inače već mogli shvatiti po koječemu – opet se potvrdilo da su ovdje uspostavljeni posebni aršini, jedni za masu bezimenih i drugi koji su skrojeni za formate bolje od svih nas ostalih.
A pred tim običajnim zakonodavstvom stoje kad god treba u stavu mirno i potpredsjednik Vlade svih građana Davor Božinović, i ministar zdravstva svih građana Vili Beroš, i glavni domaći stručnjak za ovu svjetsku bolest Krunoslav Capak. Kao, uostalom, i premijer Plenković, vrhovni komandant cijele ove predstave koja se tiče općeg zdravlja, života i smrti, a stanovništvo je svejedno razvrstano u razred za običan tretman i za razred za poseban tretman.
Kad su jedni u pitanju, virus se širi kao blesav. Kad su ovi drugi, zastat će i pričekati dok se namiri njihova volja. Zato je možda najbolje da nas se i Ustavom podijeli u staleže. Već ih imamo pa neka se to napokon i zapiše.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zaključak nakon Bandićevog sprovoda: Možda bi bilo najbolje da nas i Ustavom podijele na staleže
Gledaj vijesti s Mirogoja pa ćeš znati kako stvarno stojiš u Hrvatskoj
Kaže se uvijek da Smrt sve poravna. Da smo pred njom svi isti. Da Kosac siječe redom i ne da se potkupiti ni od onih koji su svima drugima pisali pravila, nosili basnoslovne satove, koje su vozili na bijelim kožnim sjedalima i pred kojima si morao biti manji od makova zrna. To je ta jeftina utjeha za sirotinju da strpljivo guta svoj mizerni kruh, ostane ponizna i poslušna i ne gleda zavidno u tuđi tanjur s gravurama i zlatnim rubom.
Koliko vrijedimo točno nam je pokazao sprovod gradonačelnika Milana Bandića koji je doveo na Mirogoj valjda tisuće štovatelja i zahvalnika. Više od 25 ožalošćenih rođaka i prijatelja ne smije ispratiti u grob nekog drugog oca, muža, brata, djeda s 13 unuka i sedam praunuka, zaslužnog poslovnog partnera koji je podigao firmu s tisuću zaposlenih, dobročinitelja, bivšeg profesora, mentora ili virtuoznog violinista u filharmoniji. Jer je Covid. Pa je vraški opasno i sramotno neodgovorno. Ali kod Bandića je posve druga stvar. Strogo pravilo čudesno se razvuklo koliko god treba, s 25 na 25 na n-tu.
Bandić i u smrti može, ostali ne
Kaže se uvijek da Smrt sve poravna. Da smo pred njom svi isti. Da Kosac siječe redom i ne da se potkupiti ni od onih koji su svima drugima pisali pravila, nosili basnoslovne satove, koje su vozili na bijelim kožnim sjedalima i pred kojima si morao biti manji od makova zrna. To je ta jeftina utjeha za sirotinju da strpljivo guta svoj mizerni kruh, ostane ponizna i poslušna i ne gleda zavidno u tuđi tanjur s gravurama i zlatnim rubom. Jer doći će i njen pobjedonosni trenutak zadnjega dana među živima, tada će se izjednačiti s moćnicima i prvi put stati uz njih kao uz sebi ravne.
Jest da su oni živjeli kao carevi, a ti i tvoji kao sluge, ali ima i tome kraja, a Smrt će presuditi kad je kucnuo čas. Ali evo ti gledaj vijesti s Mirogoja pa ćeš znati kako stvarno stojiš s time u Hrvatskoj, koja nije ni nasljedna monarhija osornih krunjenih glava, ni okrutna despocija vojne hunte, i čiji ti ustav svečano garantira jednakost pred svakim zakonom i svakom normom. Bandić i u smrti može, ostali ne.
Podjela na staleže
Tu smo, dakle, nemojmo se pretvarati da smo negdje drugo i da je ovo zemlja jednakopravnog svijeta. Jer nije. Pa neka nas barem ne farbaju, nije ovaj narod baš toliko glup. A i nepristojno je. Ma kakve epidemiološke mjere, kakvi redari, kakve trice i kučine. Ljudi su na ovom ispraćaju kondolirali i slušali ganutljive govore skroz natisnuti jedno do drugoga. I – kao što smo i inače već mogli shvatiti po koječemu – opet se potvrdilo da su ovdje uspostavljeni posebni aršini, jedni za masu bezimenih i drugi koji su skrojeni za formate bolje od svih nas ostalih.
A pred tim običajnim zakonodavstvom stoje kad god treba u stavu mirno i potpredsjednik Vlade svih građana Davor Božinović, i ministar zdravstva svih građana Vili Beroš, i glavni domaći stručnjak za ovu svjetsku bolest Krunoslav Capak. Kao, uostalom, i premijer Plenković, vrhovni komandant cijele ove predstave koja se tiče općeg zdravlja, života i smrti, a stanovništvo je svejedno razvrstano u razred za običan tretman i za razred za poseban tretman.
Kad su jedni u pitanju, virus se širi kao blesav. Kad su ovi drugi, zastat će i pričekati dok se namiri njihova volja. Zato je možda najbolje da nas se i Ustavom podijeli u staleže. Već ih imamo pa neka se to napokon i zapiše.