Iscurila je prva epizoda nove serije ‘Supergirl’ (šest mjeseci prije premijere) i ja sam je, nažalost, pogledao

Ali sinoć, dok sam gledao ‘Supergirl’, sam shvatio i tko je i zašto pustio. Na internet ju je stavio netko tko radi na seriji. Nisam siguran točno tko, ali mogu pogađati. Pisac, režiser ili jadnik koji mora montirati epizode. Zašto? Zato što su vidjeli da producenti ne planiraju odustati od serije. Pa su pustili da svi vide ovu katastrofu. I lijepo zamole CBS da prestanu snimati daljnje epizode prije nego potroše više novaca na seriju, da promijene pisce, da učine nešto da poštede svijet ove katastrofe.

Serija s ogromnim, nezamislivim, potencijalom

‘Supergirl’ je zapravo serija s velikim potencijalom. Mogla je biti zabavna, da, ali još bitnije mogla je biti najbolji femonistički manifest na televiziji još od Buffy. Buffy je bila revolucionarna serija za poziciju žena, pogotovo mladih žena i tinejdžerica, na televiziji. Buffy, ako kojim slučajem niste gledali, je serija o mladoj curi koja bude bačena u svijet u koji ne pripada – mora voditi borbe na život i smrt s vampirima.

Tijekom serije se suočava sa svojim gubitkom slobode, trenucima kada ne može uživati kao obična klinka, trenucima kada ju čovjek u kojeg se zaljubi i s kojim izgubi nevinost doslovno može koštati života. Sve teškoće koje prođe i emancipacija i osnaživanje koje doživljava kroz taj proces je preslikavanje situacije moderne žene i feminističkih pitanja društva.

Ljudi koji su radili ‘Supergirl’, uzeli su u obzir tu divnu priliku koju su imali pred sobom, da stvore najsnažnij i najemancipiraniji ženski lik koji se ikada pojavio na televiziji. Razmatrali su to, vjerojatno cijelih 12 sekundi, i onda odlučili to baciti u smeće i napraviti još jednu seriju o vrckastoj mladoj curi koji samo pokušava preživjeti u velikom gradu. I eto, usput je najjača žena na planeti. Napravili su seriju o ženi koja je cijelu seriju ovisna isključivo o muškarcima.

‘Vrag nosi Pradu’, ali lošije i sa superherojima

Supergirl (lik, ne serija) je zapravo ‘girl’, malena i nemoćna djevojčica. Ovaj dio imena ‘super’ je potpuno nevažan segment u cijeloj priči. Ima strogu i bahatu šeficu (Calista Flockhart, što si to napravila od lica?) koja joj daje ponižavajuće zadatke, svi ju odmah otpisuju samo kao curu koja može raditi kavu i kopirati nevažne dokumente (pa čak i kada otkriju da je Supergirl), ima sitne probleme kao i svaka žena, dečke koji joj se sviđaju i osim što leti i tu i tamo spasi neke ljude je obična cura iz susjedstva s običnim problemima. Zapravo, ‘Supergirl’ je ‘Vrag nosi Pradu’, ali sasvim slučajno glavni lik ima supermoći. Hm, sada kada razmislim, to je čak i moglo funkcionirati. Da nije toliko sramotno loše.

Odmah na početku pilot epizode saznajemo da je Supergirl, odnosno Kara Zor-El, podjednako moćna kao i njezin rođak Kal-El, Superman. Dobijemo flashback na Kripton, taman prije nego planet bude uništen i saznajemo nešto više o Kari. Roditelji joj pokušavaju usaditi vrlo jaku odgovornost prema obitelji (Supermana, s obzirom da je on jedini član obitleji koji će preživjeti, treba čuvati jednom kada stignu na Zemlju) i prema stanovnicima Zemlje.

Kara ima svaku priliku da pokaže čovječanstvu da žene itekako mogu spašavati svijet. Ali to se očito ne može dogoditi u svijetu ovih pisaca. Unište joj tu priliku odmah na početku, nekom suludom pričom o crvotočini u koju upadne njezina kapsula, pa se na zemlji pojavi tek 25 godina nakon Supermana.

Lik bez ikakve motivacije i snage

I tu počinju ludosti. Unište joj svaku svrhu i motivaciju koju bi mogla imati, podčinjena je cijelom svijetu, pretvara se u cendravu curicu koja se srami pokazati tko je i što može. Još gore, cijeli život joj diktiraju muškarci, bilo prisutni (dečki koji rade s njom, u novinama ili kasnije, kada je Supergirl), bilo udaljeni (uvijek živi u sjeni Supermana), bilo figurativni (njezina šefica je karikatura osnažene žene, puno je bliža muškarcu po karakteru i ponašanju).

Opet, pisci tu imaju još jednu priliku da sve promijene. Trenutak kada postaje Supergirl je mogao biti taj doslovni trenutak emancipacije i osnaživanja. Ali ne, postoje neki drugi planovi. Kara ne postaje superheroj iz nekih svojih moralnih uvjerenja ili snage koju osjeća kao žena ili superheroj. Nope. Jedini razlog zašto postane superheroj je iz vrlo sebičnih razloga. Jedini razlog zašto spasi avion pun ljudi je zato što je na njemu netko njoj vrlo blizak.

Evo nam još jedne prilike da se emancipira, u trenutku kada odluči da će postati full time superheroj. Tu su sigurno nešto napravili da ju osnaže kao lika, zar ne? Ne, naravno da nisu. U svakom trenutku transformacije u Supergirl njom dominiraju muškarci. Pridružuje se tajnoj organizaciji u kojoj naređuju muškarci, muškarci ju štite od pogrešaka koje može napraviti i žestoko ovisi o muškarcima da joj stalno podižu samopouzdanje. Čak joj muškarac i govori kako treba biti obučena.

Dakle, Supergirl niti u jednom trenutku ne donosi svoje odluke, sve diktiraju muškarci. U seriji postoji samo jedna snažna žena. A ona je prikazana kao glasna, nepodnošljiva egoistična luđakinja, Karina šefica, koja joj se nikada ne obraća kao ljudskom biću nego kao namještaju. Jedina stvar koju mi vidimo da Kara radi u prestižnim novinama je da se ponašao kao sluga, uglavnom iz straha prema šefici.

Serija kao da je ispala iz šezdesetih

U jednom trenutku Kara podigne glas na svoju gazdaricu. Ne sviđa joj se što su ju novine za koje radi prozvale Supergirl. ‘Ako ćemo ju mi nazvati Supergirl, nešto manje nego što ona zapravo je, ne čini li nas to anti-feministicama’, počinje svoj protest u kojem će tražiti da ju se zove Superwoman, jer ona ipak nije curica. Ali šefica ju grubo prekida, da ona nije tamo da razmišlja i tako ostaje ime ‘Supergirl’. Kara je toliko nemoćna u tom svijetu, usprkos činjenici da je podjednako snažna i sposobna kao Superman, da ne smije izabrati ni ime kojim će ju svi zvati.

Da je ova serija nastala u šezdesetima, ne bi imao ništa protiv. Dapače, možda bi bila i zabavna sa svojim plitkim likovima i besmislenim dijalozima. Ajme, dijalozi. Takvo nešto niste čuli do sada. Evo nekoliko primjera, direktnih citata. Kaže neka konobarica: ‘Možete li vjerovati? Ženski superheroj! Lijepo je da se moja kćer ima na nekoga ugledati’. Još bolji je emotivna razmjena nekoliko rečenica između vođe supertajne agencije i Karine sestre. Supertajni agent: ‘Nije dovoljno snažna!’, na što Karina sestra odgovara: ‘Što, zato što je žena? Upravo na to i računamo!’. Majko mila.

Čudno je da je dijalog toliko loš, s obzirom da su pisci Greg Berlanti, Ali Adler i Andrew Kreisberg radili na nekim sasvim solidnim serijama kao što su ‘No Ordinary Family’, ‘Chuck’, ‘Arrow’, ‘Flash’ i ‘Glee’. Dobro, radili su i na ‘Beverly Hills 90210’ i ‘Dawsons Creek’.

Ali, s obzirom da ovo nije serija iz šezdesetih, potpuno je nejasno kako je itko dopustio da ovo bude snimljeno. Sve više mi se čini realna moja teorija da su ovo pustili van da bi mogli sve snimiti nanovo, kada vide da je publika potpuno zgrožena.

Cijela recenzija je posvećena činjenici da su uništili priliku da naprave snažni ženski lik iz jednog razloga – to je bila najočitija stvar i nju su uspjeli zeznuti. Ali ima još toliko problema s ovim pilotom. Pokušali su ugurati apsolutno sve unutra – priču o postanku, upoznavanje likova, upoznavanje doslovno svih sporednih likova, zle sile koje treba pokoriti, vlastite mogućnosti koje treba ponovo otkriti, alter ego koji treba držati pod kontrolom i na kraju, kao da sve ovo nije bilo dosta za uvodnu epizodu, najava većeg zla koje treba pobijediti. Puno previše je to za pilot koji želi biti uspješan kasnije. Jedina serija iz DC svijeta koja je uspjela je Flash i to upravo zato što, ironično, se sporo razvija. Aha, da, i digitalni efekti su katastrofalni.

Mjeseci su do premijere, imaju vremena popraviti

Čini se da Supergirl ide u smjeru proceduralne tv serije, svaki epizoda novi neprijatelji, novi problemi. Umjesto da prigrli model koji koriste Agents od S.H.I.E.L.D i Flash, pa razvijaju jednu priču kroz cijelu sezonu, model koji se pokazao izuzetno uspješnim otkako je ‘The Wire’ pokazao da je to zapravo najbolji način za raditi serije.

OK, nije sve tako katastrofično. Da je bolje napisana, Kara je mogla biti super, jer je glumica poprilično simpatična. Zapravo, to je jedino što je dobro u cijeloj seriji. Imaju još šest mjeseci do premijere. Mogu ju odgoditi za još šest, ako treba. Ali imaju savršenu priliku da testiraju seriju i onda ju potpuno prerade da ovo bude dobra serija. Hitno im trebaju normalni pisci koji će ovo uspjeti oblikovati u monumentalnu seriju o ženskom superheroju. Potpuno je nevažno u kojem smjeru će ići – uklopiti se u mračni svijet koji DC gradi sa svojim filmovima i serijama ili će ostati lagana komedija. Mogu što god žele, imaju vremena.

Danas sam opasno kasnio na posao. Zaspao sam ujutro. Nije mi bilo jasno zašto me niti jedan od tradicionalnih 18 alarma nije probudio. Malo kasnije mi je sinulo. Zadnja stvar koju sam sinoć pogledao na televiziji je ‘Supergirl’. Nakon toga se ne sjećam baš kako sam došao do kreveta. Ni kada sam zaspao. ‘Supergirl’ je toliko loša serija da mi se mozak naprosto resetirao. I trebalo mu je dosta sati da se ponovo pokrene. Tek sam se onda mogao probuditi. Dakle, vrlo jednostavan naputak – ako želite stići na posao, u školu ili normalno funkcionirati u životu, preskočite ‘Supergirl’ po svaku cijenu. Osim, naravno, ako ju ne poprave.