Čini se da je feminizam na mala vrata ušao u svijet animiranog filma, a to dokazuju trenutno najpopularniji crtići

U Hollywoodu vjeruju da muškarci neće otići pogledati film s ženom u glavnoj ulozi

FOTO: YouTube

Bezbrojni crtići svoju osnovnu radnju grade oko avantura nekog muškog dvojca – sjetite se samo Woodyja i Buzza Lightyeara iz filma “Toy Story” ili Aladina i njegova duha iz lampe i tako redom. Prelistate li listom crtanih filmova koje ste dosad gledali, shvatit ćete da je to formula koja se čini najprirodnijom kad je u pitanju animirani film.

A sad se pokušajte sjetiti koliko ste animiranih filmova pogledali u kojima su nositelji radnje dva ženska lika. Možda ste se sjetili jednog. E, pa ovo se seksističko stanje u svijetu animiranog filma se promijenilo kad je izašao film “Inside Out” i upravo je zbog toga toliko revolucionaran. Radnja se događa u glavi jedanaestogodišnje Riley. Tematizira se cijeli dijapazon emocija koje su za potrebe filma personificirane pa tako možemo pronaći Tugu, Sreću, Strah, Gađenje i Ljutnju. Dramski se sukob događa između Tuge i Sreće, koje su utjelovljenje ženskim likova, što fokus postavlja neku svojevrsnu žensku priču.

No, cijela je priča mogla izgledati drugačije. Redatelj filma, Pete Docter, inicijalno je mislio upariti Sreću sa Strahom, ali onda je uvidio komični potencijal uparivanja dvojca koji na kraju u filmu i gledamo.

Šovinizam velikih studija

Ovakva vrsta uparivanja u svijetu animacije trebala bi biti normalna, ali se ljudi koji donose strateške odluke prečesto boje svoje junakinje staviti u prvi plan. Dokazuje to i posljednji animirani filmovi velikih studija. Tako je DreamWorks u svom filmu “Home” u središte postavio djevojčicu i njezinog vanzemaljskog prijatelja, ali je na veći plakata prikazan samo simpatični alien. Disney je u “Zootopiji” imao hrabrosti glavnu ulogu prepustiti ženskom liku, ali su joj dali jedva tri rečenice dok njezin muški pandan, koji je uzgred rečeno sporedni lik, pripovijeda cijelu radnju.

Otišao je Disney u tome i dalje. “Matovilku” su zbog bojazni da u kinodvorane neće privući dovoljno dječaka preimenovali u rodno neutralno “Zapetljano” (“Tangled”), a isto su učinili i s filmom “Snježno Carstvo” (“Frozen”) koji se inicijalno trebao zvati “Ledena kraljica”. Usto su glavne junakinje na protivnim materijalima zakopali pod toliko snijega da se nije uopće moglo razaznati da se radi o ženskim likovima.

Ta se njihova strategija pokazala uspješnom jer su dječaci na kraju ipak odsjedili film, ali ono što je ovaj animirani Oskarom nagrađeni film učinilo najuspješnijim crtićem u povijest ipak je opetovani dolazak djevojčica u kino dvorane. Iako su većinu vremena Anna i Elsa odvojene jedna od druge, ono što je u konačnici ostalo važno je njihova čvrsta veza.

Želja za promjenama

Šef Pixara, John Lesseter, prošlog je mjeseca u Cannesu izjavio da on svoje animirane filmove nastoji učiniti što različitijima, imaju pri tome na umu zastupljeniju žensku perspektivu, ali čak i u progresivnih filmova kao što je “Inside Out” evidentno je da postoji prostora za napredak. Uzmimo za primjer rod osjećaja u glavama Rileyinih roditelja – svi osjećaji u glavi njezine mame su ženskog predznaka dok su oni tatini svi muškarci.

Riley je jedini lik u filmu čiju su osjećaji i muški i ženski i prmda bi neki to mogli tumačiti kao znak poimanje rodne fluidnosti, ipak je mnogo vjerojatnije da se Pixar naprosto previše bojao pustiti film s pet ženskih junakinja jer bi na taj način sami sebe opstruirali u tome da dječake koji su pogledali film natjeraju da kupite igračke iz istoga.

U Hollywoodu postoji općeprihvaćena maksima da muškarci neće otići pogledati film s ženom u naslovnoj ulozi, ali zato žene neće nimalo smetati film namijenjen poglavito muškoj publici. Očito su i animatori prihvatili ovo pravilo bez ikakve zadrške. Najdajmo se da će s vremenom naučiti da je vrijeme za promjene konačno sazrijelo, ipak su oni ti koji diktiraju trendove i imaju moć mijenjati stvari.