Pogledao sam prve dvije epizode Twin Peaksa; klasični bizarni David Lynch, malo uznemirujuć i genijalan

Postalo je još bizarnije

https://www.youtube.com/watch?v=16ZPJE8PZT8

U malom gradiću sve se čini mirno, a redatelj nas postepeno upoznaje s bizarnim elementima, koji ovog puta nisu vezani isključivo za gradić Twin Peaks. Sve to seriju definitivno čini napetom. Jedan od tih elemenata je misteriozna staklena kutija u New Yorku koja cijelu priču dovodi do horora u jednoj od najuznemirujućih scena redateljeva opusa.

Scena ide ovako – mladić je zadužen za nadzor staklene kutije, koju osim njega kamere snimaju 24 sata dnevno iako nije jasno zašto treba biti nadzirana. Dok ga zavodi njegova djevojka, gdje je mašti malo toga prepušteno na volju, par nije svjestan da se s kutijom događa nešto čudno. Kroz mračnu izmaglicu materijalizira se sablastan lik koji ih brutalno izmasakrira, što je mene, a vjerujem i druge gledatelje, dosta iznenadilo obzirom da sam očekivao onaj poznati spori tempo serije bar u prvih nekoliko epizoda.

To nije jedina scena koja je bila šokantna (vidi niže u članku), tako da se čini da je Lynch otpustio kočnice i prihvatio moderni TV pristup s puno krvi, sisa i guzica, ali na svoj osebujan način s dozom neočekivanoga.

Vrijeme nije stalo od originalnog serijala

Istovremeno, otkrivamo da je agent Dale Cooper (Kyle MacLachlan) punih 25 godina zatočen u Crvenoj sobi s njezinim uvrnutim likovima, među kojima se pojavljuje Div (Carel Struycken) i Laura Palmer (Sheryl Lee) koja neočekivano ljubi Coopera nakon što ju on obavijesti da je zapravo mrtva. Dakle još jedna tipična lynchovska scena za koju se pitamo kuda to vodi. No poznavajući redateljev genijalni um, sigurno je uvod u neki novi bizarni zaplet.

Na pitanje “gdje je zapravo bio Dale Cooper svih 25” godina, Lynch nam baca bombu – u stvarnosti agent Cooper je pustio dugu kosu, obukao kožnjak i postao hladnokrvni ubojica. Scena u kojoj ubija ženu je toliko gnjusna da ju je bolje ne prepričavati u datelje, ali daje savršeni kontrast Daleu Cooperu kojeg znamo kao pristojnog, ugodnog i politički korektnog tipa i otvara pitanje – je li Killer Bob opsjeo Coopera?

Lynch je majstorski izveo efekt da vrijeme nije stalo od prvog serijala. Bez puno odugovlačenja i nepotrebnog uvoda, odmah nas uvodi u Crvenu sobu kao da gledamo nastavak posljednje epizode iz 1991. Prepoznajemo crveni zastor i cik-cak pločice na podu. Jedino što otkriva taj vremenski pomak je što su glumci nešto stariji, a produkcija vidno bolja. No likovi su isti kakvih ih pamtimo i atmosfera je u potpunosti istovjetna. Meni se je, kao starom fanu, to svidjelo, cijela atmosfera mi se činila poznata. No, vjerujem da onima kojima originalna serija nije poznata u startu neće puno toga biti jasno.

David Lynch i dalje je nenormalan

Prva dva sata nove sezone u potpunosti su uvrnuta, bizarna u klasičnoj maniri Lyncha, na momente vrlo uznemirujuća, no istovremeno brilijantna. Stari fanovi serije prepoznat će karakterističan tempo redatelja. U trenutcima se čini kao da se radnja prilično vuče, no uvjerljive izvedbe glumaca i spretno kadriranje svejedno takve situacije čini zanimljivima. I u najsporijim kadrovima postoji određeni magični trenutak gdje nisam mogao skinuti pogled s ekrana, vjerujući da mi se Lynch uvukao u glavu jer su ti trenutci samo priprema za ono što slijedi nakon nekoliko minuta. A prema viđenome, redovito slijedi nešto spektakularno što će će malo koga ostaviti hladnokrvnim.

Prve dvije epizode brutalnije su od onog što bi se očekivalo u nastavku Twin Peaksa, a kad se to spoji s vrlo karakterističnom i čudnjikavom atmosferom cijele serije, vjerujem da bi to moglo odbiti nove gledatelje. No fanovi će svakako prepoznati taj stari poznati štih zbog kojeg je serija stekla kultni status.

Potencijalno najuspješnija serija godine?

Bilo je za očekivati da će Lynch nastaviti s isprobanim asom u rukavu. I u novoj sezoni nas bombardira s dvoznačnim dijalozima dok nam ne daje mnogo odgovora, ostavljajući nas u iščekivanju nove epizode i onog “aha” momenta kad napokon shvatimo što se zapravo događa. Ne može se poreći da su prve dvije epizode na momente kaotične, promjenjivog tempa, bizarne i šokantnije od onog na što smo navikli u originalnom serijalu, no očito je i redatelj evoluirao s potrebama današnje publike za takvim sadržajima.

Kad se sve zbroji, zajedno s glazbom Angela Badalamentija, svi poznati elementi starog Twin Peaksa su tu, jednako kao i prije gledatelja ostavljaju u čudu, isto koliko ga tjeraju da želi još. Ocjena na IMDB-u od 9.6 dovoljno govori za sebe – nove avanture Dalea Coopera i ekipe bi se mogle pokazati kao jedna od najuspješnijih serija ove godine.