Pred vama je šest suludih priča koje smo saznali o novom Mad Maxu
Mediji su objavili sve pikanterije koje je režiser George Miller otkrio nakon prvih projekcija za medije
Siguran sam da za neke od nas, a za mene pogotovo, najviše iščekivani film ove sezone nije neki superherojski blockbuster, niti novi nastavci Star Wars sage, pa čak ni novi film o Jamesu Bondu. Hm, a što može biti još luđe, još veće, još žešće od svega toga? Da, možda jedino najnoviji prilog u priči o sirovom bivšem policajcu Maxu Rockatanskom, zvanom Mad Max ili po domaći Pobješnjeli Max. Pretpostavljamo da o novom, četvrtom nastavku “Mad Max: Fury Road” već znate sve što ste dosad mogli saznati: te da je ovo ponovno u potpunosti autorsko djelo u kojem sve konce u rukama drži veliki redatelj George Miller, te da je as okupio sjajnu glumačku postavu koju predvodi Tom Hardy kao nasljednik Mela Gibsona, uz Charlize Theron i Nicholasa Houlta…
Pogledali ste sve dosad izašle foršpane, svaki isječak kadra u njima znate napamet, sjedili ste razjapljenih usta dok ste gledali kako se sva ta suluda vozila prevrću i lete u zrak, zamišljali ste da ste kao Mad Max ponovno za volanom nekog moćnog terenca ili pak nezaustavljivog motora, a kad ste vidjeli Charlize Theron s umjetnom nogom shvatili ste da su fizičke mane tako privlačne na neki čudan način.
Ipak, dok mi Hrvati kao i ostatak svijeta nestrpljivo čekamo na lansiranje filma 15. svibnja, neki sretnici iz branše dobili su priliku pogledati ga malo ranije, zahvaljujući Millerovim skrivenim projekcijama za kolege i sedmu silu. Stoga besramno prenosimo ono što je kolegama s portala Vulture ispričao Edgar Wright, režiser filma “Shaun of the Dead”, jedan od srećkovića koji su prisustvovali projekcijama za medije. Gledajući foršpane, mislili smo da je ovo čudo od filma, ali pročitavši Wrightovo svjedočenje o razgovoru s Georgeom Millerom, spoznali smo da još ništa zapravo nismo vidjeli. Pa kaže…
1. Sve one nevjerojatne akcijske scene snimljene su uživo, s kaskaderima, bez imalo digitalnih trikova.
“Ovo nije CGI film, mi se nismo protivili zakonima fizike!”, rekao je Miller. Za publiku naviknutu na ljetne blockbustere izvedene u drugorazrednim digitalnim specijalnim efektima, sušta tjelesnost “Fury Road” možda će biti začuđujuća, no ona nije bila jedini način s kojim je Miller odlučio odmaknuti svoj film od gomile njegovih bezličnih imitatora. “Primijetio sam da u post-apokaliptičnim filmovima danas svi koriste vrlo zagasite boje”, žali se Miller. “Nakon nekog vremena postane uistinu dosadno gledati te nizove vječno jednakih, beskrvnih kadrova.” Naprotiv, Miller se potrudio da snimka u “Fury Road” bude podjednako realna kao i koreografija akcijskih scena – jedva čekamo na velikom platnu u punom sjaju vidjeti to pustinjsko sunce i sve te divne, plamteće eksplozije.
2. Film je više-manje snimljen bez scenarija.
Zvuči nevjerojatno, ali tako je. U suštini, cijeli “Fury Road” jedna je velika, dugačka scena potjere, s Maxom (Tom Hardy) i Imperatorkom Furiosa (Charlize Theron) u samom središtu. Njih dvoje u svojim mašinama bježe duž pustinje dok su jezoviti, poludjeli progonitelji na tragu njihovog tajnovitog tereta. U principu, Miller i njegovi suradnici uopće nisu napisali tradicionalni scenarij s dijalozima i svim potrebnim uputama, samo su napravili ogroman storyboard sa čak 3500 sličica. “Sve što ćete moći vidjeti na filmu bilo je u tom storyboardu, časna riječ!”, tvrdi Miller. “Zašto pisati scenarij kad ga možete nacrtati?” Ipak, ovaj neortodoksni pristup nije baš išao na ruku Millerovim glumcima. “Bilo je trenutaka kad smo zapomagali: ‘George! Što to dovraga radimo?!'”, rekla je Theron za Entertainment Weekly. “Mi bismo se pojavili na setu, a ne bi bilo nikakvog scenoslijeda. Pogledavali bismo se i šaputali jedni drugima: ‘Kvragu, što se događa?'”
3. Postoji nevjerojatna količina odbačenih snimaka koje nećete nikada vidjeti.
Usprkos svom pažljivom planiranju, filmska ekipa morala je izdržati maratonsko snimanje u Namibiji (Afrika), tijekom kojeg je nastalo bezumnih 480 sati materijala. “To je tri tjedna neprekidnog gledanja bez spavanja!”, smije se Miller. Na sreću, “Fury Road” nije montirao nitko drugi doli Millerova supruga, Margaret Sixel, za koju kaže da je mnogo pametnija od njega, mnogo pedantnija i s puno manjom tolerancijom na dosadu. “Ona je jedina koja mi može reći dosta. U raspravi s bilo kime drugim uvijek se nekako izvučem, ali ne i sa njom!” Zanimljivo, Sixel nikada prije nije montirala akcijski film, no Miller joj je dao jedno zlatno pravilo: “Ako ga budeš rezala kao što čine sa svim ostalim suvremenim akcijskim filmovima gdje je sve naprosto jako jako brzo, dobit ćeš naprosto hrpu vizualnog otpada. Neka naprosto sve bude svakome posve jasno.”
4. George Miller snimao je “Fury Road” gotovo 15 godina.
Isprva je redatelj mislio da je završio s franšizom nakon što je snimio tri filma s Melom Gibsonom, no uskoro su mu počele navirati ideje i za četvrti film i nije se mogao suzdržati. Ipak, ubrzo se pokazalo da će “Fury Road” biti prilično teško financirati. “Htjeli smo započeti s produkcijom još 2001., no nije nam uspjelo”, priznaje Miller. “Američki dolar jako je pao nakon 11. rujna, a budžet se napuhao kao balon.” Nakon što se neko vrijeme poigravao mišlju da “Fury Road” ipak napravi pomoću CGI-a, Miller se napokon predomislio, angažirao Toma Hardya i 2011. se vratio u sedlo. “Međutim, započelo je veoma kišno razdoblje u Australiji. Tamo gdje su nekada bile pustinje, sada su livade pune cvijeća. Odlučili smo čekati da se zemlja osuši, ali nije, pa smo s istočne obale Australije sve preselili u Afriku, gdje nikada ne kiši.”
5. Jedan od antagonista naoružan je gitarom-bacačem-plamena, i to s dobrim razlogom.
Što bi moglo više razulariti armiju nemilosrdnih divljaka nego laka konjica koja se cijelo vrijeme vozi sa njima i rajca ih sviranjem rock-himni teških više tisuća decibela? Ništa, naravno! Straga njihove formacije nalaze se četiri bubnjara, a predvodi ih gitarist poznat kao Doof Warrior. Svaki njegov heavy metal riff podgrijan je plamenovima koji struje s vrha gitare. Ovaj sporedni lik već sada je apsolutni favorit među fanovima foršpana, a odavno je zapalio i cijeli Twitter. Ipak, Miller ima sasvim razumno objašnjenje zašto je tako zamislio lik.
“Trebalo mi je nešto zaista glasno da nadjača zvukove bitke”, tvrdi Miller, “no osim što je barjaktar, lik je morao imati i oružje, pa je njegova gitara tako postala i bacač plamena. Nadam se da u tome ima neke logike!” Bome ima, a takva je logika primijenjena na sve što ćete vidjeti na velikom platnu, od mamutskih vozila do minijaturnih spravica. “U jednom trenutku svi glumci ili suradnici koji su rukovali s nekim oruđem počeli su nabacivati ideje za njegov kontekst i svrhovitost upotrebe”, odlučan je Miller.
6. Samog Millera skoro je prestrašila kvaliteta foršpana.
Dakle, nismo jedini koji su slinili za njima posljednjih mjeseci – svaki put kad bi dobio novi foršpan od marketinškog tima Warner Brothers, Miller je ostao zapanjen. Dapače, režiser se počeo brinuti da film neće moći opravdati očekivanja postavljena foršpanima… “Nisam htio da vrhunac filma bude njegov foršpan!”, uzrujavao se Miller. Međutim, nasmijavši se, povjerio je Edgaru Wrightu koliko se još sjajnih ideja rodilo u post-produkciji. “Svako malo na foršpanu bismo ugledali nešto toliko dobro da bismo se za to odmah uhvatili i onda još malo peglali film!”