Nedavno je otkrivena nepoznata skladba Johna Cagea, jednog od najvećih skladatelja prošlog stoljeća

Bio je jedan od najutjecajnih pojava na glazbenog sceni 20. stoljeća

A files picture shows French radio host Jose Artur (C), American artist John Cage (L) and French artist Raymond Moretti during a record session of the "Pop Club" on February 2, 1977 in Paris. The "Pop Club" was a french radio show broadcast on France Inter and created in 1965 by Jose Artur who hosted it during 40 years. Jose Artur died on January 24, 2015 at the age of 87. AFP PHOTO / AFP PHOTO / AFP PHOTO
FOTO: AFP

Skladatelj James Tennes pripremao se u Toronto u ljetu 1978. godine za premijernu izvedbu svoje skladbe Harmonium #5 posvećene svom mentoru Johnu Cageu. Naravno da je i taj vrhunski minimalistički skladatelj bio prisutan, navratio je na jednu od probi kako bi bacio oko na partituru svog štićenika. Kad Tennes nije gledao ubacio je među njegove papire jedan list koji otada tamo stoji netaknut.

Taj notni zapis pronašla je prošlog prosinca Tennesova udovica Lauren Pratt. Radi se o odmjerenoj minimalističkoj skladbi koju je Cage naslovio All Sides of the Small Stone, a ta se skladba premijerno konačno mogla čuti prošlog tjedna u Los Angelesu.

Slučajno otkriće

“Mislim da je Cage skladao na licu mjesta. Uzeo je u ruke Jimovu olovku i kad je završio, ubacio je skladbu među njegove papire”, rekla je Pratt koja je tu skladbu pronašla kad je s članovima svoje obitelji prolazila kroz originalne notne zapise svog pokojnog supruga. “Odmah sam prepoznala taj rukopis. Bila sam sigurna da se radi o Cageovom rukopisu”, otkrila je. “Tu skladbu nismo vidjeli nikad prije. Da je Jim znao da postoji, rekao bi to nekome, sigurna sam.”

Violist i violinist Mark Menzies aranžirao je i dirigirao nedavnom izvedbom izgubljene skladbe Johna Cagea koja neodoljivo podsjeća na Satiejev klasik Gymnopédie. Skladbu su izveli bivši Cageovi suradnici i specijalisti za njegov opus uključujući Michaela Pisaroa, Wolfganga von Schweinitza i Ulricha Kriegera. Izvođenje te džezistički intonirane kompozicije trajalo je 10 minuta, no sama kompozicija toliko je otvorena za interpretaciju da bi njeno izvođenje u budućnosti moglo trajati i mnogo dulje.

“Imam osjećaj da je ta skladba nešto poput podsjetnika jer je u cijelosti prožima nešto cirkularno”, rekao je Menzies. “Ono što je u cijeloj ovoj priči dosta također dosta važno drugi je dio naslova, Given Secretly to Jim Tenney as a Koan. Koan je zapravo neka vrsta zagonetke ili misterije pa čak i kontradikcije. A u ovom slučaju odnosi se na to što napraviti s tom malom sekvencom koja, zapravo, nije ništa više od ljestvice. Činjenica da Cage nije dao konačni odgovor na pitanje kao bi tu skladbu trebalo izvoditi znači da će svaka njezina izveba nužno biti drugačija”, zaključio je.

Jedan od najutjecajnijih skladatelja prošlog stoljeća

Cage se, inače, smatra jednim od najutjecajnijih skladatelja i teoretičara glazbe prošlog stoljeća. Nakon kratkog studija kod Arnolda Schoeneberga u 30-im godinama okrenuo se tradicionalnom jeziku zapadnjačke glazbe upotpunivši ga elementima improvizacije i istočnjačke filozofije. Eksperimentiranje s kineskim proročkim tekstom I Ching dovelo ga je 1952. do skladanja njegovog kapitalnog djela naslovljenog 4’33”. Skladbom je predviđeno da se izvođač suzdrži od sviranja klavira u vremenu određenom naslovom.

“Tu skladbu mogao je napisati zahvaljujući tome što mu je taj tekst nudio tišinu”, objašnjava Menzies. “Većina ljudi krivo interpretira Cagev opus. Improvizacija nije bila ključan moment njegovih kompozicija. Način na koji je pripremao svoje skladbe, stvarajući čvrsti okvir i potom pokrećući sve zadane elemente, omogućio mu je da prepozna mnogobrojne mogućnosti u materijalu koji je stvarao.”

Neizvjesna sudbina skladbe

Tenney je, inače, još kao tinejdžer bio fan Cageove glazbe. 1947 godine bio je na koncertu na kojem je Cage izvodio svoje drugo kapitalno djelo Sonatas and Interludes. No, u to vrijeme nije mogao niti sanjati o tome da će mu njegov uzor jednog dana postati mentor. Tenney je čak kasnije, nekoliko godina nakon Cageove smrti, i sam snimio taj komad.

No, čini se da zasad ne postoje planovi koji bi upućivali na snimanje ove novootkrivene Cageove kompozicije. Cage, dakako, nije ostavio nikakve upute što bi s tom skladbom trebalo napraviti nakon što se pronađe, ali i Pratt i Menzies uvjereni su da bi mi bilo potpuno svjedno hoće li se ona ikad snimiti na nosač zvuka ili ne. Ali se slažu da se radi o raritetu. “Kad pronađete nešto poput ovoga neizbježno je da poželite da cijeli svijet čuje za to”, poručuju.