Blade Runner je jedan od najutjecajnijih SF filmova u povijesti; izvukli smo još neke hitove tog žanra

Osim spomenutog, Blade Runner je bio prekretnica u svijetu SF filmova i zbog spektakularnih efekata, vizuala i futurističkog dizajna koji i danas izgleda jednako svježe i impresivno. Stari Blade Runner i njegov nastavak koji upravo igra u kinima potaknuli su nas da se prisjetimo još nekih SF klasika koji su promijenili lice žanra.

2001: Odiseja u svemiru (1968)

Sedam godina nakon prvog leta u svemir i godinu dana prije prvog slijetanja čovjeka na Mjesec, vizionarski redatelj Stanley Kubrick stvorio je svoje bezvremensko remek-djelo. Njegova svemirska opera, kako je često nazivaju, smatra se temeljem modernih znanstveno-fantastičnih filmova. Upravo zbog slojevitosti. film je još uvijek predmet istraživanja filmaša, a u mnogim novijim SF-ovima je lako prepoznati elemente koji su inspirirani Odisejom.

Za današnje pojmove Odiseja je film izuzetno sporog tempa, ali time je Kubrick htio dočarati osamu putovanja kroz svemir koje se proteže godinama, ili desetcima godina. No ta razvučenost radnje dala mu je priliku da nas upozna s nekoliko filozofskih koncepata. Prvi i očiti, nakon što monolit padne na Zemlju, je taj da nepoznata izvanzemaljska inteligencija utječe na život, svijet te razvoj čovječanstva.

Drugi koncept o kojem je htio potaknuti razmišljanje je ljudska ovisnost o tehnologiji te koliko nas ta ovisnost može koštati što je prikazao kroz već legendarni lik kompjuterske inteligencije poznat kao H.A.L. 9000. Naposljetku je na jednako filozofski način upozorio na nepoznanice koje nas očekuju na budućim istraživanjima svemira. Odiseja je promijenila lice znanstvene fantastike, a Steven Spielberg tu je promjenu nazvao velikim praskom žanra.

Bliski susreti treće vrste (1997)

Nakon što je kultnim Raljama privukao pažnju javnosti na svoj jedinstveni redateljski talent, Steven Spielberg je svijetu filma ponudio jedan od najznačajnijih klasika znanstveno-fantastičnog žanra. Nezaboravna priča o običnom čovjeku koji nakon susreta s letećim objektom postaje opsjednut ponovnim susretom s izvanzemaljcima poslužila je kao plodno tlo za istraživanje svih urbanih legendi o letećim tanjurima i posjetama iz svemira.

Bliski susreti treće vrste prikazuju dva ključna elementa NLO kulture – državnu zavjeru sa svrhom zataškavanja cijele priče te prikaz samih izvanzemaljaca. No pravo iznenađenje dolazi na kraju; suprotno od dotad uobičajenih strahova od izvanzemaljaca potaknutih radio dramom Rat svjetova Orsona Wellesa, Bliski susreti treće vrste ne završavaju pokušajem istrebljenja ljudske rase, već univerzalnom porukom nade. U Spielbergovoj viziji došljaci iz svemira nas ne žele uništiti, nego samo komunicirati putem raznobojnih svjetala i pamtljive melodije.

Spielberg je svojim Bliskim susretima zaslužan i za modernu općeprihvaćenu ideju kako izvanzemaljci izgledaju. Njegovi humanoidni izvanzemaljci s velikim glavama i očima, tankim udovima i sitnim tjelima postali su špranca po kojoj su od tada mnogi drugi filmaši, umjetnici i strip crtači prikazali došljake iz svemira.

Star Wars: New Hope (1977)

1977. mladi redatelj George Lucas imao je ambiciju stvoriti film koji će zapanjiti i oduševiti publiku, tada vjerojatno nije bio ni svjestan da će time udariti temelje jednoj od najjačih SF franšiza. Star Wars je bio prekretnica žanra; nije se bavio ljudskim putovanjem u svemir, nije se bavio pokušajima odgonetanja kako bi trebao izgledati prvi susret s izvanzemaljcima, ni kako bi oni trebali izgledati, nije se bazirao na strahu da će nas došljaci iz svemira htjeti istrijebiti.

Umjesto toga osmislio je fantastičnu svemirsku operu koja ima svoje vlastite zakone fizike i međuljudske interakcije. Stvorio je vrlo kompleksan svijet i njegovu povijest, s likovima s kojima se možemo poistovjetiti iako žive u galaksiji “far, far away”. Dodatno je pomaknuo koncepciju SF-a koji je naviknut gledati u budućnost time da je prebacio radnju u davnu prošlost. Svemirski seting poslužio je kao dobra podloga Lucasu da iznese svoju filozofiju o nevidljivoj sili koja povezuje sva bića.

Njegova filozofija potpomognuta spektakularnim vizualima, impresivnom pričom i legendarnim likovima pustila je korijene; njegovi Jedi vitezovi nisu samo integralni dio pop kulture, od tada se razvila i cijela religija oko njih.

Alien (1979)

Kad se na istu hrpu stave Blade Runner i Alien, lako je zaključiti da je Ridley Scott jedan od najutjecajnijih i najkreativnijih autora SF žanra. Jednako koliko je utjecao na vizualni prikaz i opću atmosferu budućnosti svojim Blade Runnerom, toliko je utjecao na osjećaj klaustrofobije u svemirskim putovanjima i strah od nepoznatog svojim Alienom.

Alien je po prvi puta u SF žanr uveo element klasičnog horora. Skučeni hodnici osvjetljeni treperavim neonkama idealan su seting za ubojito vanzemaljsko biće čiji je jedini cilj satrati sve što se kreće. No prije nego što krene ubijati, sami način na koji alien dolazi na svijet je groteskan. Kad se film pojavio u kinima, gledatelji su vjerojatno smatrali da samo bolestan um može smisliti paukoliko biće koje se zalijepi na facu nesretne žrtve da bi mu položilo jajašca ravno u želudac, iz kojih se izlegne mali alien koji izgrize svoj put na svijet kroz trbuh svog domaćina.

Ipak, Scott je postavio novi standard za SF filmove, uvelike zahvaljujući H. R. Gigeru koji je dizajnirao aliena i postavio opći vizualni dojam cijele franšize koja je uslijedila. Nakon Odiseje, Bliskih susreta i Star Warsa koji su svaki na svoj način bili romantični, Ridley Scott je prvi pokazao da bi putovanje kroz svemir moglo biti ipak manje romantično.

E.T. (1982)

Iste godine kad je Blade Runner prikazao prilično sumornu viziju budućnosti, Spielberg mu je pružio svojevrsnu ravnotežu do tada najtoplijim pripadnikom SF žanra. E. T. je postao miljenik cijelog svijeta netom nakon premijere, a Spielberg se nakon slične premise kao u ‘Bliskim susretima’ potvrdio kao jedan od rijetkih vizionara koji su optimistični u predviđanjima budućnosti i kontakta s izvanzemaljcima, koji nas ipak možda ne žele odmah uništiti.

E. T. je jedna od originalnijih znanstveno-fantastičnih priča, a ujedno i jedno od Spielbergovih najboljih djela u tom žanru. I danas, punih 35 godina otkad je snimljen, simpatični izvanzemaljac jednakom lakoćom šarmira gledatelje svih generacija.

U svojim pokušajima da se vrati kući, E. T. je osvojio četiri Oscara od čak devet nominacija i postao jedan od najomiljenijih izvanzemaljskih junaka filmske umjetnosti.

Terminator (1984)

Jamesu Cameronu SF žanr nije stran (njegov Avatar je film s najvećom zaradom u povijesti), a svoju SF karijeru započeo je s Terminatorom koji je odmah postao klasik žanra. Terminator se, poput mnogih SF filmova, dotaknuo putovanja kroz vrijeme, što nije bila Cameronova inovacija i zapravo nije ključni faktor radnje, no uveo je novi element u SF filmove – kiborge ljudskog izgleda.

Sama premisa je bila zastrašujuća; kibernetički strojevi koji su stvoreni za istrebljenje ljudi, koji izgledaju poput nas i ne može ih se nikako prepoznati, a usput su gotovo neuništivi. Kako se obraniti od toga? Cameron je u Terminatoru zaigrao na staru kartu straha od nepoznatog.

Zapravo u svojoj pozadini Cameron svojim Terminatorom postavlja isto pitanje koje je Kubrick postavio svojim H.A.L. 9000 – što ako? Što ako tehnologija u koju polažemo toliko povjerenja razvije vlastitu svjesnost i stekne moć upravljanja našim strojevima, pa čak i obrambenim sustavima poput nuklearnih balističkih raketa? Cameronov Terminator je zapravo vizionarski prikaz društva koje je ovisno o tehnologiji, koja ljudski rod drži u svojevrsnom ropstvu.

Matrix (1999)

Tu viziju ljudskog ropstva pod jarmom tehnologije dodatno su razradili braća Wachowski (tada braća, sada sestre – 2008. je Larry postao Lana, a 2016. je Andy ekao kako je transgenderna osoba Lilly). U samoj premisi Matrix nije bio revolucionaran, na svoj način je prepričao stare poznate koncepte raznih religija i kultura, a najočitiji je bio hinduistički koncept Maye, koji ukratko kaže da je cijeli svijet iluzija iznad koje se moramo izdići kako bismo spoznali istinu. To je upravo ono o čem se Matrix u svojoj osnovi radi.

No, Wachowskiji su imali svoju jasnu viziju prepričavanja poznatih koncepata na moderan, futuristički način, iz koje je nastao jedan od najutjecajnijih SF-ova modernog doba. Matrix je odmah postao hit, a ljubitelji SF-a došli su na svoje ne samo uvjerljivim prikazom high-tech cyberpunk budućnosti, nego i time što su braća Wachowski gledatelje potakla na razmišljanje.

Star Trek (1966-)

Gene Roddenberry je zaslužan za ulazak SF-a u mainstream, bar što se tiče filmova i serija. Teško je utjecaj Star Treka pojmiti ako navedemo samo jedan naslov iz bogate kolekcije avantura intergalaktičkog broda Enterprisea i njegovih nasljednika.

Prema Roddenberryjevoj viziji, ljudi u 23. stoljeću žive u federaciji naroda i nacionalnosti nazvanoj Ujedinjena Zemlja, kao vrlo sofisticirana vrsta koja je razvila napredno društvo u kojem gotovo da nema problema, ne postoji nasilje ni kriminal, čak ne postoji ni novac. To je tek premisa utopijskog SF serijala, koji se svojim optimističkim viđenjem budućnosti razlikuje od drugih SF-ova ispunjenih tjeskobom i strahom od susreta s izvanzemaljcima, osim par rijetkih i već spomenutih iznimaka.

Prava privlačnost ležala je u suptilnim i neopipljivim kvalitetama likova i njihovim međusobnim odnosima u kojima je do izražaja došao vrlo istančan uvid u razlikovanje dobra od zla, a zajedno s time i nova ljudska kvaliteta – ispravnost. Sam Roddenberry izjavio je da je zamislio seriju kao fiktivan svijet u kojem će futurističke situacije poslužiti kao analogije za aktualne svjetske probleme, koji će se naposljetku razriješiti kroz optimizam i humanizam.