'Imamo granicu, vrlo obeshrabrujuću i ponižavajuću: smrt,' i još 7 citata Umberta Eca

Veliki Umberto Eco je umro u petak navečer u 85-oj godini života

Italian author Umberto Eco signs his new novel "Numero Zero" on May 12, 2015, in Fnac des Ternes, in Paris. The novel links two stories: one about the shooting of Mussolini and his mistress at Lake Como in 1945, and one about a hack writer named Colonna in 1992 in Milan. AFP PHOTO / FRANCOIS GUILLOT / AFP / FRANCOIS GUILLOT
FOTO: AFP

Talijanski romanopisac i filozof 84-godišnji Umberto Eco, koji je bolovao od raka, umro je u petak navečer u svom domu.

Umberto Eco je široj javnosti najpoznatiji po romanu “Ime ruže” objavljenom 1980. godine, po kojem je snimljen i film sa Seanom Conneryem u glavnoj ulozi. Eco je rođen 5. siječnja 1932. u Alessandriiji, u talijanskoj regiji Piemonte. Počeo je studirati pravo, ali ga je prekinuo, te se je odlučio za studij srednjovjekovne filozofije i literature. Bio je profesor na Sveučilištu u Bologni, te je napisao brojne znanstvene radove.

Veliki Eco zasigurno će ostati zapamćen, a mi izdvajamo nekoliko njegovih citata koji će vam još jednom potvrditi kakvog je genijalca svijet izgubio.

1. Što je ljubav?

‘Što je ljubav? Ne postoji ništa na svijetu, ni čovjek, ni Đavao, niti stvar, u koju se sumnja kao u ljubav, jer prodire u dušu više od bilo čega drugog. Ne postoji ništa što tako ispunjava i vezuje srce kao ljubav. Zato, ako nemate oružje da je svladate, duša skače kroz ljubav u ogromni ambis’, Ime ruže.

2. Vjerojatno pišem za mazohiste

L'écrivain italien Umberto Eco participe à l'enregistrement de l'émission Vol de Nuit sur le plateau de la chaîne de télévision TF1, le 26 avril 2007 à Paris. AFP PHOTO PIERRE VERDY / AFP / PIERRE VERDY AND -
Umberto Eco rođen je 1932. u talijanskoj regiji Piemonte AFP

‘Uvijek su me definirali kao učenjaka i filozofa, kao teškog pisca. Onda sam napisao roman koji uopće nije eruditski, koji je napisan jednostavnim jezikom: ‘Tajanstveni plamen kraljice Loane’, pa se od svih mojih romana najmanje prodavao. Dakle, vjerojatno pišem za mazohiste. Samo izdavači i neki novinari vjeruju da ljudi žele jednostavne stvari. Ljudi su umorni od jednostavnih stvari. Oni žele izazov’, intervju za Guardian 2011.

3. Proganjaju me priče koje želim napisati

‘Sve priče koje bih želio napisati proganjaju me u mojoj sobi, kao da su sve oko mene, mali đavoli i dok jedna pokušava da mi uđe na uho, druga mi napada nos i svaka mi kaže: ‘Gospodine, napišite me, prelijepa sam’.

4. Vjerovao sam da postoji jedna partija u svakoj zemlji

‘U jutro 27. srpnja 1943. rečeno mi je da je fašizam pao i Mussolini uhićen. Kada me je majka poslala da kupim novine, vidio sam da tisak u obližnjoj trafici ima sasvim drugačije naslove. Štoviše, nakon što sam ih vidio, shvatio sam da svake novine pišu o različitim stvarima. Kupio sam jedne, naslijepo, i pročitao poruku na prvoj strani koju je potpisalo pet od šest političkih partija – među njima Kršćanska demokracija, Komunistička partija, Socijalistička partija, Partija akcije i Liberalna partija. Do tad sam vjerovao da postoji po jedna partija u svakoj zemlji i da je za Italiju to bila Fašistička partija. Sada sam otkrio da moja zemlja ima nekoliko partija koje mogu postojati istovremeno’, iz eseja “Vječni fašizam” iz 1995.

5. Knjige nisu pisane da bi se u njih vjerovalo

Le romancier italien Umberto Eco (G), prix Renaudot pour "Le nom de la rose", Anne Hébert (C), prix Fémina pour "Les fous de Bassan", et Jean-François Josselin, auteur de "L'enfer et Cie" posent le 22 novembre 1982 à Paris après la remise de leur prix. / AFP / PIERRE GUILLAUD AND -
Umbeto Eco davne 1982. (na slici lijevo) sa svojom uspješnicom ‘Ime ruže’ AFP

‘Knjige nisu pisane da bi se u njih vjerovalo, nego da se preispituju. Kada mislimo o knjizi, ne trebamo se pitati o čemu govori, nego što to znači’, Ime ruže.

6. Heroj sanja da bude kukavica

‘Pravi heroj je uvijek greškom heroj; on sanja da bude iskrena kukavica kao i svi drugi.’ intervju za Paris Review iz 2008.

7. Sumnjam da Dan Brown možda i ne postoji

‘Pisac Da Vincijevog koda Dan Brown je lik iz Foucaultovog njihala. Ja sam ga izmislio. On dijeli moju fasciniranost likovima – svjetske zavjere Rozenkrojcera, Masona i Jezuita. Ulogom vitezova Templara. Principom da je sve povezano. Sumnjam da Dan Brown možda i ne postoji’, intervju za Paris Review iz 2008.

8. Imamo granicu: smrt

‘Kako se osoba osjeća kad gleda u nebo? Misli da nema dovoljno riječi da opiše što vidi. Ipak, ljudi nikad ne prestanu opisivati nebo, jednostavno nabrajajući ono što vide… Imamo granicu, vrlo obeshrabrujuću i ponižavajuću: smrt. Zato nam se sviđaju sve stvari za koje mislimo da nemaju granice, a time ni kraj. To je način da pobjegnemo mislima o smrti. Volimo liste, jer ne želimo umrijeti’, intervju za Der Spiegel iz 2009.