Nekad je nužno odabrati stranu

Jedan profesor tvrdi da su emotikoni najbrže rastući jezik na svijetu, uskoro će zamijeniti slova i to ga jako veseli

Emotikoni su moderna verzija hijeroglifa i svih ih fascinantno promatraju

FOTO: Otto Yamamoto /Flickr

Postalo je službeno, evolucija je konačno došla do točke apsolutne ekspanzije i počela se urušavati u sebe. Barem kad govorimo jeziku. Ugledni profesor lingvistike, Vyv Evans, dokazao je da je jezik emotikona najbrže rastući vizualni (jezični) komunikacijski sustav na svijetu.

Prema njegovim riječima emotikoni su “kao vizualni jezik već sad daleko nadmašili hijeroglife, svoje daleke egipatske pretke kojima su bila potrebna stoljeća kako bi se razvili” i čini se da njega to nimalo ne zabrinjava, dapače. Ovaj je britanski profesor zbog toga izrazito uzbuđen.

Čini se da se strelovito krećemo prema antici i to s masnim žutim smiješkom na licu. Do cijele je ove priče vjerojatno došlo zbog jednostavnih zakona fizike – kretati se nizbrdo je uvijek lakše nego penjati se uzbrdo, a mi smo zbog toga na najboljem putu da nakon stoljeća izrazito bolnog unapređivanja jezika sve to bacimo u smeće.

Početak bez kraja na vidiku

Unicode, tvrka koja proizvodi emotikone, najavila je da će iduće godine na tržište plasirati 36 novih ikonica. Kako i ne bi kad je potražnja za njima masivna: 72 posto ljudi starih između 18 i 25 godina smatra da svoje osjećaje lakše izražavaju tim besmislenim sličicama negoli pravim riječima (pokazala je to jedna studija koju je provela tvrtka Talk Talk mobile).

Čini se da se ljudi vijestima kao što je ova nimalo ne čude, jer tko bi se usudio dovesti u pitanje tehnološki napredak koji kulturu iz dana u dan tjera sve dalje. No, čak i najjednostavnija povijesna i antropološka objašnjenja ovog fenomena pokazuju nam je jedino dalje prema kojemu se krećemo ono unatrag.

Od hijeroglifa do alfabeta

Već smo rekli da profesor Evans razvoj sustava emotikona uspoređuje s razvojem hijeroglifa. Možda je egipatska civilizacija bila veličanstvena, ali je bila i primjer izrazito statične kulture. Egipćani su u jednom trenutku stvorili mitologiju i umjetnički stil bez premca, ali onda se tisućljećima nisu pomaknuli s mrtve točke. Hijegrlifi su im, doduše, omogućivali da zapisuju svoju magiju, ali im nisu dopuštali da razviju neku fleksibilniju književnu kulturu – to su ipak prepustili Grcima.

Zatim su se ti besramnici usudili nadmašiti Egipćane zahvaljujući činjenici što su koristili apstraktni nepiktogramski alfabet (koji su, doduše, pokrali od Feničana) kako bi razvili mogućnost jezične ekspresivnosti. Nažalost, ili nasreću, grčki je alfabet bio mnogo produktivniji od svih egipatskih sličica zajedno, ma koliko one dražesne bile. U slučaju da ste se ikad pitali, upravo zbog toga ne postoji nikakva egipatska verzija “Ilijade” ili “Odiseje”.

Drugim riječima, očito postoji vrlo jasna granica koja limitira količinu sadržaja koji se mogu prikazati slikama. Pisanom se riječi naprosto može izraziti mnogo više i u tome se skriva tajna grčkog napretka (ili egipatske stagnacije) i razlog zbog kojeg je Shakespeare bio uvelike artikuliraniji od, recimo, Azteka.

Od pisane riječi do ideje

I drevni su Amerikanci koristili vizualne jezične simbole slične egipatskima, a dijelili su i sličnu sudbinu kad je kulturni razvoj u pitanju. istina, Maje su stvorile prekrasan jezik ikona, ali nikad nisu razvile nikakvu ozbiljnu metaluršku djelatnost, a kamoli tragičnu dramu.

Postoje stvarno čvrsti dokazi koji upućuju na to da je apstraktna pisana riječ esencijalna pretpostavka naprednih ideja, poezije i argument koji ide u prilog njihovoj visokoj razini. Stoga, koristite vi emotikone koliko vam drago. Ja ću se ipak radije držati šeksiprijanskog jezičnog sustava jer ću u suprotnom ostati bez posla.