Pet razloga zašto danas ne bi trebali propustiti svirku ovih demo bendova
Ovi klinci imaju ozbiljan potencijal da postanu zvijezde, a bilo bi fora da ih čujete prvi
Svi mi imamo neke prijatelje koji sviraju po prljavim garažama. I svi se mi uvijek iznova čudimo zašto to, pobogu, rade kad ionako ne postoji mjesto na kojem će se moći predstaviti. Ta, tko će dati medijskog prostora nekakvim bezimenim demo bendovima kad je scena ionako već prezasićena dobro umreženim neanonimcima?
I onda je došao HR demo klub, produkt Hrvatske radiotelevizije koji radi upravo to – omogućuje potencijalno genijalnim glazbenicima da sviraju u pravim klubovima, pred pravom publikom, a sve to još i pred pravim kamerama.
Upravo danas je na programu jedna od takvih koncertnih večeri, malo finale za mjesec ožujak u prostoru Tvornice kulture. Počinje nešto iza 22, a da stvar bude još bolja, sadržaj koji se nudi je apsolutno besplatan. Nećemo se lagat, naravno da takve najviše volimo.
Što je zapravo HR demo klub?
Princip četvrte po redu sezone emitiranja ovog programa je slijedeći: Svake su se srijede od studenog do ožujka u zagrebačkom Klubu održavale svirke tri različita benda koji stvaraju autorsku glazbu, ali, eto, još nisu bili u prilici snimiti nešto studijsko. Svake srijede bi stručni žiri odabrao svog favorita i poslao ga u malo mjesečno finale. Zbir najboljih izvođača svih malih finala u konačnici će izroditi listu umjetnika koji će se natjecati u velikom finalu.
Možda sve ovo i ima prizvuk nekog sportskog natjecanja, ali ja Vam mogu garantirati da ćete taj osjećaj izgubiti čim se pronađete u redovima oduševljenih posjetitelja. I ja sam bio skeptičan kad sam se prošli tjedan uputio u Klub na jednu od takvih svirki. Slučajno sam se našao u blizini, čuo najavu i odlučio zaletjeti se da vidim što je to zapravo. I nisam se nimalo razočarao.
Dobro, publike je moglo biti više, ali nema do tog osjećaja koji vas preplavi kad stojite pored ponosne mame čertnaestogodišnjaka koji prvi put izvan svoja četiri zida oduševljeno nabija po bubnjevima. Njegova ekipa nije prošla selekciju, ali su dobro zagrijali ekipu. U povjerenju, loše vijesti za njih bile su dobre za moje favorite, grupu Repassage. Nađete li se i vi danas slučajno pored Tvornice, nemojte se libiti ući. Gotovo sam siguran da će i vas oduševiti.
Malo finale za mjesec ožujak
Sad znate za moje favorite, ali ne bi bilo pristojno da ne spomenem i sve druge koji će danas pokušati osvojiti što više medijskog prostora koji će im biti na raspolaganju. I veća imena od onih koja ćete uskoro imati prilike upoznati bila bi sretna da se njihov koncert streama uživo na Drugom programu Hrvatskog radija.
Ovo je pet razloga zašto bi danas defintivno trebali navratiti do Tvornice:
1. Ivana Picek
Ivana Picek vjerojatno je najzvučnije ime koje će nastupiti danas. Radi se mladoj zagrebačkoj liječnici koja je zaljubljena u indie. Sama piše svoje tekstove, sama svira svoju glazbu i jedna je od najsimpatičnijih osoba koje znam. Siguran sam da će ona, ako nitko drugi, biti dovoljno jak razlog koji će Vas natjerati s kauča u Tvornicu.
2. Repassage
Zaposlena ekipa jazzera iz grupe Repassage mene je već oduševila. Nadam se da će se pronaći još brdo ljudi koji će prepoznati nužnost stvaranja tržišne niše za njihovu glazbu jer ja već dugo nisam čuo toliko genijalan miks glazbenih poslastica.
3. Šum
Pomalo mračni rokerski zvuk je nešto što se od Riječana možda očekuje. Ako se Vi ubrajate u ljude koji vole takav izričaj, zasigurno Vas sound grupe Šum neće razočarati.
4. Gery
Slijedeća grupa koju ćemo predstaviti vjerojatno je ona će dobrano dignuti prosjek godina, ali i svojim dobrim old school rockom probiti koji bubnjić. Poslušajte Gery i oduševite se!
5. Time Decay
I za kraj ovog predstavljanja ostala je grupa Time Decay. Mladi metalci se koji vjerojatno najviše uklapaju u sliku garažnog benda. Dajte im šansu i možda Vas iznenade. Ako su mene zagriženog džezera uspjeli zaintrigirati, gdje im je kraj?
https://www.youtube.com/watch?v=CfgOIGQ5nNg
Iskustvo mojih slovenskih prijatelja
Pred par tjedana bio sam na nekom koncertu frendova u jednoj slovenskoj zabiti blizu doma Tine Maze, Črne na Koroškem. I bome je bilo dobrano crno. Sosedje, naime, imaju nešto slično, uz razliku što se njihov koncept fokusirao na izvođače koji svoju glazbu stvaraju na stranom jeziku. Bio sam duboko uvjeren da smo mi godinama udaljeni od takvih manifestacija koje promoviraju neafirmirane snage glazbene underground scene. Zbog toga sam vjerojatno i počeo obraćati pažnju na stvari kao što su HR demo club.
Moji su frendovi, Die Hamsters, svoj koncert su održali u nekom lokalnom studentskom centru (Slovenci su svoje bendove raspršili po cijeloj Deželi). Doduše, publika je izostala, ali sam bio oduševljen činjenicom što im je netko uopće dao priliku da sviraju. Ne zbog toga što su moji prijatelji, nego zbog toga što su jednostavno genijalni. Baš me zanima postoji li neka druga trudnica koja može ubiti pozornicu onako kako je to uspjelo rasplesanoj Blanki Jurič.