Nakon dodjele Europske filmske nagrade i nominacija za Zlatni globus, analiziramo filmove godine

Dosadašnje vrlo ozbiljne nagrade

Već dugi niz godina njemačka kinematografija nije proizvela takvo snažno djelo, u suštini intimističku priču o odnosu jednog kontroverznog otkačenog oca i hladne businesswoman, koja se zbiva u Njemačkoj i Bukureštu, u kojemu je kćer trenutno angažirana na jednom projektu. Ispreplićući gotovo nemoguć odnos dvije bliske, ali karakterno nespojive osobe, Aden u pozadini sjajno kritizira i podsmjehuje se okrutnom poslovnom svijetu u kojemu danas dominiraju hladne, ambiciozne žene, od kojih glavnu junakinju njezine priče intenzivnije druženje s ocem promijeni i u poslovnom okruženju i kao osobu.

Maren Aden rođena je u Karlruheu u obitelji u kojoj se nitko nije bavio filmom (roditelji su učitelji), prve filmske uratke napravila je još kao tinejdžerka s H-8 camcorderom, a školovala se na minhenskoj Akademiji za televiziju i film. Prije ovog hita, snimila je dva kratka igrana filma i dva dugometražna: Šuma za drva, s kojim je odmah ušla u Sundance, osvojivši Specijalnu nagradu žirija, te bila nagrađena na još par festivala. Još je uspješnija bila s drugim filmom Svi ostali, s kojim je u Berlinu 2009. osvojila Grand Prix žirija, a nagrađena je i njezina glavna glumica Birgit Minichmayr.

Kako je lansirala nove filmske zvijezde

Zanimljiv je pristup glumcima ove vrsne autorice, koja izbjegava najveće njemačke zvijezde u svojim filmovima. Recimo, u najnovijem hitu lansirala je Petera Simonischeka, austrijskog kazališnog glumca, zvijezdu bečkog Burghteatra i berlinskog Schaubuhne und Lehniner Platz teatra. Premda ima bogatu filmografiju, snima često i za televiziju, nije imao status najveće glumačke zvijezde. No, to se preko noći promijenilo. Poslije Erdmanna snimio je već s Danijem Levijem komediju Die Welt der Wunderlichs, a upravo snima s turskim redateljem Ozgurom Yildirimom dramu Nur Gott kann mich richten, u kojem su mu partneri velike njemačke mlađe zvijezde Alexandra Maria Lara i Moritz Bleibtreu.

Sandra Huller, glavna glumica Toni Erdmanna, rođena u Istočnoj Njemačkoj, oduševila je glavnom ulogom epileptičarke u filmu Requiem Hansa-Cristiana Schmida, za koji je osvojila Srebrnog medvjeda u Berlinu, dobitnica je Bavarske filmske nagrade i Njemačke filmske nagrade kao najbolja glumica. Njezina uloga u Toni Erdmannu je toliko sjajna, da je njezina agentica već mjesecima zatrpana scenarijima, trenutno snima s Thomasom Stuberom, a traže je , navodno, već Fatih Akin, Wim Wenders i Roman Polanski.

Prema tome, europska kinematografija dobiva još jednu odličnu glumicu srednje generacije, prije ružnjikavu, nego zgodnu, ali razorne snage i ekspresije na velikom ekranu. Da Toni Erdmann nisu primjetili i nagradili samo europski filmski krugovi, govori i podatak da je film nominiran za najbolji strani film Udruženja filmskih kritičara iz Washingtona, New Yorka, Los Angelesa, nomiran je za najbolji strani naslov British Independent Film Awards, te ima nominaciju za Zlatni globus. Bez sumnje i Oscar je izvjestan.

Obnovljen megastatus starog filmaša

Američka filmska industrija nanjušila je ogroman filmski potencijal Maren Ade, ponudili su joj američki remake filma, kao i brdo megaspekatakala, adaptacija stripa i ostalih megaskupih papazjanija, na koje za sad Ade samo odmahuje rukom. Ne želi biti još jedan europski redatelj koju je Hollywood za milijunski ček progutao, ispljunuo i protjerao.

Još jedan europski film doživljava trijumfe, riječ je o prvom francuskom uratku nizozemskog kultnog autora Paula Verhoevena Elle, erotskom trileru s perfektnom Isabelle Hupert u glavnoj ulozi. Zahvaljujući uspjehu tog filma na nizu jakih festivala od Cannesa, Londona, Melbournea, Lisabona do Europskih filmskih nagrada (bio je nominiran za najbolji film i redatelja) naovamo, Verhoeven je upravo postavljen na prestižnu funkciju predsjednika žirija predstojećeg Berlinskog festivala (lani je tu funkciju obnašala Meryl Streep), što itekako govori o obnovljenom mega statusu ovog, posljednjih godina, zaboravljenog europskog filmaša, koji se bliži osamdesetoj godini života.

Najveća diva europske kinematografije

Elle je viđen na Zagreb film festivalu, a uskoro bi se trebao naći u redovnoj distribuciji, no začudno je da je izgubio oskarovski ulaz među 9 najboljih stranih naslova. Socijalna drama Kena Loacha I, Daniel Blake pobjednik je Cannesa. Prikazan je na festivalima u Vancoueveru, Stockholmu, San Sebastianu, Locarnu, Denveru, nominiran je za Europske filmske nagrade. Još jedan francuski film ulazi na sve godišnje liste najboljih europskih filmova 2016. godine. Riječ je o filmu Ono što dolazi ( L’avenir) francuske redateljice Mie Hansen- Love, koja je na berlinskom festivalu osvojila Srebrnog medvjeda kao najbolja redateljica s toplom pričom o profesorici kojoj se život raspada nakon što joj umre majka, ostane bez posla i ostavi je muž, no ne gubi nadu, u kojoj ponovno briljira najveća diva europske kinematografije današnjice Isabelle Hupert.

Diva koja u 63. godini života još uvijek izgleda kao da ima četrdeset, godišnje snima tri do šest naslova, završila je novi film Michaela Hanekea Happy End ( koji će imati na premijeru u Cannesu dogodine), trenutno je angažirana na još pet projekata, osvojila je u karijeri 70 nagrada, a trenutno ima nominaciju za Zlatni globus, nagradu filmskih kritičara New Yorka i Los Angelesa, Gotham nagradu, a predviđaju joj i nominaciju za zlatnog kipića. Respect, madamme Hupert!

Ovogodišnji europski film obilježili su i neuništivi, ali vidno umorni Pedro Almodovar s Juliettom, švicarski redatelj s animiranim dugometražnim projektom My life as zucchini Claudea Barrasa, danski redatelj Martin Zandvilet s ratnom dramom Land of Mine, Norvežanin Erik Poppe s još jednom ratnom pričom Kraljev izbor, britanska redateljica Andrea Arnold s komedijom American honey sa Shia Le Boufeom u glavnoj ulozi, katalonski redatelj Albert Serra s povijesnom dramom Smrt Louisa XIV, zapažen i nagarađen na festivalima u Munchenu i Jerusalemu, u kojem naslovnu ulogu ostarjelog kralja tumači legenda francuske kinematografije Jean Pierre Leaud (prisjetimo se nezaboravnog debija u kultnom Truffautovom naslovu 400 udaraca iz 1959. godine).

Veliki povratak ruskog redatelja

A dobro je prošla i rumunjska obiteljska drama Sieranevada Cristi Puiua, zapažena na festivalima u Cannesu i Chicagu, s kojom je hrvatska koproducentica Zdenka Gold postigla međunarodnu afirmaciju, kao i epizodistica, glumica Petra Kurtela. Kultni autor Xavier Dolan, kojeg ili obožavaju, ili ne podnose ( ja sam u grupi prvih) s francuskom obiteljskom dramom End of the World imao je uspjeh u Cannesu i upravo je kao predstavnik rodne Kanade ušao među devet najboljih za Oscara.

Trenutno pak priprema prvi američki projekt: Smrt i život Johna F. Donovana sa zvjezdanim ženskim castom: Thandie Newton, Jessica Chastain, Natalie Portman, Susan Sarandon i Kathy Bates. Ova godina bila je uspješna i za velikog iranskog autora Asghara Farhadija s filmom Salesman, za koji je osvojio Zlatnu palmu za najbolji scenarij, a trijumfirao je i glavni glumac Shahab Hosseini.

Farhadi je nominiran i za Zlatni globus i za Oscara i šanse mu nisu male. Veliki je povratnik i vrsni ruski redatelj Andrej Končalovski, s crno-bijelom art ratnom dramom Raj, u kojoj paralelno prati sudbine tijekom rata jedne ruske aristokratske emigrantkinje, francuskog kolaboracioniste i njemačkog SS-ovca, osvojivši nagradu kao najbolji redatelj u Veneciji , te ulazak u devet najboljih svjetskih filmova za Oscara. Usprkos brojnim pojedinačnim nagradama na jakim festivalima, Hrvatska, baš kao ni regija, nije imala sreće ući u odabir najboljih ni za Europsku filmsku akademiju, ni za Zlatni globus, ni za Oscara. Još uvijek nam, očito, nedostaje jedan jak autorski film univerzalne priče, koji bi odjeknuo u svijetu.

Zašto je jedan nezavisni film glavno iznenađenje

Zahuktala se objava nominacija i krenula poplava nagrada najboljima u 2016. i s druge strane Atlantika, te je isplivalo pet do deset naslova oko kojih se podiže najviše prašine, koji se mogu nadati najprestižnijima Zlatnom globusu i Oscaru. Prilično je iznenađenje izazvalo proglašenjem najboljim filmom na Critics Choiseu La La Land (čak osam nagrada) Damiena Chazellea, redatelja koji je vratio nekad omiljenu, već godinama zaboravljenu formu filmskog mjuzikla na velika vrata, otvorivši Veneciju, u kojemu po prvi puta pjevaju i plešu nominirani Emma Stone i Ryan Gosling (kako to izgleda, moći ćemo provjeriti u našim kinima već od siječnja).

Najveće je iznenađenje iskakanje nezavisnog filma Moonlight Berrya Jenkinsa, suptilne priče o formiranju afroameričkog homoseksualca u tri faze njegovog života, od djetinjstva do srednje dobi, u okrutnom okruženju Miamija. Film je to sjajnog glumačkog ansambla u kojemu briljiraju Mahershala Ali i Naomie Harris u sporednim ulogama, s čak šest nominacija za Zlatni globus. Otkriven je još jedan nezavisni projekt, Manchester by the sea scenarista i redatelja Kennetha Lonergana, dirljiva priča o stricu koji preuzima skrb o nećaku, nakon bratove smrti, u kojoj je u prvi plan iskočio u naslovnoj roli Cassey Afleck, mlađi brat dvostrukog oskarovca Benna Aflecka.

Glumac još uvijek mladenačke fizionomije, iako je napunio četrdesetu, napokon je, kako tvrde kritičari, odigrao životnu ulogu, za koju mu predviđaju gotovo sigurnog Globusa i Oscara. Ništa manje nezapažena nije ni njegova partnerica Michelle Williams, glumica koja je od uloge koja ju je proslavila, u teen seriji Dawson’s Creek napravila respektabilnu filmsku karijeru (imala već tri oskarovske nominacije), također nominirana za Zlatni globus za sporednu žensku ulogu. No, ukoliko i ne osvoji prestižne nagrade 2017., kad tad će Oscar zasjati u njenim rukama, jer upravo priprema snimanje biopica o Janis Joplin, ulogu za koju se ipak uspjela izboriti, iako su u nemilosrdnoj konkurenciji bile kolegice, u rasponu od oskarovki Anne Hathaway do Jennifer Lawrence.

Velike su šanse da će trijumfirati Mel Gibson

U vrh ovogodišnje produkcije uspjela se izboriti i ratna drama Hacksaw Ridge Mela Gibsona, koji se deset godina poslije Apocalipta vraća u funkciji redatelja, s istinitiom, dirljivom pričom o Desmondu T. Dossu, mladom liječniku i prvom čovjeku u američkoj povijesti koji je primio Medalju časti, bez da je ispalio metka, koji je sudjelovao u krvavom okršaju bitke na Okinawi. Ovakve emotivne ratne drame Akademija obožava i nije isključeno da Gibson trijumfira 26. veljače.

Velike šanse ima i glavni glumac Andrew Garfield, kojeg sam prvi puta zapazio u Društvenoj mreži i oduševio me. Od tada je ušao u A ligu, poprilično milijuna na kontu natukao igrajući Spidermana, angažirao ga je Scorcese za glavnu rolu jezuitskog svećenika iz 17. stoljeća u Tišini, a trenutno snima dramu Andyja Serkisa Breathe, o zgodnom i briljantnom tipu čiji život preokrene paraliza, partnerica mu je britanska veteranka Diana Rigg. Veliki trijumf mogla bi doživjeti i intimna drama Lion Gartha Davisa, storija o mladom Indijcu koji je svojedobno izgubljen na ulicama Calcutte, a potom ga usvaja obitelj iz Australije.

Novi uzlet u karijeri Nicole Kidman

Nekih 25 godina kasnije traži pravu istinu o tome što se dogodilo u trenutku koji mu je promijenio život. Glavnu rolu tumači divan indijski glumac Dev Patel, kojeg se sjećamo kao klinca iz Slumdog millionairea, koji je sad nominiran za nagrade: Screen Actors Guild, Satellite, Nagradu filmskih kritičara i Zlatni globus.

Na listu potencijalnih laureatkinja vratila se i oskarovka Nicole Kidman, koja tumači Patelovu adoptivnu majku. Nominirana je za Globus kao najbolja sporedna glumica i danas izgleda odlično i prirodno, čak s borama, poradivši na sanaciji plastičnog izgleda, zbog kojeg si je prije par godina gotovo uništila karijeru. Sad je ponovno u uzletu i na HBO-u se očekuje premijera serije Male velike laži, u kojoj su joj partnerice Reese Witherspoone i Laura Dern, a trenutno snima i sa Sofijom Copollom i Yorgosom Lanthimosom (autorom začudnog Jastoga).

Rasna drama Denzela Washingtona

Možda manje šanse od spomenutih ima film Hell or Right Water, osvojivši nominaciju za najbolji film, scenarij i sporednu mušku ulogu, western krimi pričica o razvedenom ocu i njegovom starijem bratu koji pokušavaju spasiti obiteljski ranč u Teksasu, a od glumaca najzanimljiviji je veteran Jeff Bridges, koji briljira u sporednoj ulozi (prisjetimo se, osvojio je Oscara za glavnu ulogu u Crazy heart 2009.).

Još jedan veliki glumac vratio se ove godine u producentskoj i redateljskoj ulozi, riječ je o Denzelu Washingtonu, čiji je film Fences adaptacija komada Augusta Wilsona, priča o ocu koji se bori za svoju obitelj u rasnim uvjetima Amerike pedesetih godina, u kojoj tumači glavnu ulogu i već ima nekoliko nominacija. Imao je nos kad je za partnericu odabrao vrsnu Violu Davis (američka Akademija već ju je dvaput nominirala), koja je još jednom napravila odličnu rolu supruge, osvojila niz nominacija za najbolju sporednu ulogu i time je u izravnoj bitci s Nicole Kidman i Michelle Williams.

Od glumaca koji mogu biti itekako zadovoljni obavljenim poslom, koji su prepoznali kritičari i glasači raznih strukovnih žirija, to su manje poznati Joel Edgerton za film Loving, istinitoj ljubavnoj priči o braku bijelca i crnkinje u američkoj provinciji pedesetih godina, Colin Farell dobio je sjajne kritike za Jastoga, baš kao i vječno zbunjeni junak kultnih romantičnih komedija Hugh Grant, sad u 56. godini za ulogu supruga najgore operne pjevačice Florence Foster Jenkins u komediji Stephena Frersa, kao partner Meryl Streep (ponovno nominirana za Zlatni globus, dobitnica čak 164 nagrade u karijeri).

Natalie Portman ima apsolutno najviše šanse

Osim nezaobilazne Streepice, među glumicama najviše traga ostavile su i Amy Adams glavnom ulogom u SF-u Arrival, Jessica Chastain za ulogu hladne lobistice u svijetu visoke politike u Miss Sloane, nepoznata Ruth Negge za Loving, te čak četiri puta nominirana za Oscara Anette Bening, sada za ulogu majke u Santa Barbari sedamdesetih godina u 20th Century Women Mikea Millsa. No, čini se kako nijedna od navedenih dama nema naš nikakve šanse u komparaciji s Natalie Portmann. Oskarovka koja je zadivila svijet rolom monstruozne balerine u Crnom labudu sada se u velikom stilu vraća s projektom Jackie, u koji ju je pozvao autor Labuda Darren Aronofsky, sad u ulozi producenta.

Nakon što je vrsni redatelj odustao od prvotne namjere da režira film, Portman se dvoumila da li da uopće ostane u projektu. Mijenjali su se potencijalni redatelji s raznim vizijama projekta o bivšoj prvoj dami Amerike, sve dok se nije pojavio Pablo Larrain, čileanski producent i redatelj impresivne karijere (autor Nerude), koji je ponudio priču o danima nakon ubojstva Kennedya, iz prizme supruge Jacqueline Bouvier Kennedy, koja je oduševila i Portmanicu i Arronofskog.

I , čini se, napravila ponovno odličan posao, koji joj je donio Nagradu kritičara i nominaciju za Zlatni globus. Kako je u doba dobivanja mnogih nagrada za Crnog labuda bila u drugom stanju, uključujući i najprestižnijeg Oscara, čini se kako se povijest ponavlja. Sjajna glumica nevinog lica i jake glumačke ekspresije, koja nakon što je završila filmove s prestižnim autorima Terenceom Malickom i Alexom Garlandom, ponovno je u visokom stupnju trudnoće s drugim djetetom i možda joj baš ta koincidencija pomogne da se za Jackie domogne trećeg Zlatnog globusa i drugog Oscara.