Kad su došli u London, nisu ih shvaćali ozbiljno. Iznenadili su svijet i do danas ostali jedna od najvažnijih glazbenih pojava svih vremena

Slušajući dva para izvođača nepoznatih van granica rodne im Švedske, velika većina u Brightonu, kao i petsto milijuna gledatelja ispred malih ekrana, nije ni sanjala da svjedoči trenutku rađanja globalnog fenomena koji će naredno desetljeće aktivno harati svijetom i čija će slava godinama nakon raspada 1982/3. ne jenjavati, već postajati sve intenzivnija i šira.

Treća sreća

Put do Brightona i eurovizijske pozornice za ABBA-u je bio sve samo ne jednostavan. Ali, odustajali nisu te ih je, za razliku od Napoleona, “Waterloo” gurnuo do vrhunca europske i svjetske slave. ABBA je te večeri na scenu izašla osma, sa svojim epoletama, šljaštećim kostimima, čizmama s platformama i simpatičnom, gotovo nevinom scenskom pojavom. Naravno, eurovizijsku je publiku posebno šarmirao i ulazak dirigenta Svena-Olofa Walldoffa odjevenog u Napoleona.

“Morate razumjeti jednu stvar o Eurosongu sedamdesetih”, objasnio je svojevremeno Ulvaeus. “U to vrijeme, Eurosong je bio jedina moguća odskočna daska za švedsku grupu koja bi poželjela postati poznata izvan granica svoje zemlje. Nije bilo šanse da bi netko iz Engleske ili Amerike htio poslušati bilo što što dolazi iz tamo neke opskurne skandinavske zemlje. Mogli ste uporno slati snimke, znajući da će odmah završiti u košu za smeće”.

Sve je počelo dva mjeseca ranije – 9. veljače 1974., kad je Švedska birala svog predstavnika za pjesmu Eurovizije. Björn i Benny, zajedno sa svojim tekstopiscem i menadžerom Stigom Andersonom, ganjali su na švedskoj Dori svoju treću sreću, jer se njihove pjesme 1972. i 1973. nisu uspjele izboriti za predstavljanje te skandinavske zemlje na natjecanju.

Agresivna kampanja

Izbor za pjesmu nije išao uživo. Sve je snimljeno i odrađeno popodne, a Šveđani su prijenos odgledali u večernjim satima. ABBA se sa suradnicima okupila u domu svoga menadžera i na televiziji svjedočila vlastitom trijumfu. “Waterloo” je, naime, nadmoćno pobijedio, osvojivši gotovo sto bodova više od drugoplasirane skladbe.

Stig Anderson – a malo tko to zna – premda čovjek iz sjene, vrlo je zaslužan za ABBA-inu svjetsku slavu. Čovjek je to koji ništa nije prepuštao slučaju. Već drugo jutro nakon što se saznalo da će ABBA predstavljati Švedsku na Eurosongu, krenulo se sa snimanjem promo ploča s engleskom verzijom pjesme “Waterloo” te su se slali dopisi prodavaonicama ploča.

Anderson je još u siječnju pjesmu predstavio na međunarodnoj glazbenoj smotri u Cannesu, gdje je ABBA pobrala simpatije predstavnika europskih medijskih kuća. Anderson je, također, znao da sve europske radiostanice moraju dobiti promo singlicu pjesme, a velik je novac uložen i u promociju u američkim magazinima Cash Box i Billboard, jer je planiran i napad na američko tržište.

I tako je rođena ABBA!

Zanimljivo je da ABBA ipak, za svojeg postojanja, nije uživala veliku popularnost s one strane Atlantika, barem ne onoliku koliku u rodnoj Europi, ili pak Australiji.

Sedamdesetih je važilo pravilo da se izabrane pjesme zemalja sudionica ESC-a ne smiju puštati u javnost do određenog datuma, pa se tako ni “Waterloo” nije mogao pronaći u švedskim trgovinama ploča sve do 4. ožujka 1974. Također, bile su to prve ploče na kojima je bio ispisan novi naziv grupe: ABBA.

Naime, četvorka je do tada nastupala pod nazivom Björn, Benny, Agnetha & Frida. Ali Lisac Anderson znao je da im treba nešto udarnije i konkretnije. Raspisan je čak i novinski natječaj za novo ime grupe, koji nije donio nikakve rezultate – prijedlozi su bili u najmanju ruku blesavi (Baba, Prijatelji i susjedi…). A onda je Anderson, petljajući s prvim slovima imena članova benda, došao do naziva ABBA.

Nadmetanje s Nizozemcima

“Waterloo” je i bez pobjede na Euroviziji žario domaćim top listama – ABBA je uskoro objavila i istoimeni album, koji se do kraja te godine prodao u četvrt milijuna primjeraka te postavio rekord do tada najkomercijalnijeg LP-a u povijesti Švedske.

Dolaskom u Englesku, članovi ABBA-e saznali su da se njihova pjesma tih dana na radiju vrtjela češće čak i od Olivije Newton-John i njene “Long Live Love”, koja je tada bila jedan od glavnih favorita. No, u međuvremenu ih je na kladionicama pretekla Italija, ali i Nizozemska.

S predstavnicima potonje – duom Mouth & MacNeal (pjesma “I See A Star) – ABBA je imala nemalih problema. Muška polovica dua Willem Duyn neprestano se te eurovizijske večeri natakao alkoholom i naslađivao prednošću, te nadmetao kako s Fridom, tako i s Agnethom dok ga, naposljetku, kolege nisu udaljile iz sale.

Petsto milijuna gledatelja

“Ponašao se agresivno, pa sam mu uzvratila na nimalo pristojnom engleskom”, rekla je poslije Frida. U eurovizijskim je analima ostalo zapisano i da su tada još uvijek bile aktualne prijetnje terorista, kao i sjećanje na užas Olimpijskih igara u Münchenu dvije godine ranije.

Iz tog su razloga ekipe Izraela, Grčke i Irske bile izolirane na jednom katu, a ostali na drugom, i to uz snažno policijsko osiguranje. Prijenos posljednje kostimirane probe održan je tog dana u popodnevnim satima i na temelju nje žiriji 17 zemalja sudionica podijelili su kasnije svoje bodove.

Benny je poslije ispričao da se zamalo paralizirao kad mu je doprlo do svijesti da ga promatra petsto milijuna gledatelja. “A onda mi se u glavi sve pomiješalo i osjetio sam kako trema nestaje. Pomoglo je to što smo svi četvero bili zajedno na sceni, jer smo se s vremena na vrijeme mogli pogledati i ohrabriti jedni druge”.

Dobra večer, Zagrebe

Najveća je, pak, neizvjesnost vladala tijekom glasanja. “Bio sam toliko nervozan”, prisjetio se Björn, “da isprva nisam htio promatrati dodjelu bodova. Ali, ohrabrio sam se i približio ekranu za koji su već svi ostali bili zalijepljeni. Nitko ne može zamisliti napetost koja vlada u tim trenucima; koža se ježi, trbuh zavrće, grlo presušuje. Želiš pobjeći od svega, ali i dalje stojiš i zuriš u ekran kao začaran”.

Žiriji su dodjeljivali jedan od maksimalnih pet bodova. ABBA je krenula s odličnih pet od finskog žirija, da bi od engleskog – od kojeg su također očekivali pet – dobili točno nula bodova. Ali, bod po bod, Švedska je za sobom ostavljala sve favorite – i Veliku Britaniju, i Italiju, i Nizozemsku.

Jugoslaviju je te godine na Euroviziji predstavljala Korni grupa s pjesmom “Moja generacija” i pod dirigentskom palicom Zvonimira Skerla. Korni grupa zauzela je 12. mjesto sa šest osvojenih bodova. Voditeljica Katie Boyle našu je Helgu Vlahović i Jugoslaviju te večeri pozdravila s: “Dobra večer, Zagrebe”, a mi smo ABBA-i dali jedan bod.

Dan koji je promijenio budućnost

Ostale su tri zemlje do zaključenja glasanja kad su se stvari napokon iskristalizirale: Švicarska je Šveđanima dodijelila pet bodova i nakon svega nekoliko sekundi zbrajanja postalo je jasno da je ABBA pobjednica. Taj 6. ožujak 1974. promijenio je sudbinu mitskog četvorca, Švedske, Eurosonga, ali i pop glazbe uopće.

“Labavo sklopljen kvartet oformljen na temelju puke privlačnosti dvaju zaljubljenih parova, već zasićenih svjetlima švedske pozornice, slobodnih da danas-sutra otkažu nastupe i prepuste se obiteljskom životu, odjednom je postajao nešto o čemu prethodno nisu mogli ni sanjati”, pisali su tada jugoslavenski mediji.

Nakon ponovnog izvođenja pobjedničke pjesme, slavlje se nastavilo u backstageu, a Benny i Björn naknadno su priznali da su samo čekali trenutak u kojem će im netko doći i reći da je došlo do greške u zbrajanju bodova.

Pohod na svijet

“Postigli smo preko noći nešto na čemu smo godinama radili – da se o nama čuje i u drugim zemljama, da svijet sazna da u Švedskoj postoji grupa koja piše pjesme na engleskom i trudi se stvarati dobru pop glazbu”.

“Waterloo” je bio kombinacija zarazne melodije i pametnog, dovitljivog teksta te je predstavljao odstupanje od svega dotad viđenog na Eurosongu.

Nakon te noći, ABBA je tom pjesmom zavladala vrhovima glazbenih ljestvica i srca diljem svijeta – od Skandinavije do Južne Afrike; od SSSR-a pa do SAD-a.

Slatka osveta Englezima

U godinama koje su slijedile pa sve do raspada, ABBA je redala hit za hitom te dobrano iskoristila priliku proboja na inozemna tržišta za kojim je godinama žudjela – zacementirala je svoj status jedne od najvažnijih glazbenih pojava svih vremena.

Gotovo četrdeset godina ova je grupa čekala kako bi se “osvetila” Englezima za hladan doček te 1974. Prije dvije godine su, u srcu Londona, otvorili svoju ABBA Arenu u Olimpijskom parku Kraljice Elizabete, u kojoj se sada gotovo svakodnevno i uz veliku posjećenost izvodi ABBA hologram show. Mnogi medijski izvori tvrde kako je taj koncertni projekt jedan od najskupljih u povijesti s budžetom od 175 milijuna dolara.

Ne treba zaboraviti da je njihov nastup te 1974. pokazatelj moći Eurosonga koja vrijedi i danas; moći da lansira neznane glazbene umjetnike na sam vrh. Pedeset je godina prošlo, ali magija “Waterlooa”, zajedno s čitavim ABBA-inim opusom, stoji kao vječni dokaz da se snovi ipak ostvaruju, ali samo onima koji na njima revno rade.