Nizozemski znanstvenici razvili su fantastičnu novu tehnologiju pomoću koje će se otkriti gomila starih tekstova
Pričamo o tekstovima koji su napisani prije 10. stoljeća
Zahvaljujući primjeni jedne nove revolucionarne tehnologije nizozemski znastvenici otkrili su stoljećima skrivenu tajnu u jednom manuskriptu koji je ležao zaboravljen u knjižnici Sveučilišta u Leidenu, piše Guardian. Koristeći X-zrake otkrili su fragmante tekstova iz 12. stoljeća koji su u 16. stoljeću prevoreni u korice knjige.
Recikliranje papira na takav način bila je, inače, uobičajena praksa u srednjem vijeku. Stranice iz starijih knjiga lijepile bi se s unutanjih strana uveza kako bi se ojačale korice. “Ovo otkriće doista je usporedivo s blagom. Jako smo uzbuđeni”, rekao je Erik Kwakkel, stručnjak za srednjovjekovne knjige iz Leidena.
Masivni potencijal Ma-XRF-a
Profesor Joris Dik s poznatog delftskog tehničkog sveučilišta opisao je potencijal novih tehnologija za pronalaženje sličnih novih materijala masivnim. Istaknuo je kako nove tehnologije više ne omogućavaju samo otkrića starih tekstova, nego ih čine i čitljivima.
Pristup takvim skrivenim knjižnicama moguć je, inače, otkako se počela koristiti makro rendgenska fluorescencijska sprektometrija (Ma-XRF) koja znastvenicima omogućuje čitanje takvih skrivenih stranica bez da se, zapravo, uništava uvez.
Uvezivanje manuskripata, uobičajena srednjovjekovna praksa
Uvezi nastali između 15. i 18. često sadrže fragmente starijih tekstova zbog toga što su ljudi rezali stare manuskripte i reciklirali ih. Rukom pisani manuskripti smatrali su se, naime, u srednjem vijeku anakronima. Pa se stoga njihovi dijelovi mogu se pronaći u jednom od pet uveza nastalih u spomenutom razdoblju.
“Većina materijala koji pronalazimo datira iz 14. ili 15. stoljeća, ali bismo se jako razveselili da naletimo na neki tekst iz karolinškog vremena; dakle, nešto starije od 9. stoljeća”, rekao je Kwakkel. “Bilo bi sjajno da otkrijemo fragment iz neke stare Biblije, najvažnijeg teksta u srednjem vijeku.”
“Svaka knjižnica posjeduje pregršt uveza načinjenih od starih fragmenata”, objašnjava nizozemski znastvenik, “a osobito one koje posjeduju veće kolekcije. Odete li u Britansku knjižnicu ili Bodleian (Oxford), pronaći ćete na tisuće takvih uveza. Eto, vidite koliki je potencijal novih tehnologija.”
Radi se na novim tehnologijama
U nedavno pronađenim fragmentima znastvenici su, primjerice, otkrili da se radi o tekstu iz 12. stoljeća koji se pripisuje svetom Bedu Časnom, redovniku i učenjaku iz 8. stoljeća. A Nizozemci su čak uspijeli razdvojiti i nekoliko stranica sljepljenih zajedno i tekst koji je bio na njima zapisan učiniti čitljivim.
Dikov tim razvio je tehnika Ma-XRF inicijalno kako bi pomoću nje vizualizirali skrivene slojeve na slikama starih majstora. Tako 2011. pronašli skriven Rembrandtov autoportret. Iako portret nije bio dovršen, uspjeli su potvrditi dotad osporavanu atribuciju površine slike, a sad su još sretniji što je pronađeno novo područje primjene njihove tehnologije.
Jedini problem je u tome što se radi o ekstremno sporom procesu. Samo uzimanje jednog skena, odnosno učitavanje jednog sloja, nekad može potrajati dulje od 24 sata pa se zato trenutačno istražuje i druge, nove tehnologije. “Zasada smo zadovoljni time što smo uspjeli dokazati da Ma-XRF funkcionira”, tvrdi Dik.