Nekad je nužno odabrati stranu

Posljednja večera Giorgia Vasarija, važna slika uništena u poplavi prije 50 godina, napokon je restaurirana

Desetljećima se nitko nije usudio dirati sliku

FOTO: OPIFICIO DELLE PIETRE DURE, FLORENCE

U studenom 1966. velike poplave zahvatile su Firencu, ulice grada bile su pod vodom. Voda je oštetila ili u potpunosti uništila tisuće umjetničkih djela, slika, freski i rukopisa, što je bio vrlo tragičan gubitak za grad koji se smatra kolijevkom renesanse.

Među stradalim umjetninama bila je i veličanstvena slika Posljednja večera talijanskog umjetnika iz 16. stoljeća Giorgia Vasarija piše Wall Street Journal.

Bila je pod vodom 12 sati

Posljednja večera je bila dio postave muzeja u firentinskoj Bazilici svetog Križa. Budući da se muzej nalazi na nižoj razini od glavne katedrale, Vasarijevo djelo je uslijed poplava dosta stradalo, bilo je pod vodom punih 12 sati. Oštećeni su boja i drvo na kojem je naslikana.

Sada, točno 50 godina od razornog potopa, Vasarijevo djelo Kristove Posljednje večere će se napokon vratiti kući u Baziliku svetog Križa, jer je napokon restaurirano. Težak posao obnove gotovo uništene slike financirali su Getty Foundation i poznata modna kuća Prada. Slika bi javnosti trebala biti predstavljena 4. studenoga kada se obilježava obljetnica poplave. “To je veliki trijumf”, kaže Antoine Wilmering, stručnjak za obnovu drva koji sudjeluje u restauratorskim radovima.

Bojali su se još jačeg uništenja

Proteklih deseteljeća restauratori nisu htjeli ni taknuti Posljednju večeru zbog velikih oštećenja. Sve te godine bila je uskladištena, u vodoravnom položaju zbog iznimne krhkosti i straha da je se ne uništi još više. “Smatralo se nemogućim restaurirati je”, kaže Marco Ciotti voditelj Opificio delle Pietre Durea, poznatog restauratorskog centra u Firenci koji radi na ovom projektu. Slika je bila pokrivena tankim slojem papira.

Konzervatori volonteri, koji su nakon poplave požurili spasiti sliku i zaštititi je, prekrivali su je tankim slojevima papira. Kada je ponestalo papira, koristili su i toaletni papir i papirnate ubruse. Kada su novi restauratori preuzeli radove na projektu 2009. godine, bojali su se da će čak morati izdvojiti sliku iz platna i staviti na novi sloj drva.

Vrlo emotivan trenutak

Nakon što su počeli pažljivo guliti papir pomoću pincete, vidjeli su da je stanje nešto bolje nego što su isprva očekivali. Pomoću kirurške igle su uspjeli. Slika je sada obnovljena i povjesničarima umjetnosti dat će novi uvid u Vasarijevu umjetnost.

“Kada smo vidjeli sliku kako stoji, to je bilo kao da je netko uskrsnuo iz svoje bolesničke postelje nakon što je bio jako bolestan”, rekao je gospodin Ciatti. “Svladavanje ovog izazova koji se smatrao nemogućim i vraćanje ovog djela u Firencu je bilo vrlo emotivno”, kaže gospodin Ciatti u razgovoru za WSJ.