Lukrecija Brešković govori kako je nastala legendarna 'Jalta, Jalta': 'Koliko smo se mi zabavljali…'
'Jalta, Jalta' se ovoga tjedna vratila na scenu GK Komedije. Donosimo priču o praizvedbi čuvenog mjuzikla
“Kabiljova fantastična glazba, Grgićev sjajan tekst i maestralna Štefančićeva režija. Nije moglo ispasti loše“, reći će doajenka hrvatske kazališne scene Lukrecija Brešković na sam spomen praizvedbe našeg najvažnijeg mjuzikla “Jalta, Jalta” u Kazalištu Komedija, gdje se glasoviti mjuzikl ovih dana opet može gledati.
Praizvedba je održana 7. siječnja 1972. godine, a navedenoj zlatnoj formuli smo, ipak, morali nadodati i genijalnu glumačku podjelu.
“Apsolutno ste u pravu. Svi smo bili u najboljim godinama, u zreloj glumačkoj fazi, pogotovo Sanda Langerholz-Miladinov koja je iznijela čitav komad, pa Boris Pavlenić kao ruski sobar, Vlado Krstulović je igrao engleskog, a Richard Simonelli američkog sobara… Trebalo je poslušati i vidjeti kako se Boris i Richard duhovito nabacuju doskočicama na sceni, konstantno improvizirajući, ali s jednim profinjenim osjećajem”, kazuje Brešković koja je u originalnoj podjeli igrala Brigadirku.
Velika previranja
“Mi, koji smo bili Rusi, tekst smo obogaćivali vokabularom iz ruskog jezika, intonirali smo u duhu ruskog, a imali smo i lektora. Bio je to hrvatski s ruskim. Toliko smo se zabavljali, izmišljali, postojano dodavali. Bila je to prava kazališna igra; stvaranje obilježeno velikim veseljem“.
Ipak, napominje naša sugovornica, bili su i pomalo na oprezu.
“Početak sedamdesetih obilježen je velikim previranjima, kako u zemlji, tako i u inozemstvu. Period Hladnog rata, gašenje Hrvatskog proljeća… nismo znali smijemo li se, i koliko uopće, zafrkavati ili rugati Rusima te smo se stalno ublaživali. Plesali smo na granici karikature, ali vjerujem da granicu nikada prešli nismo”.
Zdravstvujte, tovarišči!
“Jalta, Jalta” ostavila je iza sebe songove koji danas važe za muzičke bisere naše suvremene glazbe, a kojeg se Brešković posebno sjeća?
“Naravno da je tu ‘Neka cijeli ovaj svijet’, ali mislim da danas najsnažniju poruku šalje ‘Što će biti s nama sutra’. Bila je to naša umjetnička borba, bio je to naš protestni song, aktualan jučer, aktualan danas”.
S “Jaltom” su proputovali čitavu bivšu državu, a gdje god da su se pojavili izazivali su senzacije. “U Beogradu su svi stajali oko kazališta, nisu mogli niti ući. Kako smo se samo mi lijepo igrali… kad bih ja, kao vođa brigadirki, izašla na scenu i uzviknula: ‘Zdravstvujte, tovarišči!’ Mah, urnebes”, kroz smijeh će prvakinja teatra na Kaptolu.
Talijanski novinari
U sjećanju je ostalo i jedno gostovanje u Trstu. Naime, za potrebe te izvedbe, ansambl je u samo dvadesetak dana pripremio “Jaltu” na talijanskom jeziku.
“Odigrali smo predstavu, uz velike ovacije, te se uputili ka garderobi. Tamo nas dočekuju talijanski novinari koji onako, kako oni to i običavaju, na hitrom i energičnom talijanskom postavljaju pitanja, a mi ih gledamo u čudu i objašnjavamo im kako ne govorimo talijanski. Na njihovim licima izrazi čuđenja – kako je moguće da smo tako savršeno odigrali predstavu na talijanskom, a pritom ne znajući ni slova jezika”.
Ova, posljednja anegdota što ju je Brešković za nas ispripovjedila odista svjedoči kako je riječ o nekim drugim kazališnim vremenima.
“Jalta, Jalta” se ovog tjedna, nakon nekoliko godina pauze, vratila na scenu GK Komedije te je možete pogledati i večeras te 19. i 20. siječnja.
Vremena su svakakva, zaključila je Lukrecija Brešković, ali poput Nine Filipovne, kućepaziteljice čuvene Vile Aramovski na Jalti, treba vjerovati u mogućnost da ipak “Možda jednog dana cijeli svijet postane zelena livada”.