Nekad je nužno odabrati stranu

Kako je ovaj dečko pobijedio sve i uspio postati prva zvijezda YouTubea

Nije mogao naći sponzore pa je sam financirao video koji ga je proslavio

Kad se Slovenija osamostaljivala, nitko se nije uznemiravao činjenicom da će odsad pa nadalje Mladinu čitati i slovenske bendove slušati samo još Slovenci plus ona šačica čudaka, nedovoljna da okruže šank u pristojnom kafiću, koji će i dalje pratiti ono malo preostale kulture između Triglava i Đevđelije.

Tu i tamo Milena Zupančič bi spomenula da joj fali dvadeset milijuna njezinih gledatelja, tu i tamo netko bi se pravio da je razumije, a svi drugi su, čini se, povjerovali u bajku da će naše nove Milene biti europske zvijezde i glumiti za veliku europsku publiku.

Zašto više nema iluzija

Kad im Europa napokon poruči svoj malo morgen, svi će oni već zaboraviti čemu su se nadali, jer će slovenski kulturni prostor u međuvremenu postati i prevelik za one koji će u njemu odrasti. Kada mi shvatimo da Europa ne želi i ne umije srušiti naše granice prema zapadu i da nas i naše kulture neće biti ni u Grazu i Trstu, a kamoli u Kopenhagenu i Portu, nitko u tome više neće znati prepoznati problem.

Problem će lijepo opisati moj drug Janez Janša, slovenski kazališni redatelj iz Matulja sa stalnim prebivalištem u Berlinu. U devedesetima, objasnit će on, mi smo još uvijek živjeli u iluziji da nas gleda čitav svijet, kao što nam se to činilo u osamdesetima. Naravno da mi ni tada nismo nikoga zanimali, ali smo zbog te iluzije stvarali predstave za svjetske pozornice, velike i sudbonosne. Danas ta iluzija nije više moguća. Google vam u tisućinki sekunde razotkrije koliko vas nigdje nema i svi mi svjesno ili nesvjesno stvaramo pod utjecajem tog saznanja, saznanja da nagovaraš samo svoju užu okolinu. Prilagođavanje njenim nižim standardima s vremenom postaje neizbježno.

Slovenski Gangam style

Bilo je, doduše, mnogo onih koji su pokušali iz Slovenije osvojiti svijet, poput Siddharte, našeg najvećeg rock benda koji je odavno prerastao Sloveniju pa se sad koprca po njoj kao nilski konj u lavoru, ili onih koji su otišli u svijet ne bi li bili bliže uspjehu. I nije da nema slovenskih umjetnika s ozbiljnom međunarodnom karijerom, ali mimo Žižeka i sportaša nema nikoga tko bi osvojio takozvani global market. Štoviše, naš se Gangnam style čini vjerojatan koliko i naše osvajanje svjetskog nogometnog prvenstva.

Imitacije Slavoja Žižeka

Kad je zato popularni glumac i televizijski voditelj Klemen Slakonja u više navrata javno pozivao sponzore da podupru njegov projekt komičnih videospotova svjetskih zvijezda koji bi putem Youtuba bili namijenjeni svjetskom tržištu, nitko mu se nije javljao. Nisu mu se javili ni nakon što su njegove glazbene imitacije Slavoja Žižeka i Gorana Dragića naišle na odlične reakcije širom svijeta. Njihova je šutnja jasno poručivala: Smiri se, dečko, radi imitacije slovenskih estradnih zvijezda i političara, budi skroman i simpatičan i sretan što još imaš posla.

Tu i tamo Milena Zupančič bi znala spomenuti da joj fali dvadeset milijuna njezinih gledatelja, tu i tamo netko bi se pravio da je razumije, a svi drugi su, čini se, povjerovali u bajku da će naše nove Milene biti europske zvijezde i glumiti za veliku europsku publiku

Klemenovu frustraciju dodatno je povećavala činjenica da je u televizijskoj zabavnoj emisiji, koju je vodio isključivo zbog mogućnosti da iz tjedna u tjedan snima svoje glazbene parodije (bez imalo dvojbe bili su to daleko najbolji dijelovi emisije u kojima je genijalni imitator, komičar i pjevač našao jedinstven način da izrazi sve svoje talente), sve drugo bolje prolazilo kod ovdašnje publike. Od nekih njegovih parodija gledanije su bile čak i reklame, ali, na sreću, Klemen Slakonja nije odustao od snova kao mnogi prije njega koji su slično udarili genijalnom glavom u niski plafon slovenske estrade.

Probuđen inat

Upravo suprotno, u njemu je nerazumijevanje domaće publike probudilo inat pa je zaboravio na sponzore, sam skupio novac, iskoristio poziv TV Slovenije da vodi izbor za slovensku pjesmu Eurosonga i podmetnuo im svoj prvi međunarodni hit, pjesmu Putin, Putout, u kojoj parodira ruskog predsjednika Vladimira Putina, a koja do trenutka kad ovo pišem ima već više od tri milijuna pregleda na Youtubeu.

Interes stranih medija

O videu Putin, Putout proteklih dana raspisali su se mnogi veliki zapadni mediji, manje zbog toga što je današnjem zapadnom svijetu zanimljivo svako podbadanje ruskog predsjednika, a naročito ono koje dolazi s istoka, a više zbog toga što je Slakonjin Putin, Putout rađen onako kako bi trebalo raditi stvari koje imaju istinsku ambiciju proputovati svijet. Što je u zemlji, u kojoj je većina (pop)kulturnih proizvoda na progutat će-to-naša-publika nivou, strahovita rijetkost.

Neviđena drskost i vjera

Putin, Putout djelo je filmskog redatelja Mihe Knifica i izgleda bolje i bogatije od velike većine stvari koje je moguće vidjeti na slovenskim televizijama. U njemu nastupa više od pedeset plesača, glumaca i statista te jedan lipicanac, učinjena je ozbiljna koreografija, u svakom drugom kadru prisutna je kompjutorska animacija, a sve je to rađeno za Youtube. Dobro, premijerno je prikazano na televiziji, ali Klemen Slakonja je to napravio za Youtube. I to svojim novcem.

Da, dobro ste pročitali. Budući da nije našao sponzore, odlučio je sam financirati video samo da ga može staviti na svoj Youtube kanal i privući pažnju svijeta te usput najaviti da će nakon Vladimira Putina slično obraditi i druge svjetske političke zvijezde, od Donalda Trumpa do Angele Merkel. Neviđena je to hrabrost i drskost za Sloveniju, neviđena je ta vjera da se može u Sloveniji stvoriti nešto što će tamo vani, u širokom svijetu, biti viđeno.

Neuspjesi bez pokrića

Kao što je neviđena Klemenova nadarenost i njegova ustrajnost prkositi svima koji su mu, što šutke, što glasno, poručivali neka se okani ćorava posla.

Budući da nije našao sponzore, odlučio je sam financirati video samo da ga može staviti na svoj Youtube kanal i privući pažnju svijeta te usput najaviti da će nakon Vladimira Putina slično obraditi i druge svjetske političke zvijezde

Sve je to u Sloveniji neviđeno i lako je pretpostaviti kako će u slučaju da Slakonji stvarno pođe za rukom nastaviti svoju predivnu priču, mnogima to prilično zasmetati. Jer mi ne samo da smo navikli na to da ono što se dogodi u Sloveniji, u Sloveniji i ostane, nego nam je nezainteresiranost svijeta postala alibi za sve naše neuspjehe. Dokaže li Klemen Slakonja da je svijet moguće osvojiti i iz Ljubljane, mnogi će ovdašnji neuspjesi zato ostati bez pokrića. A to će mu rijetko tko oprostiti.


Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 12. ožujka 2016.