Jučer je u zagrebačkom HNK bila prva premijera baleta ove sezone; pričali smo s koreografkinjama
Maša Kolar radila je Bolero, a Marjana Krajač Tamne pejzaže
Jučer je u zagrebačkom HNK-u bila prva ovosezonska baletna premijera. Riječ je o inscenaciji dvaju suvremenih plesnih djela, Tamnih pejzaža u koreografiji Marjane Krajač te Bolera Maše Kolar.
“U Boleru plešemo na prerađenu verziju poznate Ravelove skladbe”, ispričala nam je Maša Kolar na generalnoj probi. “Višeslav Laboš intervenirao je u Ravelov komad tako da sad traje oko pola sata. Pritom je naglasio prepoznatljivu repetitivnost Bolera na koju sam se ja onda kasnije koreografski oslonila.”
Prva suradnja Baleta i hrvatskih koreografkinja
Kolar je ovo, inače, prva formalna suradnja s baletnim ansamblom središnje nacionalne kazališne kuće iako se s pojedinim plesačima susretala kad je postavljala predstave u vlastitoj produkciji na nezavisnoj sceni.
Do te je suradnje, kaže, došlo na poziv ravnatelja Baleta, Leonarda Jakovine, koji joj je dao odriješene ruke kad je u pitanju bio izbor glazbe. “Budući da se kao koreografkinja bavim narativom, prvo sam tražila različite dramaturške predloške, ali me ništa nije toliko inspiriralo. Onda se Bolero pojavio niotkuda.”
“Ekipa koja je u Boleru je dosta mlada i jako su angažirani, otvorenog duha, ništa im nije teško probati i to je prilično važno za koreografa jer mu se onda otvara prostor za istraživanje, a ne postavljanje koreografije koju je već ranije zamislio”, istaknula je.
Klasični baletni pokret u središtu predstave
Baletnom čitanju Ravelovog Bolera predhodi suvremena autorska kreacija Marjane Krajač, Tamni pejsaži. Za potrebe ove predstave glazbu je komponirao Thomas Köner, a kao i u slučaju Kolarove, predstava umjesto na solitičke izvedbe pojedinih plesača težište stavlja na ansambl.
“Marijana nam je dala slobodu da zajedno s njom koreografiramo predstavu. Njezin pristup dosta je eksperimentalan, a takva će biti i svaka predstava budući da dobre dijelove komada kreiramo improvizacijom na sceni”, kaže balerina Valentina Štrok.
Iako se radi o vrlo suvremenoj predstavi, u središtu su klasični baletni pokret. “Rad s Marijanom bio je jako neobičan. Dala nam je mnogo više slobode nego što je obično dobivamo. Većina koreografa dolazi s već razrađenom vizijom komada pa im mi služimo samo kao alat pomoću kojega će je rezervirati na pozornici. Ona nam je dopustila da sami sebe istražimo na sceni”, dodala je Štrok.
