Zašto je problematična Bozanićeva izjava o potresu kod Petrinje i Božjoj volji

Hoće li vjerski fanatizam uskoro postati mjera stvari

Postoji bitna razlika između naklapanja dokonih ljudi i osporavanja znanosti koje dolazi s mjesta vjerskih i obrazovnih autoriteta te s pozicija vlasti

Ako je do sada i bilo sumnje da je možda riječ o sporadičnim iskazima, nakon što je i kardinal Bozanić za vrijeme posjeta Baniji sugerirao da je kod potresa riječ o Božjoj volji stvari počinju ozbiljno brinuti. Bozanić je doslovno izjavio: “Postavlja se pitanje što Bog ovime želi poručiti, možda da više pogledamo što treba učiniti u ovo vrijeme, možda da se ovdje skupi sve dobro, da se stvori savez dobra”.

U svakom društvu i zemlji postoje ljudi koji vjeruju u raznorazne stvari pa i u one koje odbacuju sve znanstvene spoznaje, od geoloških, preko medicinskih, do evolucijskih. Dok je stvar na pojedinačnoj razini, ona ne predstavlja realan problem. Nešto veći problem postaje kad se ti pojedinci na nekoj platformi udruže pa, primjerice odluče voditi raširenu kampanju protiv cijepljenja.

Uloga moćnih institucija

No, uvjerljivo najveći problem, koji znatno otežava normalno funkcioniranje društva i život zemlje u stvarnom vremenu je onaj kada tako osebujna gledanja zadobiju podršku moćnih institucija i njeni dijelovi ili cjelina počnu sudjelovati u širenju takvih spoznaja. Taj problem naravno nije od jučer, niti ga Hrvatska jedina ima.

Stvar je postala trend, ali zahvaljujući takvoj vrsti logike mi već godinama imamo ozbiljan društveni sukob oko toga počinje li život začećem ili ne. Pri čemu se potpuno negiraju znanstvene spoznaje i to ozbiljno pitanje se svodi na stvar uvjerenja. Isto vrijedi i za raspravu o tome je li svako seksualno opredjeljenje koje nije heteroseksualno predstavlja mentalni problem, iako je znanost odavno odbacila tu ideju.

Ideološke rasprave i inicijative

Ta vrsta logike na kraju dovodi do nadrealnih ideoloških rasprava i referendumskih inicijativa o definiciji braka, kao da su znanost i ljudska prava pitanje nečijeg vjerovanja ili nevjerovanja. Sve ovo pišem potaknut tezom dogradonačelnice Petrinje koja je nakon prvog blažeg potresa izjavila kako bi on mogao predstavljati nekakvu Božju kaznu, a ne jednostavnu geološku činjenicu.

Isto vrijedi i za status profesorice s MIOC-a koja potres povezuje s pronalaskom cjepiva. Nije to ništa novo, uostalom nema katastrofe koja se dogodila u povijesti, a da je vjerski fanatici nisu protumačili kao Božju kaznu.

Tako je, nedavno od korone preminuli crnogorski mitropolit Amfilohije nakon pojave pandemije zaključio da je to kazna za modernizaciju Europe. No, tu dolazimo do pravog problema.

Osporavanje znanosti s pozicije vlasti

Postoji bitna razlika između naklapanja dokonih ljudi i osporavanja znanosti koje dolazi s mjesta vjerskih i obrazovnih autoriteta te s pozicija vlasti. Nakon što se u nevjerojatno brzom roku pojavilo nekoliko cjepiva koji će omogućiti izlazak iz pandemije pojavili su se zahtjevi iz crkve da se ljudi ne bi trebali cijepiti s cjepivima za čiju proizvodnju su korištene stanice iz pobačenih fetusa.

Ohrabrujuće je što je nakon toga Vatikan reagirao priopćenjem Kongregacije za nauk vjere zaključivši da su moralno prihvatljiva sve dok ne postoji alternativa. Taj zaključak, međutim nije pokolebao Vrhbosanskog nadbiskupa kardinala Vinka Puljića da u velikom intervjuu povodom Božića iznova dovede u pitanje korištenje cjepiva iz moralnih razloga.

Krinka slobodnog uvjerenja

Tek koji dan nakon toga Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini je zabranila vjernicima da prime cjepiva za čiju je izradu korištena svinjska želatina. Drugim riječima, vrlo moćne institucije i njihovi čelni ljudi otvoreno opstruiraju kampanju cijepljenja pod krinkom slobodnog uvjerenja, što se konceptualno ni na koji način ne razlikuje od svih ostalih negatora bilo kakvih znanstvenih spoznaja, vezanih uz pandemiju.

Iako je i to upitno, vjerojatno je da će autoritet države na koncu biti jači, ali ako se ovako nastavi sasvim sigurno će autoritet znanosti kopnjeti, a državu bi mogli izravno preuzeti oni kojima je opovrgavanje znanosti glavna platforma za djelovanje.

Uostalom, sve su brojnije inicijative usmjerene ka tome da se teoriju evolucije izbaci iz udžbenika, uz argumentaciju da su većina ljudi vjernici koji ne dijele takva stajališta. Ukratko, bez obzira na to što je upravo postigla nevjerojatan uspjeh, znanost se nalazi na sve snažnijem udaru osporavatelja, što je zapravo tragično.