Pennywise je opet hit u kinima, a mene je sjetio na neka čudovišta kojih sam se bojao kao klinac
Par klasičnih čudovišta uz koja sam odrastao koja su ušla u pop kulturu
Trenutno je Pennywise glavna faca u kino dvoranama i vratio me u djetinjstvo kad sam ga se, moram priznati, prilično bojao. Godine 1990. godine Tim Curry ostvario je kultnu ulogu Pennywisea, klauna ubojice, u toj za sve klince zastrašujućoj seriji. Sad je Curryja, u filmskoj verziji, zamijenio Bill Skarsgård. Sudeći po brojkama, odradio je dobar posao. It je samo u prvom vikendu u američkim kinima zaradio više od 117 milijuna dolara.
Poznati roman Stephena Kinga adaptiran je kao TV serija 1990., a sad se preselio na filmsko platno s obradom redatelja Andyja Muschiettija. Muschietti je nakon 27 godina od kultne serije oživio jedno od najstrašnijih bića na filmskom platnu, što nas je potaknulo da se prisjetimo još nekih koja su utjecala na popularnu kulturu.
Zombiji
Moram priznati da nisam nikad skužio tu famu oko zombija. Znam, prihvaćam da sam u manjini, jer su zombiji stvarno popularni, a ja sam jedan od rijetkih koji ih ne voli. No, nije da u potpunosti ne kužim u čemu je stvar. Zombiji su neživa bića koja nemaju svoju volju osim one koja ih tjera da nas napadaju kako bi nam pojeli mozgove i pretvorili nas u jedne od njih. Zombiji su danas sveprisutni, od holivudskih filmova do igrica na mobitelu, i čini se da im nema kraja.
Alien
Ridley Scott nas je upoznao s izvanzemaljskim bićem 1979. u svojem remek djelu Alien koji se tada kod nas zvao Osmi putnik i prestravio javnost kao jedno od najzlokobnijih stvorenja na filmu. Odmah mi je bilo jasno zašto je biće koje se skriva u sjenama kako bi ubilo svoje žrtve toliko strašno. A s drugim nastavkom samo je postalo zlokobnije.
Aliens Jamesa Camerona bio je još bolji sa svemirskim marincima i akcijom koja je nedostajala originalu, i realno gledajući to je jedan od najboljih Cameronovih filmova. O tome koliko je lik aliena popularan dovoljno govori činjenica da je dosad s Covenantom izašlo već šest filmova unutar originalne Scottove epopeje o alienima.
Vampiri
Vampirima nije bilo teško ući u pop kulturu s obzirom na to da su dio folklora već stoljećima. No u holivudskim filmovima su doživjeli određenu transformaciju – od zastrašujućih bića čiji je jedini cilj ubijanje, Hollywood ih je pretvorio u romantizirane prikaze ljudskih želja i sirovih strasti. Vampiri su tako postali privlačni i seksi, posjeduju mudrost koja je postala mistična kroz godine njihova postojanja te neutaživu strast za životom koji su nekad poznavali. Jedna od najzaslužnijih za tu transformaciju u kojoj su vampiri izašli iz svojih mrtvačkih sanduka i stare frakove zamijenili za seksipilniji izgled je Anne Rice.
Na filmu je veliki preokret napravio Francis Ford Coppola svojim Draculom iz 1992. gdje je Gary Oldman starog grofa po prvi puta prikazao na seksi način, ali s izraženom dozom dostojanstva. Sličnim putem su nastavili dvije godine kasnije Tom Cruise i Brad Pitt u Intervjuu s vampirom, adaptaciji prvog romana Anne Rice iz njezinog Vampire Chornicles serijala. Kao i Oldman kod Coppole, Cruise i Pitt su bili zavodljivi i senzualni, ali s jasno izraženom muževnom crtom ispod koje se skrivala životinjska agresivnost i ta neobjašnjiva strast za životom za kojim žude.
Frankenstein
Frankenstein je vjerojatno jedno od najneshvaćenijih čudovišta na filmu. Jadna sklepotina od oživljenih ljudskih ostataka nema čak ni svoje ime, nego ga zovu po njegovom tvorcu doktoru Victoru Frankensteinu. Mary Shelley stvorila je jedan od najpoznatijih literalnih i filmskih likova koji je našao svoje mjesto u filmovima, stripu, video igrama i crtićima. Shelley je svoj roman izdala davne 1818. kao većim djelom priču s elementima znanstvene fantastike, puno prije nego što je termin znanstvene fantastike uopće bio poznat. Ideja da se može oživjeti beživotno tijelo bilo je tada revolucionarno, a i danas je ta ideja jednako intrigantna.
Vukodlaci
Vampiri i Frankenstein bili su na svoj način zastrašujući za svoje vrijeme, ali i utješno predvidivi. Vampiri provode većinu vremena u svom mrtvačkom sanduku, izbjegavaju sunce i izlaze tek kad se stvore idealni uvjeti da izađu među ljude, koji većinom znaju da se mogu obraniti svetom vodicom i raspelom. Frankenstein je zapravo ispod svoje strašne vanjštine prilično bezazlen.
No vukodlaci su ipak drukčiji. Kao sva ostala filmska čudovišta, vukodlaci su personifikacija ljudskih najosnovnijih poriva, no oni to odvode na jednu drukčiju, elementarnu razinu koja je svima poznata. Vukodlaci upravo to rade. Kad izađe puni mjesec, podrapaju sa sebe odjeću i sve poveznice s normama i istrče u noć.