Gledali smo Snajku, dokumentarac o ljubavi Hrvatice iz Zagreba i Roma s Kosova koji su ogolili sve svoje ranjivosti, nade i zablude
Bez imalo krzmanja ispričali su priču o životu u startu bez šansi, o životu koji se nije predao
U tijesnoj podstanarskoj kuhinjici Mirsad peče palačinke. Jedna mu je zagorila, ali on ne odustaje. Druga je već bolja. Tea je uz njega, naprosto možemo namirisati tu čudesnu gozbu okrunjenu milionima nepatvorenih mišlenovskih zvjezdica. “Koliko me voliš?” pita Tea. “Koliko je velik svijet. Ovaj i onaj drugi”, odgovara Mirsad. Jedan je to od ključnih prizora dugometražnog dokumentarnog filma “Snajka: Dnevnik očekivanja” redateljice i scenaristice Tee Vidović Dalipi.
Samo je ljubav ta nadnaravna kozmička sila koja je mogla ohrabriti glavne junake „Snajke“ i njihove porodice, da nesebično ogole svoju intimu, sve svoje ranjivosti, nade i zablude. I bez imalo krzmanja ispričaju priču o životu u startu bez šansi, o životu koji se nije predao i usprkos svemu izborio za fragilno tijesto od kojega se mijese armirane palačinke sreće.
Hrvatica iz Zagreba i Rom s Kosova
Tea je Hrvatica iz Zagreba, a Mirsad je Rom s Kosova. U pomahnitalom svijetu podjela, netrpeljivosti, bezosjećajnosti, svakodnevne konfekcijske mržnje ili one najbrutalnije krvave, njihova ljubav, brak i roditeljstvo možda su bili osuđeni na propast, ali junački su izdržali. Prometnuvši se u veliki filmski događaj, parče doxa kojeg bismo morali uzimati češće od antibiotika.
Autorska suspregnutost Tee Vidović Dalipi vrijedna je divljenja. Njezin je melankolični neorealizam (ona se, uz Dinku Radonić, prihvatila i neposrednog snimateljskog zadatka) lišen bilo kakve komentarske tezičnosti, a trpka svedenost gole stvarnosti (od Kosova do Hrvatske) prodire nam do kosti i srca. Pričajući svoju i Mirsadovu skrajnutu, običnu a tako veću od života, dugu bitku za čojstvo i ljubav, Tea pribjegava i epskim i intimnim gestama.
Rituali njihovih geografski, sociološki i mentalitetno različitih, a patrijarhalno tako sličnih porodica, prikazani su bez podozrenja, kao prtljaga koja im je suđena, kroz koju se moraju probiti kako najbolje umiju, a da odviše ne ranjavaju ni sebe, ni bližnje. Intimni, često ukradeni prizori Mirsada i Tee zbivaju se u krevetima, lutalačkim posteljama na putu do vlastitog doma. Pokriveni gotovo do brade, stišani, užarenih očiju punih ljubavi (čak i kad se čini da im tijela odustaju) šaptom izgovaraju jedno drugom baš sve: nade, razočaranja, snove i realnosti…
Nježna iskrenost i neosuda
Tea je dugo godina radila u Centru za mirovne studije, a Mirsad, muzičar po vokaciji, također je aktivni borac za ljudska prava. Upoznali su se na radionici u Teatru potlačenih, posve spremni za svoju malu herojsku povijest. Valja reći da su njihove obitelji pokazale istinsku spremnost da se rastvore Teinoj „eksploataciji“, u ime zajedničke memorije na niz tegoba, tjeskoba i nepovjerenja koje su morali zajednički prevaliti u premošćivanju nepovjerenja.
„Snajka: Dnevnik očekivanja“ (produkcija zagrebačkog Restarta, koproducenti: talijanski Stefilm, Al Jazeera Balkans i kosovski Möbius) pršti od nježne iskrenosti i neosude – redateljica s krajnjom pažnjom klizi po svim razlozima i svačijoj muci predrasude. Odlučna je i u prokazivanju rasizma kojem je Mirsad neprestano izložen, svjesna koliko njihova priča može poslužiti u ljekovite svrhe posrnulog društva.
Brisanje rodnih granica
Jedna od jednostavnih a prebogatih scena filma (koji se već u startu ljetos okitio nagradom publike na Dokufestu na Kosovu) snažno govori o današnjem mega podijeljenom svijetu: Teina i Mirsadova baka, različitih nijansi kože, ali preslikanih duša, jedna drugoj se jadaju kako su nekad živjele u istoj zemlji bez granica, bez viza i pasoša…
Još jednu važnu dimenziju filma ne smijemo previdjeti. Redateljica zapravo briše rodne granice. I Tea i Mirsad su u poziciji snajke, patrijarhalni bunkeri možda i nesvjesno tretiraju ih posve isto, uskraćujući im mogućnost pobune. „Snajka“ kreće 14. studenog u kino distribuciju. Ispišite s njom svoj vlastiti dnevnik očekivanja. I postanite bolji ljudi.
