Ponovo sam naletio na film 'Klinci' i konačno shvatio da je to jedan od najbitnijih filmova mog djetinjstva
Ja sam igrao Nintendo, a oni su kršili zakon. Nisam znao što se zbiva
Svatko ima nekoliko filmova koji su mu obilježili djetinjstvo i rane tinejdžerske dane. Tu se uglavnom ubrajaju akcijski filmovi, komedije, crtići i tu i tamo koja glazbena biografija. Ali među njima se nađe i nekoliko filmova koji odskaču od kategorija prikladnih tom uzrastu i koje smo pogledali poskrivećki, znajući da roditelji nebi bili baš sretni da znaju šta smo posudili u videoteci (i ne, pritom ne mislim na porniće).
Za mene je jedan od tih filmova bio “Klinci”. Prvi put sam ga pogledao u vrijeme kad sam bio tek par godina mlađi od većine protagonista tog filma. Poprilično me šokiralo sve što sam vidio. Stil života kojeg su ti klinci isfuravali i stvari koje su radili do tad su mi djelovale kao nešto što je inače rezervirano za puno stariju ekipu. Postojao je ogroman kontrast između mene i njih. Ja sam se igrao sa Super Nintendom, oni su se igrali sa stvarima zbog kojih se ide u zatvor. Bili su kul, ali na potpuno sjeban način.
Hrpa naturščika na setu
I to je srž ovog filma. Riječ je o redateljskom debiju uglednog fotografa Larryja Clarka, specijaliziranog za naturalističko portretiranje omladine po ulicama američkih gradova. Snimajući skejtere po Manhattanu, naletio je na jedva punoljetnog Harmony Korinea, kojem nedavno izbacivanje iz srednje škole nije ubilo spisateljski talent i koji je napisao scenarij za ovaj film. Pokupio je hrpu klinaca s ulice kao naturščike, od kojih se neki na kraju nisu ni pojavili u filmu jer su tijekom snimanja završili u zatvoru. Maksimalno koristeći svoje snimateljsko umijeće, Clark je stvorio žestoko kinematografsko djelo koje prikazuje izopačenost životnog stila mladih i o kojemu će se govoriti desetljećima nakon premijere. A premijera se dogodila 1995. Prije punih 20 godina.
Radnja je vremenski smještena u rane 90-e kad je u New Yorku trajalo zlatno razdoblje indie rocka, hip hopa i skateboardinga. Taj grad je bio prijestolnica urbane kulture, svi su željeli živjeti tamo i svi su željeli biti poput mladih iz tog grada. Ovaj film prikazuje prosječna 24 sata krajnje neprosječne grupe klinaca, a sve se događa na izuzetno vrući ljetni dan. Već prva scena daje do znanja da “Klinci” nisu svakodnevna kamilica.
Sirovi i neodoljivi
Glavni lik Telly (Leo Fitzpatrick) pokušava razdjevičiti djevojčicu koja izgleda kao da nije ni blizu kraja osnovne škole, i nakon što uspije u svom naumu s prijateljem Casperom (Justin Pierce) kreće u besciljno tumaranje po Manhattanu. Njih dvojica se upuštaju u sitne krađe po trgovinama, usputno premlaćivanje prolaznika, masovnu konzumaciju alkohola i droga, i konačno, dolazak na kućni tulum na kojemu će Telly pokušati uzeti 13-godišnju sestru svog prijatelja kao novi trofej. Čitavo vrijeme njega pokušava sustići Jenny (Chloe Sevigny) koja je taj dan saznala kako boluje od HIV-a kojim se zarazila nakon što je spavala s Tellyem.
“Klinci” ostavljaju dojam neprobojne autentičnosti. Istovremeno sirovi i neodoljivi, djeluju stvarnije od većine zatupljujućih reality showova koje nam danas serviraju televizije. Dijalozi likova su neposredni i nepretenciozni, i iako većina scena djeluje improvizirano, Larry Clark tvrdi da je gotovo sve snimljeno planski i po scenariju, i da je od početka imao jasnu viziju kako želi da konačni proizvod izgleda. Zbog te autentičnosti film je postigao kultni status i danas ga se smatra jednim od najbitnijih njujorških filmova proizašlih iz 90-ih.
Film je ostavio duboke posljedice na ekipu
“Klinci” su lansirali i dvije glumice koje će godinama kasnije postati velike holivudske zvijezde; prekrasnu Rosario Dawson i Chloe Sevigny. No rad na ovom filmu duboko je utjecao na sve koji su u njemu sudjelovali i na nekima je ostavio posljedice od kojih se nažalost nikad nisu oporavili. Sevigny danas tvrdi da ga ne može više pogledati i da je pretežak za nju. Justin Pierce se nekoliko godina kasnije objesio u hotelskoj sobi u Las Vegasu. Harold Hunter, koji je bio njujorška skejterska legenda, pronađen je mrtav u svom stanu nakon što se predozirao.
Čini se da ni sami Larry Clarke nikad nije prestao raditi na tom filmu. I danas ga spominje kao svoje nabolje djelo u kojem je sve savršeno. Njegovi kasniji filmovi, poput “Bullya” i “Wassup Rockers” se bave vrlo sličnom tematikom ali su postigli zamjetno manji uspjeh. Teško je razaznati njegove stvarne namjere; da li je on vječni tinejdžer koji će zauvijek slaviti taj životni period ili je on ultimativni cinik koji prodaje samouništavanje mladih voajerima diljem svijeta?
“Klinci” balansiraju na tankoj liniji između eksploatacije i umjetnosti, ali su bez sumnje realan i nevjerojatno upečatljiv prikaz subkulture velikog grada koji će kod svakog gledatelja potaknuti reakciju.