Nakon 35 godina stiže nastavak Blade Runnera; izvukli smo 8 stvari koje možda niste znali o originalu
Kratki uvod u Blade Runner 2049 koji uskoro dolazi u kina
Početkom listopada u kina dolazi Blade Runner 2049, jedan od najiščekivanijih filmova godine. Od originala je prošlo 35 godina, a danas je prilično teško povjerovati da je SF klasik Ridleya Scotta u početku bio loše prihvaćen. Nisu ga favorizirali ni publika, ni kritičari.
Izgleda da je Ridley Scott bio ispred svog vremena vizionarskom adaptacijom romana Philipa K. Dicka pa je gledatelji možda ispočetka baš i nisu razumjeli. No, s godinama je publika sve bolje shvaćala njegovu futurističku viziju, a pokazalo se da je Blade Runnerom Scott postavio predložak za mnoge buduće SF filmove (poput Total Recall ili Minority Report). Ne samo zbog prikaza urbane budućnosti (i to bez CGI-ja), nego i zbog kompleksne naracije koja nije nužno linearna.
Obzirom da je već prvi trailer za Blade Runner 2049 izazvao priličan interes ljudi na internetu, dok čekamo na njegov dolazak odlučili smo se vratiti na početak priče i prisjetiti se nekoliko detalja o originalu. Donosimo vam nekoliko podataka koje možda niste znali o starom Blade Runneru.
Harrison Ford nije bio prvi izbor za ulogu Deckarda
Harrisona Forda svi znaju po ulogama Han Sola i Indiane Jonesa, ali ljubitelji SF-a najviše cijene njegovu ulogu Ricka Deckarda u Blade Runneru. No, Ford je u taj projekt uletio kao zamjena, obzirom da su u ulozi Deckarda producenti htjeli vidjeti tada vrlo popularnog Dustina Hoffmana (koji je netom osvojio Oscara za ulogu u Kramer protiv Kramera). Na kraju je sam Hoffman bio onaj koji ih je od toga odgovorio. Naime, pitao je producente “Zar stvarno želite da ja glumim ovog macho frajera?”.
Osim toga, Hoffman se nije slagao s kreativnom vizijom redatelja, što je naposljetku omogućilo Harrisonu Fordu da ostvari jednu od svojih pamtljivijih uloga. A za tu ulogu izborio se u prilično zanimljivom društvu jer, da glume Deckarda, ponuđeno je i Robertu Mitchumu, Christopheru Walkenu te Tommyju Lee Jonesu.
Scott nije pročitao knjigu po kojoj je film nastao
Osim Blade Runnera, koji je nastao kao adaptacija romana Do Androids Dream of Electric Sheep, snimljeno je preko deset filmova koji su nastali također prema djelima Philipa K. Dicka. Svaki od njih morao se nositi s kompliciranom radnjom i nelineranom naracijom čuvenog američkog SF pisca.
Iste probleme imao je i Scott, a o njima je pričao za Wired časopis. “Jednostavno se nisam mogao uživjeti, do 32. stranice već postoji 17 različitih smjerova radnje. Stoga je jedan od većih problema bio kako razrijediti originalni tekst na priču u tri čina koja se može snimiti kao film”, rekao je. Philipu K. Dicku to se isprva nije svidjelo…
Philip K. Dick mrzio je prvobitni scenarij
Čuveni SF autor preminuo je prije nego je vidio film, ali bio je vrlo aktivan u procesu izrade scenarija, na kojem je u početku surađivao s Hamptonom Fancherom. I nije bio zadovoljan. U svojem posljednjem intervjuu za The Twilight Zone Magazine rekao je: “Svu suptilnost i značaj moje knjige poništili su svojim scenarijem, i pretvorili moje djelo u puku borbu androida i ljudi. Osjetio sam gađenje i razočaranje”.
No stvari su se promijenile kad se pisanja scenarija prihvatio David Webb Peoples (12 majmuna, Nepomirljivi). “Nisam mogao vjerovati što čitam. Odjednom se sve promijenilo. Scenarij i knjiga su se savršeno nadopunjavali, znao sam da će se onima koji su prvo pročitali knjigu svidjeti film te da će se onima koji su se prvo susreli s filmom svidjeti i knjiga.”
Za naziv ‘replikanti’ zaslužna je kći scenarista
U originalnom djelu Philipa K. Dicka naziv “replikanti” nigdje se ne spominje. Umjesto toga, umjetna bića u ljudskom obličju naziva androidima, ili skraćeno “andies”. No, producenti su taj naziv smatrali previše komičnim te su inzistirali da scenaristi smisle novi naziv. Na ideju da ih se nazove replikantima došao je zamjenski scenarist David Webb Peoples, čija kći je u to vrijeme studirala replikaciju – proces dupliciranja stanica u svrhu kloniranja, otkud su replikanti naposljetku dobili ime.
Naslov je nastao prema potpuno nevezanom romanu
Blade Runner je u početku imao tri radna naslova. Trebao se zvati Android, zatim Mechanismo te naposljetku Dangerous Days. Producenti filma su se ipak odlučili za naziv Blade Runner, dijelom i zbog toga što se Ridleyu Scottu taj naziv svidio kao kratki opis za Deckarda kao lovca na replikante. Sam naziv je zapravo naslov novele Williama S. Burroughsa koja ni na koji način nije povezana s radnjom filma.
Testno prikazivanje filma prošlo je katastrofalno
Prije nego što je premijerno prikazan u kinima, Blade Runner je prošao nekoliko testnih prikazivanja. Film je dobio toliko loše kritike da su producenti odlučili zaposliti trećeg scenarista, Rolanda Kibbeeja. Njegov je zadatak bio napisati dodatak scenariju u kojem čujemo Deckarda kao naratora radnje izvan kamere u stilu filmova noir, s ciljem da se na taj način gledateljim bolje objasni što se događa.
Harrison Ford bio je prvi koji je bio nezadovoljan tom idejom jer je smatrao da film savršeno funkcionira i bez naracije. Postoji urbana legenda koja kaže da je Ford namjerno uložio minimum entuzijazma u taj zadatak, s ciljem da poducenti ipak odbace tu ideju. No, kroz godine se pokazalo da njegovi voice-overi daju specifičan i prepoznatljiv štih filmu. Ipak, 2007. je izašla director’s cut verzija bez naracije.
Harrison Ford i Ridley Scott nisu se baš voljeli
Dobro je poznato da su se Harrison Ford i Ridley Scott često svađali na setu. Scott je to pripisao vlastitom neiskustvu obzirom da mu je to bio tek treći film, dok je Ford već bio zvijezda s 15 godina iskustva. Harrison Ford se žalio na činjenicu da je snimao 50 noći za redom po kiši. Osim toga, nije pričao puno o svom iskustvu sa snimanja, sve do 2007. kad je pristao sudjelovati u dokumentarcu Dangerous Days: Making of Blade Runner. Tad je izjavio da se pomirio i s filmom, i s redateljem.
Rutger Hauer većinu filma je improvizirao
Ridley Scott bio je vrlo impresioniran Rutgerom Hauerom nakon što je vidio njegove dotadašnje filmove. Dapače, Hauer nije morao proći ni audiciju. Scott i Hauer su imali neobično dobar odnos. Za razliku od drugih glumaca, koji uglavnom govore kako je Scott genijalan redatelj, ali da je istovremeno izuzetno teško raditi s njim, Hauer je bio slobodan improvizirati na setu koliko želi.
Najveća improvizacija je na ona samom kraju filma kada je Hauer odbacio većinu teksta koji je trebao izgovoriti i jednostavno improvizirao na licu mjesta. Time je stvorio jedan od pamtljivijih monologa na filmu uopće, s jednom od najcitiranijih filmskih rečenica: “All those moments will be lost in time… like tears in the rain” (Svi ti trenuci bit će izgubljeni u vremenu, kao suze na kiši.)