Članak NY Timesa o seksualnosti Taylor Swift razljutio njezine suradnike: 'To je neprimjereno!'
Prema autorici članka, budući da se Swift nikada nije otvoreno izjasnila kao gay, pjevačica je "hetero žena koja kooptira queer estetiku i narative za promociju svog komercijalnog proizvoda"
Agenti i suradnici pjevačice Taylor Swift nisu baš najsretniji kolumnom iz The New York Timesa, objavljenom prije nekoliko dana, u kojoj se nagađa o njezinom seksualnom identitetu. Kako piše CNN, citirajući izvor “blizak pjevačici”, njezini suradnici smatraju kako, zbog njezina ogromnog uspjeha, u ovom trenutku mnogi komentatori zaboravljaju na etičke principe pišući o Taylor.
“Ovakav članak ne bi smjeli napisati o Shawnu Mendesu ili bilo kojem drugom muškom umjetniku čiju seksualnost obožavatelji propituju. Čini se da nema granice koju neki novinari neće prijeći kada pišu o Taylor, bez obzira na to koliko to bilo agresivno, neistinito i neprimjereno, a sve pod krinkom ‘iznošenja mišljenja'”, priopćio je menadžment pjevačice.
Kritikama su se pridružili i fanovi pjevačice, koji tvrde da je članak koji dovodi u pitanje seksualnost pop zvijezde, zapravo, seksistički.
Tvrdi da je Swift ‘u ormaru’
No, što zapravo piše u kontroverznom članku The New York Timesa? Esej od 5.000 riječi autorice i urednice u tom listu Anne Marks sugerira da je Swift zapravo queer “u ormaru”, te da kroz čitavu karijeru šalje implicitne signale o svojoj seksualnosti. Osim toga, članak govori o političkom napretku koji je postignut oko prava LGBTQ zajednice u SAD-u od početka njezine karijere, a spominju se i neki drugi izvođači i izvođačice. Iz eseja Anne Marks da se iščitati da bi Swift mogla skrivati svoju seksualnost od svijeta zbog svog “afiniteta prema queer identitetu”.
Iako mnogi kritičari tvrde da takav članak Marks nikada ne bi napisala o muškom umjetniku, činjenica je da je prethodno pisala u sličnom tonu u članku koji je propitivao seksualnost Harryja Stylesa.
Autorica je nanizala i dugačak popis LGBTQ referenci koje je Swift utkala u svoje pjesme i izvedbe – poput njezina lansiranja albuma “Lover” s temom duge – sugerirajući da je na taj način godinama pokušavala signalizirati da se poistovjećuje s queer zajednicom. Ipak, prema autorici, budući da se Swift nikada nije otvoreno izjasnila kao gay, riječ je o “pogrešnom pokušaju savezništva” u kojemu “hetero žena kooptira queer estetiku i narative za promociju svog komercijalnog proizvoda”.
Nije se izjasnila oko seksualnog identiteta
Podsjetimo, Swift je oduvijek podržavala LGBTQ zajednicu, zauzimajući jasna stajališta oko te teme, a svoje je koncerte nazivala ‘sigurnim prostorom’ za LGBTQ osobe. Ipak, na novinarska pitanja o svom seksualnom identitetu, zanijekala bi da je članica LGBTQ zajednice. U intervjuu za časopis Vogue iz 2019. godine, Swift je rekla da želi biti na strani LGBTQ zajednice jer su joj prava ugrožena.
“U osnovi, prava se oduzimaju svima koji nisu heteroseksualni bijeli muškarci”, rekla je tada Swift za Vogue, dodajući kako “donedavno nije uviđala da se može zalagati za zajednicu čiji nije dio”.
Swift je u prologu svog nanovo snimljenog albuma albuma “1989” iz 2014., koji je objavljen prošle godine, napisala i kako se okružila prijateljicama jer je društvo neprestano nagađalo je li u romantičnoj vezi s muškarcima s kojima je javno viđena.
“Mislila sam da, kad bih se družila samo sa svojim prijateljicama, ljudi to ne bi mogli senzacionalizirati ili seksualizirati – zar ne? No, kasnije sam naučila da ljudi to mogu i da hoće”, napisala je Taylor koju se unazad šest mjeseci povezuje s Travisom Kelceom, zvijezdom Kansas City Chiefsa, velikog kluba američkog nogometa koji je osvojio dva Super Bowla.
Unaprijed se ogradila
Autorica kolumne u The New York Timesu Anna Marks bila je, čini se, svjesna mogućih reakcija na svoj tekst pa se od kritika unaprijed ogradila.
“Znam da se pitanje o tome je li neka zvijezda queer ili nije, prije njezine službene izjave o vlastitom seksualnom identitetu, nekima čini promašenim i previše potaknutim tračevima da bi bilo vrijedno rasprave”, napisala je Marks.
“Ali priče koje dominiraju našom kolektivnom imaginacijom oblikuju ono što naša kultura dopušta umjetnicima i njihovoj publici da kažu i budu. Svaki put kad umjetnik signalizira da je queer, a taj njegov signal ostane neprimijećen, on zapravo postaje bezvrijedan i umire. Prepoznavanje mogućnosti da je netko zaista queer – iako sam svjesna razlike između mogućnosti i činjenica – održava taj signal živim”, napisala je unaprijed u svoju obranu Marks.