Pričao sam s Tomom Fontanom, genijalnim producentom koji je stvorio serije 'Oz' i 'Obitelj Borgia'

Uz još nekoliko serija i filmova, Fontana je snimio još jednu vrlo uspješnu seriju; “Obitelj Borgia” je povijesna drama koja prati uspon ove obitelji i njihovu dominaciju nad Vatikanom za vrijeme renesanse. Ova serija je nastala u njemačko-francusko-talijansko-češkoj koprodukciji.

Tom Fontana sudjelovat će na ovogodišnjem New Europe Marketu u Dubrovniku. NEM je najveći event medijske industrije u ovom dijelu Europe, a Fontana će sudjelovati na panelu pod imenom Spoj iz koprodukcijskog raja 9. lipnja. Tamo će s kolegama Bonitom Pietilom (“Simpsoni”), Peterom Nadermannom (“Milenijska trilogija”) i Nigelom McCreryjem (“Nijemi svjedok”) raspravljati o kreativnom potencijalu, udruživanju sredstava i ostalim aspektima koprodukcije u televizijskim projektima.

Tijekom snimanja serije “Obitelj Borgia” po prvi put ste se susreli s projektom koji je međunarodna koprodukcija. Ima li taj model više prednosti ili mana, i da li je imao utjecaj na vaš kreativni proces?

O koprodukciji mogu govoriti samo sa kreativnog aspekta, jer nisam sudjelovao u financijskom dijelu priče. U vrijeme kad smo počeli raditi na ovoj seriji u Europi nije postojalo baš puno izvršnih producenata koji su radili po američkom principu, pa je s te strane bilo zanimljivo jer nismo znali kako će to funkcionirati. Moglo bi se reći da sam bio svojevrsni pokusni kunić. Prije početka snimanja pričao sam sa svim uključenim stranama i jasno sam dao do znanja da sam otvoren za prijedloge, ali sam također naglasio da ja imam zadnju riječ oko svega što je vezano za kreativni dio priče.

I svi su to poštivali. Fascinantno je što smo u jednom trenutku na setu imali ljude iz 28 zemalja. To je mogao biti totalni kaos, ali zapravo je funkcionirali dosta dobro jer su svi svoje zadatke shvatili vrlo ozbiljno i svi smo imali vrlo jasne ciljeve. Zato o međunarodnoj koprodukciji mogu reći samo pozitivne stvari. Vrijeme koje sam proveo u Europi je bilo jedno od najboljih iskustava koje sam doživio u mojih 35 godina rada na televiziji, i ponovio bi to bez puno premišljanja. Jako mi se svidjelo snimanje u Hrvatskoj, Italiji i Češkoj. Ekipe na svakoj lokaciji su bile sjajne, iako u svakoj zemlji imaju drukčiji način rada. Bilo mi je nevjerojatno koliko su nas svugdje srdačno dočekali. Kako sam ja iz New Yorka gdje se stalno nešto snima na otvorenom, ljudima je već dosta toga i dosta su iziritirani. Ekipe na setovima su bučne, ima previše svijetla, rade po cijelu noć… Zato je bilo sjajno raditi u Europi gdje je djelovalo kao da ne smetamo nikome.

Što vas je motiviralo da stvorite seriju “Obitelj Borgia”?

Zapravo je šef jednog studija bio taj koji mi je prišao s tim prijedlogom i pitao me da li bi to napravio. To je bilo pomalo ironično jer sam oduvijek htio napisati scenarij o papama i renesansi. Imao sam sreće da se poklopilo da sam bio slobodan u vrijeme kad su tražili nekoga tko će to napisati. Već sam do tad studiozno proučio obitelj Borgiu pa mi nije bio problem odmah krenuti sa stvaranjem scenarija.

U toj seriji ste snažan naglasak stavili na miks religije i političke moći. Zašto vam se taj pristup činio kao najbolji?

Svaki pisac koji je svjestan korumpiranog svijeta u kojem danas živi, svjestan je i činjenice da se politika i religija isprepliću na mnogim mjestima. Meni je bilo zanimljivo istražiti to detaljnije i pokušati pronaći razlog zašto su ljudi koji vjerujuju u Boga spremni unišiti druge ljude u njegovo ime. To me fasciniralo jer sam tip osobe koji vjeruje u pravdu i koji misli da se moramo brinuti jedni o drugima, posebno onima u težim životnim situacijiama, jer nosimo tu odgovornost kao ljudska bića.

Dok ste bili u Hrvatskoj, snimali ste u Dubrovniku. Kakve uspomene nosite od tamo?

To je nevjerojatna lokacija za snimanje, posebno za seriju poput “Obitelj Borgia”. Snimali smo na tri različite lokacije i ako ne poznajete Dubrovnik, niste mogli otkriti da je to sve snimljeno u istom gradu. Također se sjećam da su Dubrovčani bili odlični domaćini. Snimali smo van sezone kad je puno toga zatvoreno, ali se velik broj restorana otvorio kako bi nahranili našu veliku i gladnu ekipu. Hrana je bila nevjerojatna.

Većina ljudi vas zna kao autora kultnog i neponovljviog “Oza”. Kako ste osmislili taj koncept i imate li neku omiljenu scenu iz te serije?

Preveliki sam perfekcionist da bi imao omiljenu scenu. Sad kad gledam nešto što sam stvorio, posebno nešto poput “Oza” koji je nastao prije dosta godina, imam potrebu napisati scenarij ispočetka i sve ponovno snimiti.

Dok sam pisao scenarij za “Umorstvo: Život na ulici” jako puno ideja je kolalo u mojoj glavi. U svakoj epizodi te serije na kraju bi neki tip završio u zatvoru, ali nikad nebi vidjeli što se dalje događalo s njim; sve se vrtilo oko života detektiva. Zato mi je palo na pamet da bi mogao stvoriti seriju koja se vrti samo oko života zatvorenika. Imao sam sreće da je HBO u to vrijeme tražio nešto novo i riskantno i da im se svidjela moja ideja.

Kakva su bila vaša očekivanja kad ste krenuli pisati scenarij za “Oz”? Jeste li već tad mislili da bi to mogla postati toliko popularna i utjecajna serija, ili ste mislili da ulazite u veliki rizik s obzirom da u to vrijeme nije bilo niti jedne slične serije na televiziji?

Cijelo iskustvo stvaranja i snimanja “Oza” je bilo nevjerojatno, jer sam imao maksimalnu slobodu. HBO je bio oduševljen mojim konceptom. Tijekom 6 godina, koliko je trajalo snimanje, mislim da sam dobio sveukupno 3 prijedloga ili primjedbe od njih. Iskoristio sam to i stvorio nešto što je bilo u potpunosti po mom ukusu. Puno ljudi mi je govorilo da griješim s “Ozom” i da će to negativno utjecati na nastavak moje karijere. Srećom za mene, oduvijek sam bio preglup da slušam tuđe savjete. Bio sam uvjeren da je to bio savršen trenutak za seriju tog tipa i nisam se dao smesti.

Ali u početnoj fazi stvaranja “Oza” nisam mogao predvidjeti kakav će utjecaj imati, a iskreno to mi nije bio niti motiv. Samo sam slijedio svoje instinkte. Dok smo snimali prvu sezonu, jedna stvar je bila zajednička glumcima, redateljima i ostatku ekipe; svi smo bili uvjereni da je to sve što ćemo snimiti. Nismo vjerovali da bi ta serija mogla potrajati čak 6 sezona i da bi mogla postati toliko popularna.

Prošlo je već 12 godina otkad je “Oz” završio s emitiranjem. Hipotetski gledano, da se ta serija prvi put pojavi danas, u eri interneta i streaminga, bi li ona bila još uspješnija?

Možda bi. Danas postoji užasno puno faktora koji utječu na popularnost neke serije i puno se teže probiti uz svu tu buku sa strane. Jednostavno postoji previše dobrih stvari na TV-u. Teško je navući publiku na nešto novo kad već prate velik broj drugih stvari. S obzirom na sve što se pojavilo na televiziji u posljednjih 10 godina, mislim da bi “Oz” danas djelovao dosta pitomo.

Bi ste li ikad razmotrili ponudu da napravite spin-off ove serije?

Nikad. Ja sam tip osobe koji kad radi na nečemu, da sve od sebe i završi s tim zauvijek. Bilo bi mi vrlo teško vratiti se opet u mentalni sklop kojeg sam imao dok sam pisao scenarij za “Oz”. Također jako cijenim cijelu glumačku postavu koja je bila uključena u tu seriju, bili su toliko sjajni i talentirani da ne mogu zamisliti da opet radim nešto slično bez njih. A tu je još jedan problem; pobio sam većinu njihovih likova pa bi valjda morao napraviti seriju o zatvorskim duhovima.

I “Umorstvo: Život na ulici” i “Oz” imaju jednu zajedničku stvar – obje serije istražuju mušku seksualnost, ali na različite načine. Kako se postigli drukčije pristupe istoj temi?

“Oz” je serija o velikoj grupi muškaraca koja je prisiljena živjeti u zatvorenoj zajednici. Kad je tako malo žena oko njih, sirovost seksualnosti počne eruptirati poput vulkana. Dok su gledali seriju mnogi su bili iznenađeni količinom nasilja u zatvoru. No kad na istom mjestu imate velik broj ljudi koji su počinili strašne stvari, od ubojstava do otmica i pedofilije, nemoguće je očekivati da neće biti nasilja i seksa.

S druge strane “Umorstvo” je bila priča o hrpi muškaraca i žena koji su živjeli svoje živote, a bavili su se policijskim poslom. Njihova seksualnost je bila otkrivana na puno konvencionalniji način, jer su živjeli manje više normalne živote. Ima nešto nevjerojatno u poslu detektiva koji istražuju ubojstva, ali u slobodno vrijeme i oni pokušavaju živjeti što svakodnevnije.

Malo ljudi zna da je lik kojeg je Dennis Farina utjelovio u seriji “Zakon i red” dobio ime po vama. Kako se to dogodilo?

Dick Wolf, tvorac te serije, i ja smo bili jako dobri prijatelji i poznavali smo se dugi niz godina. Zbog toga je on odlučio jednog lika u svojoj seriji nazvati po meni. Zbog toga sam ja odlučio naći se sa Dennisom na večeri, jer sam htio upoznati svog imenjaka a i bio sam fan njega kao glumca. Nažalost, njegov lik nije dugo glumio u “Zakonu i redu”.

S obzirom na pojavu servisa kao što su Netflix i HBO Go, što mislite kakva je budućnost televizije?

Nisam dovoljno pametan tip da dajem takva predviđanja, ali ću reći jednu stvar – u vrijeme kad sam ja počeo pisati scenarije, u Americi su postojale samo 3 velike TV mreže. Posljednjih godina industrija se značajno promijenila s pojavom raznih kabelskih televizija i streamera. Jedino što mogu predvidjeti je da će televizija za 20 godina biti toliko drukčija da sad to ne možemo niti zamisliti. To mora biti uzbudljivo za ljude koji tek ulaze u taj biznis jer su mogućnosti nepregledne. Ljudi već desetljećima govore o zlatnom dobu televizije, da se ono događa upravo sad. Trenutno živim već u trećem zlatnom dobu TV-a. Nadam se da ću doživjeti i platinasto doba.

Nedavno su na internetu procurile 4 epizode nove sezone “Igre prijestolja”, i to prije premijere na televiziji. Kakvo je vaše mišljenje o sve snažnijoj piratizaciji? Neki tvrde da to pomaže u podizanju ocjena serija, slažete li se s tim?

Mislim da je to istina i da prerano curenje pomaže ocjenama. Također mislim da svaki put kad netko ukrade nešto što nije njihovo, bila to epizoda neke serije ili auto, čine nešto nemoralno i potpuno neispravno. Ja sam veliki protivnik piratizacije. Ona oduzima novac od ljudi koji su odradili težak posao i koji zaslužuju da ih se za to propisno plati. Bilo da je riječ o studiju, TV mreži, scenaristu, glumcu ili redatelju; svi gube novac.

Kakav je vaš proces kod pisanja scenarija – da li prvo razvijate likove ili osmišljavate kostur radnje? Jesu li likovi samo proizvod vaše mašte ili su inspirirani stvarnim ljudima?

Uvijek počinjem s razvijanjem likova. Nekad upoznam nekoga, nekad čujem ili pročitam nešto o nekome tko mi se čini kao zanimljiva osnova za stvaranje fiktivnog lika. Tek nakon toga razvijam radnju i kreiram atmosferu i okruženje. Kad sam snimao “Oz” htio sam stvoriti likove koji su stvarni zatvorenici. Primjerice Bratstvo muslimana zaista postoji u zatvorima i mislio sam da je važno da budu zastupljeni i u seriji. Tad nisam znao ništa o njima niti o Kuranu. Stoga sam pročitao cijelu knjigu i pričao sa puno članova njihova bratstva. Iz svega toga proizašao je lik Saida.

Što želite postići kad pišete scenarij za TV seriju? Kakav dojam želite ostaviti na gledatelje?

Trudim se biti što realniji i iskreniji, i mogu se samo nadati da će publika to prepoznati. Nisam tip koji sjedne i kaže “OK, idem sad napisati hit seriju”, jer bi tad morao napraviti nešto puno više mainstream. Primjerice ako radite “CSI”, ne smijete nikoga uvrijediti. Volim vjerovati da su moje serije ravnomjerne u raspodjeli uvreda. Nitko me ne može kritizirati da sam uvrijedio neku grupu ljudi jer sam ih uvrijedio sve.

Do danas ste radili na veliko broju serija, od “St. Elsewhere” i “Umorstvo: Život na ulici” sve do “Obitelji Borgia”. Možete li izdvojiti favorita?

Vjerojatno “Oz” ili “Obitelj Borgia”. Jedna od te dvije.

Koje serije trenutno gledate i zašto?

Zbog snimanja “Obitelji Borgia” sam pao u veliki zaostatak sa novim serijama. Sad to polako nadoknađujem, gledam “Kuću od karata” za koju mislim da je fantastična, gledam i “The Americans”, “Homeland”, itd. Moram početi gledati i “Igru prijestolja” jer svi je očito obožavaju. Sve što znam o njoj je da ima zmajeva, a to me čini malo nervoznim.

Previše je dobrih stvari na TV-u da bi mogao sve popratiti. A imam još jedan problem – zbog velikog broja prijatelja koji rade u toj industriji, prvo moram pogledati njihove projekte.

Što čini televizijsku dramu dobrom? Kad pišete nešto, možete li odmah pretpostaviti da bi to moglo proći dobro ili je to uvijek rizik?

Ja pišem jer moram, a svatko tko kaže da zna da piše hit je idiot. Previše je varijabli na tržištu da bi to bilo tko mogao predvidjeti sa sigurnošću. Ako kao pisac imaš neku viziju i pri pisanju ostanes dosljedan toj viziji, to je sve što možeš napraviti. Sve ostalo ne ovisi o nama.

Koliko se televizija promijenila od vaših početaka?

Prva serija koju sam radio bila je “St. Elsewhere” i na njoj smo mogli dosta riskirati s temama i baviti se problemima koji do tad nisu obrađivani na taj način. No nakon toga je američka televizija prošla kroz neku dosadnu fazu, tijekom Reaganove ere. S rođenjem kabelske televizije stvari su se opet popravile. Ako ste na pravoj mreži možete praktički obraditi bilo koju temu.

Da li je istina da uopće ne koristite kompjutere?

Nekoliko puta sam pokušao, ali neuspješno. Nemam čak niti pisaću mašinu, tako da bi mi trebalo dosta vremena da savladam kompjuter. Ali sad nažalost imam iPad jer su me u mom uredu natjerali da ga kupim zbog silnih putovanja u Europu tijekom snimanja “Obitelji Borgia”. Grozan je i ne znam ga koristiti, obrišem više toga nego što napišem. Ja pišem rukom, imam svoju olokvu i blok i to je sve što mi treba u životu.

Imate li neki scenarij ili ideju koju nikad nećete prežaliti jer ih niste snimili?

Imam ih stotine.

Na čemu trenutno radite?

Radim na više stvari paralelno. Pišem scenarij za seriju o policajcima i odvjetnicima smještenu u Brooklynu. Također radim na jednoj znanstveno-fantastičnoj seriji, što je prvo takvo iskustvo za mene. Imam još par stvari u trezoru i nadam se da će sve dobiti zeleno svijetlo da mogu postati najzaposleniji čovjek u TV industriji.